2016 godina Dayton , Ohio
Marriott hotel , luksuzni hotel ublizini rijeke Miami okružen parkom koji se prostirao do unerviziteta...
Mary je dočekala Ajlin jer ju je Rosa još prije nekoliko sedmica kontaktirala i ispričala o djevojci za koju je znala da kad napuni 18 godina više neće biti mjesta u kući ljudi za koje je radila godinama ... Dobro je poznavala gospodju Anderson i njeno kameno srce u grudima , da je uzela Ajlin samo zato što joj je muž trebao da osigura mjesto u senatu prije izbora i usvajanjem djeteta mu je davalo predivnu sliku kao nekoga ko se brine i ima srce veliko kao kuća ... Ali ustvari Ajlin nikad nisu prihvatili kao djete niti je imala mnogo kontakta s njima , Rosa je vodila svu brigu o njoj i na neki način joj je bila kao druga majka...
Poslušno i pognute glave je pratila Mary koja joj je već ukratko objašnjavala o radnom vremenu, poslu i pravilima...I kako je mogla da razumije nije imala odredjenu poziciju već je obavljala sve poslove od posluživanja u restoranu do čuvanju djece od gazde ili gostiju ...
Bila je zahvalana što je imala smještaj i hranu jer ono malo novca što je ponijela sa sobom je bilo dovoljno da plati osiguranje za auto mada je razmišljala da ga proda jer joj nije bio potreban više ali je dvi godine poslije bila sretna što nije ...
Nije imala previše odjeće a ni stvari jer familija Anderson nije bila široke ruke , imala je manji džeparac od djece iz prosječne familije i baš iz tog razloga nije imala sad dovoljno novca ...
Raspremila je kofer i obukla uniformu, crna uska suknja do koljena i bjela košulja sa crnim prslukom, obula je svoje crne udobne cipele jer joj nije padalo na pamet da nosi štikle kao djevojka koju je susrela na hodniku kad je došla ... Prvo po opisu posla znala je da će dugo biti na nogama a kao drugo nikad nije imala priliku da nosi cipele s visokom petom i bila je sigurna da bi izgledala smješno a i to bi joj onemogućavalo brzo kretanje...
Kao i do sada imala je sreću da čim se pojavila na hodniku da je opet zamjenjena i da ju je gazda poveo sa sobom da se brine o njegovom sinu koji je bio bolestan...
Dobar dio dana je provela u bolnici ... Nije se čudila što je gazda više vremena proveo na telefonu nego što se brinuo za sina , žalila je djete jer ga je dobro razumjela ...
Kad su se vratili u hotel brigu o djetetu je preuzela Mary i ukratko objasnila da je zbog zabune ona otišla ali da nije bilo nikakvih problema jer su i onako svi zaposleni izbjegavali susret s gazdom što je više bilo moguće ...
Sad joj je bio potreban odmor ali je samo što je se presvukla morala pomoći u posluživanju nekog slavlja ... Bilo joj je potrebno i tuširanje jer je samoj sebi još uvjek imala miris bolnice i lijeka kojeg je prosuo po njoj gazdin sin jer mu okus nije bio po volji...Ali je sa nekoliko sprejeva svog parfema bila zadovoljna i požurila da ne zakasni jer je i onako imala strah da nenapravi neku grešku...
Mark i Ali su joj ukratko objasnili da bi za početak najbolje bilo da odnosi narudžbe za sto koji joj oni kažu... Osmjehnula je se jer su je pokušali ohrabrit govoreći kako svaki sto ima broj i da se ne plaši ako pogriješi jer je i onako sve plaća firma koja je zakupila prostor i da se gosti neće žaliti ako dobiju pogrešno piće..
Pokušala je umiriti drhtave ruke koje su zbog glasnog lupanja srca skoro pravile melodiju od čaša koje su udarale jedna od drugu na tacni...
