Infinity

23. Septembar 2014. godina

E prvo isprika izvinite stvarno sto stew ovoliko cekali nastavak. Hvala vam sto citate, komentarisete i votate stvarno mi punooooo znaci jer sam jako nesigurna oko pisanja ijedne moje price pa to mi daje veliku nadu,  ovaj nastavak ce biti po meni dosadan jer se jos ne događaju glevne stvari a te glavne stvari i cine ovu pricu ali da ne duzim evo nastavka

Elizabeth P.O.V.

Nakon onog razgovora u paku Zayn me  je pozvao na skejtanje, prvo sam malo oklijevala posto ga ne poznajem dovoljno ali opet to je i najbolji nacin da ga upoznam. Ali prije toga moram na posao u slasticarnoj znam nije bas privlacan posao ali moram da radim da bih mogla skupiti dovoljno novca za svoj stan da ne moram vise ziviti sa svojim roditeljima, sto i nije tako lose ali zelim da potpuno odrastem. Obukla sam svoju radnu odjecu i krenula pjeske do slasticarne bila je blizu pa mi nije trebao nikakav prijevoz, kada sam usla docekala me je prava guzva a najvise ih je bilo na standu za sladoled gdje je radila neka nova djevojka. Otisla sam u kuhinju i bacila se na pravljenje raznih slatkisa "Hej ja sam nova ovdje zovem se Emma" rekla je i pruzila mi jedan od najvecih osmjeha koje sam do sad vidjela 'ko zna mozda jos ima nade ovom svijetu' nasmjesila sam joj se "Drago mi je ja sam Elizabeth" naglo me je zagrlila i samo je nestala iz mog vidika, nasmijala sam se i nastavila spremati slastice 'ona je jedna od boljih cura koje sam upoznala tako puna energije i srece nadam se da ce i na ostale prenjeti tu srecu' 

***

Nakon smjene na poslu  sam svratila kuci da se presvucem, Obukla sam crne farmerke, crne duboke starke i bijelu majcu sa velikim smajlijem na njoj, uzela sam kljuceve i mobitel i stavila ih u svoj stari ruksak tu sam stavila i svoj crni stari skejt, spustila sam se niz stepenice i otisla u kuhinju da javim mami da se ne brine "Mama idem u park", "Dobro ali se samo nemoj zadrzavati puno i ne pricaj sa strancima" "Ne brini mama necu" nasmjesila sam joj se i izasla iz kuce imaju dva parka ovdje u Bradfordu jedan je onaj obicni park za setnje i takve stvari dok je drugi skejt park u taj sad idem, on je udaljeniji 50ak metara od moje kuce. kada sam dosla nisam jos vidjela Zayna pa sam sjela na klupicu usput sam izvadila skejt 'dugo ga nisam vozila mozda od trinaeste ne cini se tako dugo ali meni jeste to je ipak 6 godina, kako bi volila da semogu vratiti kad sam imala 10 tad nisam nizasta brinula to je bilo lijepo doba sjecam se kad sam prije stalno zeljela da odrastem sad zalim jer sad tek primjecujem koliko su ljudi zli kolika su oni cudovista i zalim sto sam to ikad primjetila' iz razmisljanja me je izvukao Zayn " Hej, jesi ok?" "Umm da jesam" nasmjesila sam mu se i uzela skejtboard "Hajmo ko ce prije do one bandere pobjednik" rekla sam i vec pocela voziti do nje Zayn dok je skontao sta sam rekla je skocio na skejt i pridruzio mi se "Znas to nije bilo posteno" zaigrano se dreknuo da ga cujem "Suti Malik ja sam zensko" sa osmjehom sam mu rekla i jos brze pocela voziti kad sam dohvatila banderu par puta sam se zavrtila oko nje i ne ocekivano zahihotala

Zayn P.O.V. 

Nezin osmjeh je bio nesto najljepse sto sam vidio, u ovom parku gdje se inace moze cuti samo zvuk dodira tockova skejtboarda i betona sad se cuje prelijepi hihot uhvatio sam je za ruku i vozili smo se tako do klupe, cim je sjela opet se nasmijala "Sta cemo sad?" upitala je  "Hmmm.. ja sam gladan pa bi mogli otici do Mc Doandsa" "Moze" ustala je i uzela svoj ruksak i stavila u njega skejt ja sam isto uradio samo u svoj ruksak

***

Cim sam usao u stan bacio sam se u krevet i razmisljao sam o danasnjem savrsenom danu

Pa ovo je drugi dio nadam se da vas ne zbunjuju ovi datumi trebaju mi da bih znala pa datum koji je u prici. 

Zelim se zahvaliti sto citate ovu pricu ne znate koliko sam ja sretna radi toga i radi ogromne podrske. Isto tako hvala vam sto ste pitali mozete li pomoci jer mi to jako puno znaci.

Sljedeci nastavak ne znam kad cu tacno napisati ali ce biti skoro jer ne zelim da mi ovolik treba da napisem ovako malo

Love yaa:)