Kao da je želila da na momenat pobjegne daleko i samim bjegom ostavi sve iza sebe ... Ali to nije bilo moguće , nosila je veliki teret i morala je da uskoro donese odluku...
Razgovor sa Ranom joj nije napuštao misli , ali ni slika Tarika ... Iako je izgledao kao stjena jak ,pored nje je stajao kao da gubi snagu , i da se predaje ...
Osjetila je da lagano zahladnjuje ,i kao da je pogledom se opraštala od klupe lagano se udaljavala dok je koračala prema Rani koja je s nekim pričala na telefon već nekih deset minuta ... Spustila je mahinalno ruku na stomak i zatvorila oči , jedna joj se suza iskrala iz oka ali ju je brzo obrisala ...Udahnula je duboko i kad je bila na korak od Rane zastala je , večeras je htjela biti sama , trebalo joj je vremena da dobro razmisli , kako i gdje krenuti dalje...Ali osmjeh i zagrljaj utjehe od Rane su je ubjedili da podje s njom , lagano ju je privila uz sebe kao da je želila da podjeli njenu bol i bar na tren da joj olakša.
Zastala je i pogledala oko sebe ... Kuća ili bolje rečeno vila je bila poput one u kojoj je odrasla kod Andersonovih, jedino je imala osjećaj da ipak ova odudara nekom skromnošću ... Nije imala pretjerano uredjeno dvorište i betonske lavove na ulazu u dvorište niti kolekciju luksuznih vozila , već je fontana ispred ulaznih vrata ukrašena cvjećem dvala neki osjećaj topline ...
Ulazna vrata su se otvorila i sa velikim osmjehom ih je dočekao Ayman ... Odmah je svu pažnju posvetio Ajlin , primjetio je da je mnogo bolje izgledala nego danas i to joj je i rekao. Ona mu je uzvratila osmjeh mada je se osjećala neugodno i to se dalo primjetit pa je oborila pogled dok je govorila:" Hvala ,prijala mi je šetnja kao i ručak . "
Radoznalost je bila veća od nje pa je dok ih je pratila do prostorije u kojoj su imali namjeru da sjede i razgovaraju, začudjeno razgledala unutrašnjost ... Sve je bilo uredjeno skromno ali na neki način se uklapalo sa stilom gradnje, nije bilo pretjerano ukrašeno već jednostavno i elegantno .
Ušla je u sobu i kao da je zakoračila u drugi svjet... Namještaj i detalji su je posjećali na uredjenost kraljevskih soba , detalji su je oduševili i to se moglo primjetiti na njenom izrazu na licu. Sjela je na kauč na suprot od Rane i Aymana i nije se trudila da sakrije oduševljenost, još jednom je detaljnije prešla pogledom dok je Rana govorila:" Svidja ti se Lebanonski stil... Ovu sobu i još neke prostorije je Tarikova mama uredjivala, i mi kad smo doselili smo ostali bez rječi i ako smo još bili djeca ... Naš otac nije posvećivao tome pažnju ,ali je ipak ostavio netaknuto sve , mada svi mislimo da je bio lijen i da su ga svi ubjedili da nije bilo potrebe za promjenom jer se i nakon toliko godina još uvjek čini modernim.
Mada se rijetko sjedilo jer se vodio ubrzan život i na taj način se očuvao i namještaj i sve ostalo."
-Ajlin:" Nekako mi je drugačije od svega što sam do sad vidjela , daje osjećaj da neko ipak živi , da nije kao u muzeju, lijepo za oko ali ne i funkcionalno... "
Uživali su u opuštenom razgovoru i njoj je prijalo da niko nije potezao temu trudnoće , pričali su o svemu , doticali su neobavezne teme ... Ali od jednom ulaskom Tarika su sve troje zaćutali, on je bio iznenadjen kad je ugledao drugu opuštenu staranu Ajlin .Pozdravio se sa svima i prošao da sjedne na kauč do Ajlin , njegov jak parfem je opet izazvao nalet mučnine kod nje pa je Ayman odmah reagovao ... Iz džepa je izvadio kutiju s ljekovima i pružio joj , objasnio je da može da uzima po jednu kad osjeti muku samo da je ostavi ustima da se istopi .Poslušno je uzela jednu ne podizajući pogled iz svog krila ni kad je Tarik upitao :" Da nije do mene ? Izgledala si dobro dok ja nisam ušao?"