Malo je se opustila kad je shvatila da niko nije obraćao pažnju na nju već istog momenta kad je spustila piće svi uzeli ono što su željeli , samo je jedan visoki crni gospodin svojih 25-30 godina poklonio ljubazan osmjeh i zamolio da pokupi prazne čaše ... Uzvratila mu je osmjeh i klimnula glavom, redala je čaše na svoj poslužavnik i za par sekundi se našla pored šanka gdje joj je Mark zamjenio poslužavnik malo većim nego je očekivala i pokazao na prostoriju koja je bila odvojena plišanom zavjesom kao i one na velikim prozorima...
Svjetlost je bila manja nego u velikoj prostoriji pa je zastala na momenat da joj se oči naviknu, primjetila je poveći sto za kojim su sjedili na prvi pogled vlasnici firme koji su organizovali slavlje... Spustila je poslužavnik i očekivala kao i za prvim stolom da će sami uzeti ali je jedna od mladjih žena dobacila:" Srećo sama nam trebaš servirati !!!"
Krenula je da se izvine ali ju je prekinuo čovjek koji je sjedio pored nje uz riječi :" Simon nije djevojka uzela porudžbinu kako će znati ko je od nas naručio šta ??!!"
Drugi su izgleda mislili isto jer su u sekundi kao grabljivci ostavili prazan poslužavnik, samo je jedna čaša što je Ajlin ličila na neko ekzotično piće ostala i ona je ljubazno spustila čašu ispred Simon , skupila je prazne čaše i vratila se do Marka i Alia skoro u suzama...
Nije stigla da im kaže u čemu je problem jer su joj glavom dali znak da dolazi gazda ,brzo je obrisala oči a oni su joj namignuli kao znak da se neprimjeti da je bila uplakana ...
Prišao je i lagano spustio ruku na njena ledja ali je više zahvatio struk i ona se malo trgnula , izvinuo joj se i odmah je maknuo ruku uz riječi:"Izvini nije mi bila namjera uplašiti te ... Ajlin je li tako?"
Nije odgovorila već potvrdno kimnula glavom , a on kao da je osvojio nagradu osmjehnuo se dok je govorio:" Molim te da odeš do mog sina jer kako izgleda da jedino ti imaš razumjevanje za njega ili iz nekog razloga on želi tebe ... Ni Mary nije uspjela da ga umiri i uspava od kako smo došli iz bolnice..."
Kratko je rekla uredu i okrenula se , grickala je usne jer nije znala gdje treba da ode ... Ali je kako je izgledalo dobio sve informacije o njoj od Mary pa je dok je prolazeći pored nje dobacio:" Zadnji sprat !! Uzmi lift do kuhinje odmah desno kad izadješ na hodnik !! Mary će ostaviti otvorena vrata !"
Nije mu se stigla zahvalit jer je već stajao pored stola i pažljivo zapisivao porudžbinu...
Noć je bila ništa bolja od bolnice, Nelson je otržavao njen odlazak pa je bila primorana da zaspe u sjedećem položaju na malenoj sofi u njegovoj sobi, jer pri svakom njenom pokušaju da izadje on bi otvorio oči i dozivao je ...Negdje iza ponoći je odustala od pokušaja , savlado ju je umor i nije bila ni sigurna kad je tačno zaspala , ali je negdje pred jutro se naglo probudila ... Prepirka iz susjedne sobe je toliko bila glasna da je jasno mogla da čuje rječi :"Nelson je tražio nju!!!! Kako da nije !? Zar nisi ustanju da se brineš o djetetu jedan dan?!"
-"Valjda ti kao majka si trebala biti uz djete !!! Znala si da je bolestan ali si ipak otišla !!! Zar ti je važnija Amanda od djeteta ??! I za tvoju informaciju svi zaposleni su više majka Nelsonu od tebe!!!"
Lagano je izašla i žurno strčala niz stepenice , nije čekala lift jer nije znala da li će jedno od njih izaći i vidjeti je ...
