Infinity

1. Novembar 2014. godine

Stvarno se lose osjecam sto jakooo dugo nisam postavljala nastavak, ipak ima vas koji citate i bezobrazno je od mene sto nisam pisala jako dugo... 

Elizabeth's P.O.V. 

'Posao u slasticarnoj postaje sve naporniji jer ne zelim da budem tu zelim da budem negdje na nekoj livadi na svijezem zraku sa osobom koju volim. Sad tu mi treba slobodno vrijeme livada bez ikoga i ljubav, ali zar nebi trebalo biti naj lakse naci si ljubav, naci svoju srodnu dusu. Pa bilo je bar dok momci nisu postali tako povrsni, tako bezobrazni, tako zli, kako da nađem ljubav među takvima, kako da budem sigurna kad se udam za njega i rodim djecu da me nece napustit, kako?... mislim da bi bilo najlakse pobjec negdje mozda cak i usvojiti djecu, zasto ne? To je lijepo zar ne? iI ta djeca bi bila sretna imala bi nekog kao sto kazu 'Ljubav prema lubavniku je nista na prema ljubavi prema djeci koju si odgojila'  mislim da je sad kad je ovakav svijet to i previse tacno sad ni nema ljubavi između parova. Sad najvise gledaju na to dali su slatki zajedno da budu poznati kao najbolji par ali cim uđu u kucu tad sva ta ljubav odlazi u smece... Dali cu ikad naci nekog koga volim?' -Naslonila sam se na blagajnu i gledala u prazno dok sam razmisljala, priblizila mi se Emma i dotakla mi je rame "jesi li dobro?" upitala me je blago okrenula sam svoj pogled prema njoj kimnula sam glavom dok sam navukla osmjeh nije to bio onaj lazni to je bio onaj ne potpuno iskreni osmjeh, ona je nesto najmanje iskvareno bice koje sam ikada upoznala i ne zelim je uvlaciti u svoje probleme.. jos jednom sam joj se nasmjesila i vratila se u kuhinju dok sam nju ostavila da se bori sa nasim napornim musterijama dok sam se ja borila sa pecivima i svojim "ucenikom" tu je bio da nesto nauci od mene kako se prave neke vrste kolaca i ostalo, a kasnije ce imati takozvane ispite u kojima cu ja ocjenjivati njegovo dosadasnje umjece. Malo glupo jer ja to nisam morala radit bili su na samom pocetku i trebala im je posluga a i dodatni kuhari pa sam ja trazila posao to je bilo prije 3 godine tad sam imala tek 15 godina i trebalo mi je radno iskustvo radi skole, a ovo mi se cinilo savrseno...

Poslije radnog vremena otisla sam u park sa Emmom, razgovarale smo o svemu a po najvise o knjigama voli ih kao i ja i ona je svaki dan dolazila u park samo sto je bila na drugoj klupi i nismo se obazirale jednostavno "Hoces li mi sad reci zasto si danas kao i predhodnih dana tako zamisljena, tako tuzna?" upitala me sa osmjehom zagrizla sam usnicu i pogledala je u oci te nebesko plave iskrene oci kje tako lijepo idu sa njezinim blijedim i rumenim licem i njezinom plavom kosom kad kazem plavom mislim stvarno plavom jos uvjek sam je gledala, uzdahnula sam i spustila pogled "Hajmo setat i tad cu ti pricat, oke?" kimnula je glavom i ustala se sa klupe otresla svoju snjezno bjelu haljinicu i uhvatila me za ruku pocele smo setati prelijepim parkom u kojem toliko vremena provodim sada je vec pocelo zutjet i crveniti lisce svaki put u ovo doba godine sam tuzna valjda me vrijeme i podstakne...

Nobody's P.O.V.

Park je bio skoro pa prazan tu su bile dvije djevojke i jedan stari par svi ostali mrze izlazit u ovo doba godine ali to je misljenje povrsnih ljudi. To je jos jedan zarlog zbog kojega se moze pomisliti da to nisu obicne cure. Njih dvije su pricale o stvarima koje svi ostali izbjegavaju jer ne vjeruju ljudima strah ih je da ih ne prevare ali njih dvije su u samo mjesec dana uspjele da stvore to povjrenje i ljubav između njih 

Zayn's P.O.V.

Muzika je odjekivala vec praznom ulicom dok sam izbacivao svoje misli na zid od jednog starog tunela vise ne koristi nicem drugom osim crtanju, malo smjesno zvuci ali je to vrlo posebno barem meni. Kada sam ispraznio jos jednu limenku laka sjeo sam na trotoar i gledao svoje radove tacnije svoje misli sve se moglo sloziti u recenicu kad bi se malo bolje promotrilo ali nema niko vremena za to ljudi vise gledaju na "bitne" stvari kao sto su zagledanje u tuđe poslove i tracanje ali znam jednu osobu koja nije takva odmah mi se ocrtao osmjeh na licu a samu pomisao nje, Elizabeth je tako lijepo ime kao i ona mozda to niko drugi ne primjecuje osim mene cak ni ona sama ali ce uskoro to svi uvidjeti. Ustao sam se sa mokrog betona pocistio limenke i vratio se kuci. 

Jos uvjek sam razmisljao o njoj "Daj mi ljubav, daj mi nju" izgovorio sam na glas dok sam lezao na krevetu okrenuo sam se i uskoro zaspao...

Pa novi dio...umm dugo nisam pisala cak sam sebi prije nego sam pocela pisati pricu rekla da cu redovno pisati ali bas nisam odrzala to.. pa ...umm..sovvy :D 

Hah uglavnom novi dio je tu voljela bih kad bi ste votali a jos vise bih volila kad bi komentarisali dali vam se sviđa. Sorry na greskama i sto ste morali dugo cekat... 

Love yaa:)