" Drž ' je! " zagrmio je Robert iz sveg glasa jureći za Lunom. Iza ga je pratila njegova banda.
Lunino vitko tijelo je šibalo kroz šumu i bilo je doista brza, ali ne i brža od oštre strelice iz Robertove puške.
Lunine oči su se raširile i suze od boli su navrle na te crvene rubine. Njen korak je usporio i ubrzo je pala na pod ; uspavana.
Nisu ju smijeli ubiti jer bi im onda propao plan.
Grupica ljudi se okružila Lunino trzajuće tijelo i glasno se nasmijala.
James je ščepao Lunu za vrat i podigao je bez problema.
"Nije loša..Misliš da će nam poslužiti?
Robert je zadovoljno kimnuo podešavajući pušku,
"Velika je a i borbena... Mogli bi reći da je kakav fin labrador? "
" Vučjak prije... " razglabali su lovci.
Luna ih je promatrala mirno i bez otimanja. Nije ju bilo strah za sebe, jer je ona obavila šta je trebala: Ogi je bio na sigurnome. Barem se nadala.
Nikad prije nije vidjela ove lovce, a oh vjerujte dosta ih je vidjela i izbjegla,ali njih nikada.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ogi se probudio kad je Robertova strelica probila mehko meso njegove majke. Lecnuo se i naglo otvorio oči.
Polahko se pridigao i osvrnuo oko sebe.
Bio je mrkli mrak, a on je sjedio na ulazu u selo. Sjećanje mu se počelo vraćati.
Lovci u šumi, Luna ga maže svojom krvlju...
Onda ga je odvela do ulaza i rekla da tamo ostane do jutra kako bi se krv skorila i pocrnjela.
U nosnicama mi je titrao miris krvi pa je znao da se krv nije još osušila. Morao je pričekati. Legao je nazad na pod i zatvorio svoje plave oči, pokušavajući da ne razmišlja o svojoj majci.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Luna se probudila u kamionu koji je posrtao na strmom šumskom putu.
Gdje li me vode?
Pomislila je i odmah dobila odgovor.
"Dobru smo ulovili James, što misliš? "
" Dobra, šefe... Donijet će nam milione! "
" Nadam se da će proći kao pas... "
" Ako smo mogli i onog sivog prokriumčariti kao mješanca kolija... "
Na to je James stao i njih dvojica su prasnuli u smijeh,
" Praznoglavi što ćeš? Nego kako da je nazovemo? "
Luna je čula pomicanje i tada je Jamesova glava izronila iz sjedišta. Okrenuo se da je pogleda i onda se vratio na sjedište.
" Luna. "
" Luna? "
" Da, Luna. Tako se nazivaju crni vukovi. Ne bi me čudilo da joj je to stvarno pravo ime. "
" Ahm. " promrmljao je Robert i nastavio voziti, Bog zna kamo.
Luna je tek tad primijetila da pored nje ima maleni crni kavez i u njemu nešto živo se trzalo.
" Ovaj... Zdravo? " rekla je nesigurno zaokrenuvši se ka kavezu što je više mogla od kopča kojim su je zavezali.
" Mhm... " reklo je stvorenje.
" Ja sam Luna... "
" Znaci James je opet pogodio. Vrlo dobro nas čita. I meni je pogodio ime."
"A to je? "
" Scar (ožiljak) "
Tada se glavica okrenula glava i na slaboj svjetlosti tek izlazećeg sunca ukazala se malena lisica sa velikim ožiljkom na licu.
" Kuda nas vode? "
" Tebe. Ja ostajem ovdje. Ja sam na neki način lisica za smirenje. Živim u ovom kamionu skoro godinu dana. Dosta vas se vozilo ovdje. "
"Kuda me vode? Kako mislis nas?"
Lisica je uzdahnula: očito je ovu priču ispričala mnogo puta.
"Hvataju snažne vukove poput tebe i odvode vas u sela gdje se borite u ringu protiv pasa. To je neka vrsta klađenja. Čiji pas pobijedi dobije određenu svotu novca. "
Luna se namrštila,
" Ako su to borbe između pasa, kak -. Ja sam vuk. Oni... "
Lisica je tužno kimnula,
" Krijumčare vukove kao pse i onda vukovi poubijaju svakog psa. "
" Nemoj reći da ti to neces raditi. " prekinula ju je lisica kad je vidjela da je krenula nešto reći: " Bičevaju te dok ne pristaneš. "
Luna je tužno, pomalo ljutito uspuhnula i naslonila glavu na tvrdi pod.
Gdje li je Oni? Što radi?
Mislila je nijemo gledajući lisicu kako tone u san, ubrzo joj se i Luna pridružila.
~~~~~~~~~~~~~~~~~~
Ogi se probudio u samu zoru. Usta su mu bila suha pa je odlučio pronaći vodu. Nije mu ništa preostalo nego da uđe u selo.
Ogromne kuće su se nazirale iznad njega dok je prolazio kaldrmom.
U daljini je ugledao bunar i prišao mu.
Lecnuo se.
Pored njega se stvorila djevojčica smede kose i sivih očiju. U ruci je držala kantu punu vode.
Kad je vidjela Ogija njene oči su se blago raširile i ona je spustila kantu na pod.
Čučnula je i pružila ruku ka Ogiju.
"Dođi. Ne plaši se. " rekla je tiho, glasom koji Je Ogija strašno bolno podsjećao na Lunu.
Nesigurno je pružio njušku ka njenoj ruci i omirisao ju. Mirisala je na svježu vodu, jagode i mahovinu; bez tračka straha.
Ogi joj se približi i ubrzo zari svoju bijelu glavu u njenu toplu haljinu.
Ona ga je obgrlila svojim blijedim ručicama.
Tada je Ogi zaplakao.
Od sreće što je pronašao svoju majku u ljudskom obličju.
