16. Novembar 2014. godine

70 4 0
                                    

Ellizabeth P.O.V.

"Jutro"-rekla sam dok sam ulazila u skoro praznu slasticarnu tu su bili samo Mike on je jedan od konobara kao sto je i Kate dok je Hannah cistacica "Jutro"-odgovorili su u glas, otisla sam u kuhinju i ostavila svoju torbu i kaputic na vjesalicu nakon sto sam opala ruke pocela sam da pravim tjesto sa danasnju tortu koja ce se nalazit u izlogu poslije cu morat napravit dvije rodjendanske torte i jednu tortu za vjencanje to su bar one teze tacnije vece torte uzela sam svoj mobitel u ruku i prikljucila slusalice potom sam stavila jednu od svojih drazih pjesama 'Imagine dragons- It's time to run Juliet' 

***

Danas Emma nije isla na posao zato sto je morala da posjeti neke rodjake pa je imala slobodan dan pa mi je obecala da ce poslije posla da dode po mene pa da idemo negdje u grad i sad je cekam u parku na klupici izvadila sam knjigu iz torbe i pocela da citam

Emma's P.O.V.

Izvadila sam mobitel iz torbe da zovnem Beth da joj javim da sam tu pazljivo sam gledala na cestu da ne bi nekoga zgazila ili izazvala nesrecu kad sam uvidjela da nema nikoga skrenula sam pogled na mobitel i nasla Beth u imeniku pritisnula sam zelenu tipku zovi, kada sam podigla pogled ugledala sam macku na ulici ispred sebe brzo sam zaokrenula volanom ali mi to dosad nije bila najpametnija odluka u zivotu predamnom je bio neki drugi auto znoj me je oblijo pokusala sam da zaokrenem volan ali nisam mogla shvatila sam da je pekasno jer ni sekundu poslije sam osjetila udarac glasan zvuk je preuzeo moje usi i jak bol je peuzeo moje tjelo,udar mi je izbio zrak iz pluca osjetila sam kako mi pocinje teci krv sa cela ugledala sam Beth kako mi prilazi placuci i odjednom crnilo...

Elizabeth's P.O.V. 

Cula sam zvuk svoga mobitela krenula sam ga izvadit ali me je prekinuo glasan udar podigla sam pogledd sa knjige i vidjela da je upravo izbio sudar bacila sam knjigu sa sebe i brzo potrcala do mjesta sudara znoj me je oblio i suze su mi pocele teci potrcala sam pema njezinom autu bila je unutra nisam mogla da to gledam prozori su bili zarbijeni i stakla je bilo po svuda srce mi je stalo na sekundu staklo se nalazilo u njezinom stomaku dok joj je gleva krvarila nisam mogla da progovorim brzo sam joj opipala na ruci otkucaje srca hvala Bogu jos je bila ziva otvorila sam vrata od auta i izvadila je na ulicu polegnula sam je na ledja okrenula sam separ ljudi je bilo tu samo su gledali nista nisu uradili "Zovite hitnu!! Brzoo!!!" dreknula sam dok sam otrcala do drugog auta u njemu je bio decko i on je bio krvav ali jos je bio pri svjesti otvorila sam vrata od auta i izvadila ga jedva u pomoc mi je pritrcao neki covjek izvadio ga je iz auta i polegnuo na pod sam pogled na njega mi je zaledio krv u zilama bio je sav krvav i stakla je bilo posvuda zabodeno vatila sam se do Emme bilo me je strah da joj vadimo to staklo pa nisam cackala ali sam vidjela da joj krvari i ruka, ona je najvise krvarila skinula sam sal koji sam imala na sebi i svezala joj iznad lakta da ne uzgubi puno krvi sjela sam pored nje i jednostavno pocela plakati obgrlila sam koljena i plakala izgubila sam se nisam znala sta da radim oni ljudi sto su bili tu bili su udaljeni, udaljili su ih policajci da bi hitna mogle prici dva muskarca su dovezla onaj pokretni krevet ustala sam kao da me tada opalilo nesto prestala sam sa plakanjem i krenula im pomoci da je stave na kolica naglo su je uhvatili i prebacili na njih razljutila sam se nisu ni pokusali biti njezni ali nisam nista htjela reci nisam ih htjela zadrzavati prevezli su u jedan kombi onog momka dok su u drugi prevezli Emmu rekli su mi da ne mogu sa njima jer moraju odmah oceti vaditi staklo pa cu im smetati pocela sam plakati i moliti ih da me povedu moram biti sa njom nisu me poslusali samo su zatvorili vrata i krenuli. Nisam se zadrzavala nego sam pocela trcati do bolnice nisam je zeljela izgubiti znaci mi previse 

