Infinity

22. Septembar 2014. godina

Writters note: Pa umm nisam mislila pisati dalje jer paa ono sam n apisala jer sam bila tuzna jer sam trebala da izbacim tugu iz misli i tad je nastalo ono. Ali me je par djevojaka pitalo hocu li nastavit pisat ali sam im rekla da ne mislim pisat dalje ali kako sam usla na wattpad i vidjela da je jedna djevojka trazila da nastavim pisat i pa ispunila sam zelju (valjda) hah pa to je to za sad haha

22. Septembar 2014. godine

Smeđa vjetrom rascupana kosa, oci smeđe koje gledaju samo u pod, noge nestabilne, ruke letaju stalno oko kose. Svaki put cim izađe iz kuce je ovako, boji se tuđih pogleda nesigurna je oko svog odabira odjece, kako je namjestila kosu, hoda, lica, i samog  zivota. Nije poprimala poglede skoro pa nikoga nije im bila zanimljivanije bila drugacija bar po izgledu, po izgledu je bila kao i svaka druga djevojka ali kad bi nju upoznali nebi vise to mislili. Nju su sad gledale samo jedne smeđe oci, te oci su je promatrale vec par dana i svaki dan bi se sve vise odusevljavao. Ne on nije neki psihopata koji promatra svoj plijen on je samo jedan obican decko koji ceka ljubav, pa on je tu vec presao granicu obicnoga jer inace ostali se samo hoce zabavljat i kad budu prestari za zabavu ozenit ce se prvom koja naiđe i zadovoljit se sa njom kakva god ona bila. Ovaj put taj decko je odlucio poci za njom zna da svaki dan sjedne za istu klupu u istom parku sa istom debelom knjigom u ruci, ona je bila tip djevojke koja zivi zivot kao svaka djevojka sve dok ne otvori knjigu tad je u potpuno drugacijem svijetu tad nema niceg osim likova u toj knjizi nema napornih zvukova automobila, beba koje placu ili svađe nekog para nasred ulice. Prije nego je otvorila knjigu uzela je slusalice i pustila muziku ipak da nebi je neka dosadna starica nesto zapitkivala ili neka djecurlija izazivala zeli da bude sama. Sjeo na klupu pored nje, i opet je promatrao, crne starke crne farmerke i majca sa natpisom "Black" kada je primjetio da ga neprimjecuje okrenuo se i uputio je svoj pogled prema igralistu a tu je bilo maleni stand sa perecima. Negov pokret popratile su njezine oci ali su se vrlo brzo opet izgubile među slovima, nakon sto je uzeo dva pereca i sjeo natrag na klupicu pruzio joj je jedan perec skinula je slusalice i pogledala ga "Hoces, usput ja sam Zayn" i pruzio joj je jedan iskreni osmjeh takve vec dugo nije vidjela "Hvala, Elizabeth" rekla je i također se nasmijala. To podne je umjesto citajuci knjigu provela je pricajuci sa totalno nepoznatim deckom ali se je ipak bolje osjecala pricajuci sa njim nego i s kim drugim. 

Pa ovo je kao prvi dio valjda je dobar ali opet kazem da bas nisam planirala da pisem dalje milslila sam da ostavim na onome pa se nemojte ljutit ako nesto nije dobro :)

Love yaa:)