Dugo joj je trebalo da donese odluku , već je izgubila dosta vremena i za koji dan njenom odlukom bi se mogao ugasiti život koji nije ni počeo...
Sve ovo joj je se desilo zbog nerazmišljanja uobražene žene koja još uvjek ni sama nije znala šta želi od života ... Svjesno ili ne gurnula je od sebe možda jedinu šansu da bude sretna , ali to Ajlin nije sad zanimalo jer je upravo imala važnu odluku da donese i najmanje kao i uvjek su je zanimali životi drugih ljudi...
Razmišljanje ju je odnijelo nazad u njeno djetinstvo , i shvatila je da je cijelog života greška ili kako drugi nazivaju sudbina , ju je uvjek uvodila kroz druga vrata...
Suza joj se otela iz oka , prisjetila se svega što je prošla kroz život , mahinalno spusti ruku na stomak i jedna suza joj poprati misli -"Da li će i ovo malo biće imati njenu sudbinu ako ga zadrži???"
Kao da je željela da analiziranjem svog života bolje shvati šta i kako će ovo nedužno biće da se raduje ili žali ... I baš tad se prisjeti rječi majke tog poslednjeg jutra ,dok joj je češljala kosu govorila je :" Svi mi kćeri nosimo prokletstvo koje nas prati kroz život .... Ali neko uspije na vrijeme da skroji svoju sudbinu i nabaci štit , svojom voljom i vjerom u Boga pobjedi sve prepreke i pronadje svoju stazu sreće ... Svima je dat izbor , samo je na nama kojom stazom ćemo krenuti..."
Tad nije ni shvatala rječi a ni šta joj je majka htjela reći pa je sad malo i iz ljutnje govorila kao da je čuje ...-"Zašto me nisi naučila kako da skrojim sudbinu ??? Nisi razmišljala kako ću pronaći svoju stazu sreće kad si me ostavila i otišla !!!! "
Suze su joj potekle još jače i tek sad je bila i više nego zbunjena , ustala je sa klupe koja joj je posljednjih godina bila velika utjeha ... Često je dolazila u ovaj park jer nakon što bi odlazila nakon dugog rzmišljanja uvjek bi ugledala svjetlo na kraju tunela , i sad je očekivala isto...
Spremala je stvari u kutije koje su ostale ne popunjene jer je selidbu morala da odgodi za neko vrijeme , ali danas je bio posljednji dan već ujutro je trebala da preda ključeve jer prekidanjem radnog odnosa je gubila pravo stanovanja ali joj je gospodja Mary pomogla da ostane još dva mjeseca , na to nije imala pravo i znala je da ovo niko ne bi učinio za nikoga ali ne i Mary ... Sama je prošla kroz težak život i uvjek je pomagala ako je imala priliku...
Kutiju sa slikama je ostavila posljednju i samo pogled na jednu sliku je vrati u perijod prije deset godina ...
2008 godina Youngstown, Ohio
Igrala je se kao i uvjek sa Gaby , dok je njena majka preko ograde koja je djelila park i njihovo dvorište vodila razgovor sa mamom od Gaby ... Jedna od njih dvi je uvjek bila sa njima jer nisu smatrale park sigurnim za djevojčice njihovog uzrasta ... Čula je da su često govorile kako su one za njih djeca ali bolesnici koje su često prijavljivali policiji nisu gledali njih kao djevojčice od 10 godina ... Ajlin tad nije znala da su mislile na kriminalce i dilere koji su često krijući se od policije uvjek odabirali ovaj park jer je bio okružen kućama koje je posjedovao grad i niko osim stanara nije ni dolazio ovdje ...
Nije dugo potrajalo dok se nije desilo ubistvo tu u blizini i od tad su često mogli vidjeti policisko auto kako obilazi i kruži njihovom ulicom a ponekad bi satima čekali parkirani na ulazu u park...
Ajlin i Gaby su smatrale da su sigurne dok je policija tu pa su se iskradale i igrale a znale su da ih nisu roditelji smjeli galamit inače bi odmah pozvali agenciju za sigurnost djece koje je Ajlin kroz nekoliko dana i upoznala ...
Nije se sjećala puno , slike od tog dana su bile mutne i još nikad nije povezala šta je se stvarno desilo tog dana ...
