Infinity

Part 10

Evo napisala sam jos jedan dio jer ne mislim da cu stici ikako napisati skoro 

"Hocu objasnjenje" rekla sam jos uvjek ljutito 

"Dodji" -rekao mi je otac i otisao u dnevnu sobu, odmah za njim je i mama a ja za njima

"Sjecas li se onih slika sa tavana koje ti nismo dali da ih uzimas?" zastala sam na trenutak dok sam se prisjecala kojih 

"D..da sjecam se. Sta sa njima?" -mama je izasla naglo iz sobe krenula sam pitat sto je otisla al me otac zadrzao

"Pusti je ovo je posebno za nju tesko." -sta misli pod tesko "E na tim slikama se nalazilo ono djete. Znas ko je to?"

"Da to sam ja tako ste bar rekli" -kako sam to rekla pojavila se mama na vratima sa tim slikama u ruci sjela je pored njega i dala mi slike

"Pogledaj ove slike" -rekla mi je mama pa sam ih malo razgledala na prvoj slici su bili moji roditelji ispred bolnice sa bebom u rukama "Okreni sliku" okrenula sam i na njoj je bilo starije napisan datum *29. 12. 1989. year little Joseph*

"Joseph ko je on?" -upitala sam roditelje bila sam zbunjenija vise nego ikad mojij mami su krenule suze dak je moj otac zarlio 

"Beth on je bio tvoj brat. Kao sto si vidjela rodjen je 29. 12. 1989. godine sada bi vec imao 24 godine"

"Zasto kazes bio?"

"Beth on je mrtav" - mama je tok trenutka istrcala iz sobe "Ispricat cu ti sve sta je bilo. On je nakon rodjenja bio dobro ali kada je napunio 2 godine poceo je imati probleme sa srcem pa smo ga vodili posvuda raznim doktorima i izvan grada, tako smo otisli i u London odveli smo ga Trishi Malik ona je bila najbolja doktorica tada odveli smo a njoj i ljecila ga je par mjeseci bilo je sve uredu ali 1.5.1992. stanje mu se drasticno pogorsalo i srce mu je sve slabije radilo stavili su ga na razne aparate ali a to nije moglo dugo drzat u zivotu pa su a stavili na spisak za transplantaciju srca al naravno nije duo vremena dolazilo srce a niko od nas mu nije ni moao dati jer smo odasli i nase srce je preveliko za njega." -zastao je na trenutak suze su mu ve uveliko klizile niz lice isto tako i meni, nastavio je sa pricom "nako sto su prosla 4 mjeseca od kako je na aparatima srce mu je jos vise pocelo odkazivat Trisha je pokusavala na sve nacine da ga spasi ali nije mogla onda je samo iskljucila aparate bez nase dozvole samo nam je kasnije javila da je umro i da se treba organizovat sahrana. Tada nam se srce slomilo na komadice. Shranili smo a u Londonu i tamo idemo svake odine na njegovu godisljicu smrti." - pocela sam jecati 

"Zasto mi to tek sad kazete?"  vrisnula sam na njega 

"Zato sto prije jos nisi bila spremna"

"Tek mi sad kazete da sam imala brata pa kako to mozete?" -otrcala sam u svoju sobu, zakljucala sam vrata i pocela jecati znam da a ni ne znam ali je ipak tesko kad saznas nesto ovako otisla sam do prozora i tu sam cula jecaje nagnula sam se kroz prozor i vidjela sam da je bio otvoren prozor od sobe mojih roditelja 'mama' odmah mi je ona pala na pamet obrisala sam suze maramicom i izasla iz svoje sobe i krenula prema njezinoj 

Pokucala sam pa sam otvorila vrata sjedila je na podu pored kreveta i jecala 

"Mama?" -nista nije progovarala samo je nastavila plakati, priblizila sam joj se i sjela pored nje na pod i zagrlila je cvrsto "Molim te nemoj plakati" -prosaputala sam kroz suze, uzvratila mi je zagrljaj i samo jos vise nastavila plakati

"Ell ne znas kakav je bol kad izgubis djete i daj Boze da nikad ni ne saznas" -jedva je rekla i nastavlila plakati ne mou je ledati ovakvu

"Mama ali ne zelim ni saznati kako je izgubiti mamu. Molim te ne placi" rekla sam i stegnula je jos jace. 

Maknula se od mene "Moram mila moram ponekad da izbacim ovo iz sebe" nasmjesila mi se kroz suze 

"Upredu pustit cu te ali obecaj mi da neces stalno plakati"

"Obecajem. Sad ..."

"Ostavit cu te" rekla sam i izasla iz sobe

Nastavak jejjj

Love yaaa:)