Uzavrele strasti

3. poglavlje- Prljave igre i maženje

Michael je duboko udahnuo svjež miris hladnog zraka koji mu je uvukao u prsa kada je napokon izašao iz zrakoplova. Pogledom je prošao po pisti dok nije uočio visokog muškarca duže smeđe plave kose. Nosio je tamno odijelo, a oči su mu prikrivale naočale. Izgledao mu je baš kao i zadnji puta kada su se vidjeli, kao playboy bogataš koji ga ne može držati u gaćama.

Namrštio se kada je osjetio kako se Marcella provlači pored njega, a lice Cadea Morgana se razvlači u lukavi osmijeh. Skrenuo je pogled na Marcellu koja je stajala kraj njega naslonjena na stepenice, sa visoko podignutom bradom, savršenim kovrčama, dugim nogama i podlim osmjehom na licu.

Nije spomenula da ga je poznavala, ali u redu, poznavao ga je i on. Jedva je čekao obrisati joj taj osmjeh s lica kada joj kaže da se njena taktička prednost istopila. No, tada nije bio trenutak za to.

„ Vidiš, Fabri, zato ću ja dobiti ovaj slučaj" rekla je silazeći stepenicama.

Promatrao je kako je raširila ruke u zrak pozdrava kada je sišla i široko se nasmiješila kada Morgan nešto komentirao. Prišla je tom papku i blisko ga zagrlila. Prokleta bila, prije nekoliko minuta je bila pritisnuta uz njega na zidu, a sada zavađa drugog muškarca. Najgore od svega, bio je potpuno svjestan da je to sve šou. Šou koji je on pušio.

Stavio je sunčane naočale, zakopčao gumb svog crnog sakoa i sišao. Neće joj dati povod da ga podbada. Prišao im je i na trenutak joj rukom okrznuo donji dio leđa, odmah iznad stražnjice na što je gotovo iskočila iz kože i uputila mu bijesan pogled. Koji je on, naravno, ignorirao.

„ Vidi, vidi, nije li to Michael Fabri. Koliko je prošlo?" upitao je Cade.

„ Mnogo, Morgan, mnogo" odgovorio je Michael.

Marcella se namrštila i nezadovoljno frknula kada su se dvojica pred njom zagrlili i potapšali jedan drugoga po leđima. Dakle, Fabri i on su se poznavali. Kako divno. Možda to baš i neće biti tako lako. Njena taktička prednost poznanstva se samo tako rastopila.

Bio je to razlog zašto je toliko voljela Fabrija. Njihov je odnos bio kao dugotrajna igra šaha. Na svaki njen potez, on je imao jednako kvalitetan odgovor. Taman kada je mislila da je pobijedila, sustigao bi je. A, ona je uživala u utrci iako mu to nikada neće priznati.

„ Vas dvojica se znate? Kako lijepo" promrmljala je sarkastično, „ kad si mi to mislio reći?"

„ Pa mislio sam da znaš" rekao je Cade uhvativši je oko struka, „ nemoj biti ljuta, puslice. Rekao bih ti kad-tad."

„ Popričat ćemo o ovome. Temeljito" rekla je hladno i odgurnula njegove ruke sa sebe, „ možemo li sada na ručak? Umirem od gladi."

„ Naravno, puslice."

„ I prestani me zvati tako. Nisam ti neka od tvojih kurvi."

„ I usput nas možeš uputiti u slučaj" predložio je Michael prekinuvši je, „ nismo baš upoznati kako si se uvalio u optužbu za silovanje."

„ Nesretan slučaj" objasnio je Cade i otvorio vrata limuzine, „ nakon tebe, Marcella."

„ Hvala ti."

Michael je odmahnuo glavom i ušao u limuzinu. Puslica. Svašta. No, očito joj nadimak nije odgovarao. Nije da je mislio da je Giovani tip za takve sladunjave stvari, no očekivao bi da će joj takva vrsta pažnje odgovarati.

Nije prošlo dugo otkako su krenuli, a Marcella je već izvadila šampanjac koji se hladio i natočila čašu. Uzeo je drugu čašu i sam sebi natočio dobru mjeru pa se zavalio u kožno sjedalo. Promatrao je kako je nešto pričala s Cadeom istovremeno ga odmjeravajući. Upadao je u tu klopku kao štakor. Mrzio ju je. Mrzio ju je jer joj nije mogao odoljeti.