Sigurno je samo znala da je bila srijeda i da su nakon škole ona i Gaby se igrale u parku ... Igru je prekinuo zvuk pištolja popraćen vriskom, plačom i galamom ... Nju je sjeća se dobro zgrabio jedan strariji policajac i dok ju je štitio noseći je do auta pitao je :" Dobro si nije ti ništa??" Još jednom je prešao pogledom preko nje prije nego je predao u ruke mladjoj ženi koja je bila u civilu samo joj je policijska značka visila oko vrata ... Ona ju je dugo držala zagrljenu dok su se skrivale uz policisko auto jer je nakon glasnog povika jednog od policajaca -" Svi dole !!!!" Krenula je pucnjava od koje je Ajlin dugo imala glavobolju i trzala se na svaki glasniji zvuk lupanja ...
Kad je se sve utišalo sa policajkom je odvežena u policijsku stanicu gdje je pila sok i jela razne slatkiše i kolače sve dok nije osjetila muku.
Posle su je nekim bjelim autom odvezli na drugi dio grada , tu je upoznala ljude iz agencije za zaštitu djece i provela dvi sedmice.
Slučajno je prolazeći pored otvorenih vrata ureda saznala da joj majku od tog dana niko nije vidjeo , da su nju greškom pokupili ali nakon istrage nisu je mogli vratiti kući , otac je bio jedan od većih kriminalaca a da to niko nije ni znao i da sumnjaju da su on i majka joj skupa nestali ...
Kako su je greškom pokupili u parku tako ju je i sudija greškom poslao u smještaj za nezbrinutu djecu , ali je u brzini neko od zaposlenih oborio papire koji su bili na stolu i papiri od Ajlin su se pomješali sa papirima od djece koja su trebala da idu na usvajanje ...
Stiskala je žutog zeku na grudima kojeg joj je dao jedan policajac u stanici da bi je malo raspoložio jer je bila uplašena , nije primjetila kad je u sobu ušla mlada žena i tužnog lica joj prišla , lagano je prošla rukom milijući je po glavi rekla :" Hajde ljepotice vrijeme je da podješ..."
Ajlin nije ništa pitala samo je ustala i pitala da li može da ponese zeku, na što je se ona osmjehnula i rekla da može a ostale stvari neka ostanu jer ona ide u bogatu obitelj....
Nije znala koliko je trajala vožnja jer se probudila i skoro u polu snu je trljajući oči pratila u korak mladu ženu s kojom je napustila smještaj... Pomislila je da još uvjek sanja kad je ušla u kuću koja je u najmanju ruku ličila na dvorac ... Veliki luster koji se spuštao sa visokog plafona ju je skoro zaslijepilo od sjaja , niz stepenice je lijeno silazila žena koja joj se nimalo nije svidjela ... A kako je zvučalo ni ona se nije oduševila ni obradovala kad je ugledala Ajlin jer je odmah povikala:" Za milost Božiju ja sam tražila sina !!! "
Nakon ovih rječi žena je pogledala u Ajlin i izustila:" Nije ni važno i ona će poslužit !!!"
Kao da je bila u žurbi spustila je papire na okrugli sto koji se nalazio na sred hodnika direkt ispod lustera sa velikom vaznom poljskog cvjeća , uzela je olovku i bez da je čitala potpisala je svaki papir i vratila ga mladoj ženi ...
Pozvala je ženu po imenu Rosa da odvede i spremi Ajlin i bez pozdrava samo uz blago pomjeranje prstiju je kao znak pozdrava izašla kroz vrata koja su vodila na veliki balkon .
Mlada žena je čvrsto zagrlila Ajlin i došapnula:"Biće ti fino ovdje , samo budi mirna i slušaj naredjenje ... Nadam se da neće ubrzo saznati za pomješane papire , da bar malo možeš da uživaš u luksuzu ..."
Imala je sreće ovdje je ostala do svoje 18 godine ,i na njen rodjendan ju je preko vrata od pratila gospodja "mama" , ustvari bila je to Rosa koja je vodila brigu o Ajlin .
Sjela je u auto koje su joj kupili za 16 rodjendan i skrivajući suze iza sunčanica krenula za Dayton kod Mary , Rosa je brisala suze jednom rukom dok je drugom mahala ...
