Šutala je tu loptu kao da je sve na svijetu.Pa,njoj je i bila.Dok ju je šutala nije mislila ni našta.Obožavala je tu loptu koja joj je bila kao sestra.Bila joj je jedini prijatelji u životu.Mrzili su je baš zbog toga,zbog toga što je bila tako jebeno dobra u svemu.U učenju,u sportu,pa čak i pjevanju,glumi i plesu.Niko je nije volio,mislili su da je umišljena,bezobrazna..Ali ne,nije bila takva.Baš suprotno,bila je dobra,plemenita,pametna..
Još par metara do,i evo ga dala je gol.Posljednji prije nego što ode odavde.Ali ona to nije znala.Mislila je da će zauvijek ostati u ovom šugavom Londonu u kojem nije imala ništa 'sem svoje majke koju je jedino voljela više od fudbala.
Jedina djevojka koja je trenirala sa dečkima.Osjećala se kao izrod.Pa može se reći da je i bila to.
Ponekad baš kao muško,gruba i jaka na jeziku,a ponekad obična cura,blaga i nježna.
Ali to niko nije shvatao.Nju niko u životu nije shvatao.
YOU ARE READING
Half a heart
Fanfiction"Ima tako predivne oči" zaneseno je govorila. "Kada bi samo njegovi pogledi bili za mene,kada bi on cio bio moj,ma ne,to ne moze biti tako.Ti nisi njegov tip,tako je bar rekao zadnji put." Završila je rečenicu tiho dok joj se suza polako počela slje...
