Uzavrele strasti

2. poglavlje- Igra za dvoje

Skoro dvadeset i četiri sata! Skoro dvadeset i četiri sata je proveo sa tom ženom. U redu, možda je kojih dvanaest odspavao, ali ostalih dvanaest ga je dobrano živcirala. Otkako su u Whitehorsu presjeli na let za Juneau dobila je neki napadaj energije. Mora da je popila neku žestoku kavu ili dobru mjeru alkohola.

Konstantno ga je bombardirala podacima kako je prošle godine ona ostvarila 10% veći profit te kako je taj i taj klijent odabrao nju, a ne njega i kako ga je taj i taj odvjetnik i taj i taj sudac sravnio sa zemljom na toj i toj parnici. Toliko je pričala da je u postao gotovo uvjeren da je bila pijana.

Sjedila je nasuprot njega sa nogama podignutima na stolić za kavu držeći neku datoteku u rukama. Promatrao je njenu kratku crnu kožnu haljinu na bretele koju je obukla na visoke čizme do koljena. Samo je čekao da raširi noge i pruži mu pogled.... Prokleta bila! Odvlačila mu je pažnju i nije pročitao ništa što je planirao.

Bijesno je zaklopio mapu i protrljao sljepoočnice. U redu, to njeno lajanje postajalo je nepodnošljivo. Nije je više mogao slušati. Prošao je prstima kroz kosu i uputio joj bijesan pogled.

„ Jesi li ti pijana, ženo?"

„ Nisam pijana i mogu savršeno ravno hodati u ovome" odgovorila je, „ dobro podnosim alkohol. Neki bi se napili da ga popiju koliko ja pijem svaki dan, ali pomaže."

„ U čemu? Nedostatku seksa?" upitao je iznervirano.

Promatrao je kako su joj oči poprimile mornarsko plavu nijansu, a usne joj se razvukle u podrugljiv smiješak. Spustila je noge sa stolića i bacila datoteku na sofu, a zatim ustala i prišla mu. Sjela je na rub sofe do njega i rukom mu prešla preko prsa. Bila mu je toliko blizu da je mogao osjetiti tamni, senzualni miris parfema i vidjeti komešanje u dubini njenih plavih očiju. Pratio ju je pogledom dok se naginjala na njega i stala rukama prelaziti preko njegovih ramena i prsa.

„ I nedostatku seksa po potrebi" odgovorila je uz njegove usne.

Nije se ni snašao kada mu je zalijepila lagani šamar i ustala otišavši u kupaonicu. Glasno se nasmijao pa odmahnuo glavom. Naravno, ipak je to bila ona. Prokleta bila ako ga istovremeno nije živcirala i uzbuđivala. Upravo ju je zato izbjegavao. Kao je bio oko nje, nije ima nikakvu kontrolu, jedinu stvar koju je uvijek morao imati.

Ustao je i popravio čvor kravate taman kada su se vrata kokpita otvorila i stjuardesa izašla. Ignorirao je pogled koji mu je uputila. Da, volio je žene i avanture za jednu noć, no ta se djevojka nije mogla pariti s onom u kupaonici.

„ Oprostite, gospodine. Slijećemo za nekoliko minuta."

„ U redu, grazie."

Nastavio je slagati stvari u aktovku kako bi se uvjerio da nije ništa ostavio. Podigao je mapu slučaja Morgan i odmahnuo glavom shvativši da ništa nije pročitao. Odjednom mu je sinulo. Nije bila pijana. Namjerno mu je odvlačila pozornost da ima prednost. Prokletnica! Ali, morao joj je priznati da je taktika bar bila učinkovita. Spremio je mapu, a zatim se zaputio prema kupaonici.

Marcella se slavodobitno nasmiješila kada je popravila i zadnji uvojak kose koji je savršeno sjeo na svoje mjesto. Njen je plan savršeno uspio, a Michael nije ništa primijetio. Napokon se i taj ugled milanske kurve koji su joj predbacivali negdje isplatio. Takvo se ponašanje očekivalo od nje pa nitko nije sumnjao da se iza toga krije nešto više.

Nanijela je završni sloj maskare, a zatim izašla. Nije se ni snašla kada se sudarila o njegova čvrsta prsa, a njegove su se ruke omotale oko nje i pritisnule je na zid.

Uzdahnula je kada joj je prikovao ruke iznad glave. Nervozno je zagrizla usnu dok je njegova slobodna ruka putovala uz njenu nogu do njenog bedra. Oh, sveti, da. Mogao se njen mozak protiviti koliko je želio, ali njeno je tijelo reagiralo na nepogrešiv način.

Sve oko tog muškarca odisalo je senzualnom muževnošću. Bio je itekako svjestan sebe i njene reakcije na njega i nije morao napraviti ništa više od ulaska u njen osobni prostor da je uzbudi. A, to u muškarcu nije susrela već neko vrijeme. Njegovo je samopouzdanje bilo gotovo opojno.

Možda je otišla malo predaleko. Sabotirala je njega, ali i ona je trpjela posljedice. Znala je da nema bolju taktiku nego ga fizički smesti, no zaboravila je da i on može igrati tu igru. Eh, da se samo nije borio za isti slučaj kao i ona...

„ Znam što radiš" promrmljao je uhvativši je za bradu kako bi ga pogledala, „ i neće ti upaliti. Dobit ću taj slučaj. Ne zato što ga toliko silno želim već da ti dokažem da što god ti uradila, Giovani, neće uspjeti."

„ Vidjet ćemo, Fabri, vidjet ćemo" vratila je, „ ovo mogu igrati dvoje ljudi, a ja ću ovu igru dobiti. Slučaj Morgan je moj."

Zagrizla je usnu kada joj se približio još za korak i bokovima je zarobio između sebe i zida. Kao odgovor, omotala mu je nogu oko struka i izvila se prema njemu. Pogled mu je samo na trenutak preletio preko njenih usana prije no što je otpustio stisak oko njenih zapešća i podigao je tako da mu je omotala i drugu nogu oko struka.

„ Dragi putnici, pripremamo se za slijetanje, molimo vežite pojaseve."

Još su trenutak nepomično stajali naslonjeni na zid prije no što ju je oprezno spustio tako da su joj prsti dotaknuli pod. Odmaknuo se od nje, prošao prstima kroz kosu i krenuo prema sofi. U redu, to je otišlo predaleko.

To je trebala biti samo demonstracija da nije on jedini koji reagira na nju, već da je obostrano. Ali, zaboravio je da ona to uopće nije skrivala. Dapače, da ih taj glas preko razglasa nije prekinuo bio je spreman uzeti je tamo na tom zidu.

Sjela je nasuprot njega i podigla noge na stol te ga odmjerila podigavši obrve. Dobro pa je uvježbala sve svoje maske jer su joj tada i više nego trebale. Nije željela da vidi da su joj grudi bile teške ispod haljine ili nešto slično.

Napučila se usne i nasmiješila mu se kada je sjeo nasuprot nje i svezao pojas. Ako se Fabri želi boriti za slučaj, borit će se i ona. Ako Fabri želi dobiti slučaj, ona će učiti sve da ga ne dobije. Ako Fabri želi igrati igre napetosti, igrat će i ona. Dvoje mogu igrati tu igru, a on je bio i više nego dostojan protivnik.