Ugledala sam taxi kako se priblizava pa sam ga zaustavila usla sam brzo u njega i rekla vozacu da vozi do hitne pomoci bez pogovora je krenuo jedva sam podnosila ovu voznju srce mi je lupalo kao ludo dok su suze neprestajno tekle tek sam sada primjetila da su bi ruke malo krvave nikad me nije bilo strah krvi ali sa znanjem da ta krv pripada Emmi ubijala me je u pojam pocela sam brzo trljati ruke o pantole. Stigli smo izvadila sam novac i dala ih vozacu izasla sam iz taxija i pocela trcati prema ulazu vidjela sam da su tu bila kola od hitne sa koja su odvezla Emmu otisla sam na recepciju djevojka tu me izbezumljeno gledala "Znate li gdje je odvezena djevojka koja je upravo dosla tu?" pitala sam je brzo "Izvinite ali morate biti specificniji jer nam ih je puno doslo " a jest glupa "Gdje su djevojka i momak koji su upravo imali prometnu nesrecu hitna ih je sad dovela tu!!" glasnije sam rekla "Ok.. oni su u hodniku 9 tu pise operaciona sala momak je u sobi 2 a cura je u sobi 5 to ti je odmah na drugom spratu ali ces morati cekati ispred u cekaonici" kimnula sam glavom i potrcala stepenicama goe pogledom sam trazila gdje je 7-8-9 evo je usla sam unutra i sjela tacno pored vrata sa brojem 5 na njima opet sam pocela plakati tacnije jecati nisam znala sta cu od sebe 

Cula sam jecaje preko puta sebe tu su bile starija zena i djevojka obije su plakale dok sam ja vise presusila samo sam zurila u tacku na podu podigla sam koljena na stolicu ugledala sam ponovno svoje ruke jos uvjek su bile krvave ustala sam i krenula sam prema wc-u koju sam jos malo prije vidjela oprala sam ruke potom sam okrenula na hladnu vodu i umila se sa njom pogledala sam se u ogledalo nisam licila ninasta uzela sam maramicu koja se nalazila u mojoj tasni, vratila sm se u skoro praznu cekaonicu izvadila sam iz torbe svoj mobitel i nazvala sam Emminu majku "halo" culo se sa druge strane slusalice "G..gospodjo ja sam Elizabeth ovajj..." prekinula me je na pola recenice "Ellizabeth a duso kako si mi ti jeli se.." "Gospodjo vasa kcerka je imala prometnu nesrecu upravo smo u bolnici.." nije se nista culo prepala sam se da joj se nesto nije desilo "J..jeste dobro? molim vas javite se..." jedva sam disala "Da tu sam... dolazim brzo.." izgubljeno je rekla i poklopila izdah je izasao sa mojih usana pocela sam pisati Zaynu poruku trebalo mi je neko kome se sad mogu izjadat 'Zayn Emma je upravo imala prometnu i sada je na operajici... strah me je za nju' i poslala 'Nemoj se brinuti biti ce uredu, zelis li da dodjem tu?' bio je odgovor 'Ne trebas sada ce doci njezina mama, hvala ti puno' odgovorila sam mu 'Uredu, nema na cemu mislim za sta prijatelji sluze...' bio je odgovor zamislila sam se u tom trenutku me je zvala Emmina mama "Beth koja je soba?" "Na drugom je spratu udji na vrata broj 9"

***

Sjedila sam u sobi u kojoj su bili Emma i onaj decko on se je nesto malo budio ali Emma jos nije svi su otisli rekli su i meni da idem ali nisam htjela malo poslije sam malo zaspala probudila me je medicinska sestra i ekla mi da ba legnem na krevet pored poslusala sam je i nedugo poslije zaspala 

Probudio me je smjeh otvorila sam oci i ugledala sam Emmu bila je budna skocila sam sa kreveta i zaglila je opet su mi suze pocele teci nisam neka placljivica ali se ne mogu suzdrzati odvojila sam se od nje imala je onaj svoj osmjeh najveci osmjeh na svijetu.

Opet kasno postavljam haha ali je vruce i ja umirem ovdjee 

Pa novi dio kad mognem hah nije da mi se bas da pisati po ovakvoj vrucini 

Love yaa:)

InfinityOnde histórias criam vida. Descubra agora