Ayman je kimnuo glavom i prošaputao :"Mnogim trudnicama smetaju jaki parfemi ..."
Bez riječi je ustao i otišao da se presvuče , zastao je u hodniku i nasmješio se kad je čuo njen glas dok je govorila:" Tako mi je neugodno ali šta mogu kad je jače od mene. Isto ovako sam i jutros ,skoro da sam se do smrti prepala da neću moći umirit muku disanjem kako si mi objasnio preko telefona ..."
Rana se smijala dok je govorila:" Nije ni čudo i ja bi se na tvom mjestu uplašila ... Kako i ne bi dolaziš prvi dan na posao , muka ti od trudnoće a mrgod od šefa stoji ispred tebe ... "
Ajlin je lagano ustala i prišla prozoru koji je imao divan pogled , udaljinu se prostirao golf teren okružen šumarkom i nekim manjim jezerom . Udahnula je glasno i ne okrećući se tiho izgovorila:" Bojim se ... Nisam sigurna da ću moći onako kako bi vi željeli ... Trudim se da zamislim sebe u ulogi majke ali uvjek imam krivu sliku pred očima ..."
Okrenula se i ugledala Ranu i Aymana kako ćute i blijedo gledaju u nju, pogledom je pratila njihov pogled i ugledala Tarika kako stoji nagnut na police s knjigama ... Dah joj je prvo zastao od njegovog izgleda , na sebi je imao bjelu majcu koja je krasila perfektan gornji dio tjela i donji dio trenerke mu je savršeno stajao , izgledao je mladje i ako je imao zabrinut pogled. Pomislila je da nadje način da kaže da mora da ide ali je ostala bez riječi kad je rekao:" Nastavi , dobro ti je krenulo ... Želim da znam šta te muči i da li mogu naći rješenje ... Evo da ti bude lakše približno se i ja osjećam , još me jede neizvjesnost šta ćeš odlučit... Možda će ovo zvučati sebično na neki način ali ni meni nije ništa lakše , svakog trena mi možeš uzeti dar koji sam odavno želio. "
Nisu ni pogled skrenuli jedno sa drugog kad je Ayman rekao Rani :" Hajde sestro , mislim da treba da ih ostavimo same... Ovo je tema što se tiče samo njih..."
Od njegovog pogleda je osjetila da joj se srce topi, bila je iznenadjena da nikad prije nije se ovako osjećala kad ju je Antony gledao . Malo se uspaničila možda i od osjećaja koji su joj na neki način bili starni pa je užurbano prišla kauču i uzela svoje stvari ali prije nego je napravila korak osjetila je kako je hvata za ruku , i od dodira njegove ruke kroz njeno tjelo je prošla jeza da je zadrhtala , pustio je ruku istog trena i rekao :" Izvini nisam imao namjeru da te uplašim ... Molim te ne idi ... Neizvjesnost me živog kida i sve što želim je da razgovaramo kao ljudi i nadjemo rješenje ..."
Osjetila je tugu u njegovom glasu ali nije stigla ni da ponovo spusti svoje stvari jer je u sobu ušla Simon , kad je ugledala Tarika kako na korak stoji od Ajlin i gleda je kao da je ona sve što mu treba , brzo je uradila ono što najbolje zna ...
-Simon:" Dragi Tarik , ostavim te samog na par dana i ti odmah kući dovedeš konobaricu da ti pravi društvo!!!!"
Ajlin je samo pogledala u njega s pogledom gadjenja jer se sad prisjetila da su njih dvoje bili ili bolje rečeno da je Simon bila razlog zbog kojeg je prvi put zaplakala na poslu.
Žurno je prošla pored Simon koja se smješila dok je gledala Tarika kako pokušava da zaustvi Ajlin da ne ode ...
