Ruka joj je malo drhtala , samo nije bila sigurna da li zbog Tarikove blizine ili što su svi pogledi bili na njima kad su lagano ulazili u salu....
Tražila je pogledom Ranu, bila joj je sad potrebna . Trebala je na neki način da se udalji od Tarika jer još nije bila spremna da ga pogledala u oči i smireno da razgovara s njim ...
Tetka je s ponosom posmatrala razgovor Tarika i oca , primjetila je da je Ajlin pomalo uznemirena pa je odlučila da s njom izadje na terasu...
Hladan zrak ju je natjerao da je odmah pita zbog čega je uznemirena . Ajlin je rukama zagrlila samu sebe dok je pokušavala da se umota u veliki šal koji joj je tetka prebacila preko ramena . Udahnula je duboko i oborila pogled prije nego je tiho skoro nečujno rekla:"Nemam snage da se nosim sa ovim... Nisam navikla da ja budem centar priče i neko kome zavide druge žene ... Uznemirena sam jer istina postaje laž !!! I ako nije previše što tražim da mi pozovete prijevoz bila bih vam zahvalana ... Sad želim da budem sama ... Treba mi vremena da se smirim dok neodlučim kud i kako dalje ..."
Tetka nije ništa rekla samo je kimnula glavom i bez mnogo razmišljanja pozvala nekoga i izdala kratko naredjenje-"Ajlin je spremna da ide kući !"
Zagrlila ju je i lagano privila u zagrljaj dok su pažljivo koračale prema vratima , u kosu joj je došapnula :" Nemoj da brineš što se nisi pozdravila ... Kao izgovor ću im reći da je ovo previše bučno i zagušljivo za tebe!!!"
Nije joj se stigla ni zahvalit a već je stajala ispred ulaza u hotel dok je auto kojim je došla lagano prilazilo...
Nije obraćala pažnju na vozača dok je sjedala na zadnje sjedište , bila je okupirana haljinom koju je skupljala da bi mladić koji joj je otvorio vrata od auta mogao da ih zatvori...
Nagnula je glavu na hladno staklo i posmatrala svjetla , sve je bilo kao u bajci , svjetiljke i semafori su osvjetljavali grad koji je još bio budan ... Okupirana svojim mislima nije ni primjetila kako je dva tamna oka posmatraju neskidajući pogled sa retrovizora.
Osmjeh mu je krasio lice što je mogao da parkira auto odmah ispred ulaznih vrata , a Ajlin još nije bila shvatila da ju je Tarik dovezao . Brzo je izašao i skoro trčeći prešao na drugu stranu auta da joj otvori vrata , nije ni čuo kad je rekla:" Nema te potrebe izlaziti mogu i sama." Skupila je haljinu u jednu ruku i malo se predomišljala da li da prihvati ruku koja je stojala ispruženog dlana ispred njenog lica ... Spustila je hladnu ruku na topal dlan i osjetila kako joj srce iste sekunde ubrzano krenulo da kuca ... Podigla je pogled i izgubila se u sjaju tamnih očiju...
Trajalo je nekoliko sekundi dok nije vratila samokontrolu i malo brže izašla iz auta. Povukla je ruku nazad mada je on pokušao palcem da je zadrži . Nervozan osmjeh mu je krasio lice dok ju je posmatrao ispod oka , i kao da je krenuo nešto da kaže ali ga je ona zaustavila rječima :" Zahvaljujem na vožnji! Laku noć..."
Nije se usudila pogledati ga više već je pogled usmjerila na torbicu po kojoj je preturala tražeći ključ . Ruke su joj drhtale i s malo poteškoće je otključala ulazna vrata ali kad se okrenula da ih zatvori dah joj je zastao jer je stajala na milimetar od Tarika . Jednom rukom je pridržavao vrata dok je u drugom preko ramena zaključavao auto, opet se nervozno osmjehnuo i rekao:" Želim da razgovaramo. Nemoj se uzalud truditi da mi govoriš da je kasno i da si umorna jer ovoga puta mi nećeš izmaći !!!"
Okrenula je se i bez riječi se uputila prema stepenicama , skupila je haljinu u ruke i bacila pogled preko ramena , bio je na korak iza nje .
Toplina skromno uredjenog stana ga je obuzela čim je kročio preko praga . Pomalo zbunjen je zatvarao vrata dok je gledao kako skida cipele , otkopčavala je kaiš iznad zgloba i tiho rekla:"Moje cipele nisu udobne..."
Čistoća poda i tepiha mu je bila dovoljna da shvati da ona skida obuću zbog toga što u stanu ne hoda u obući , pa je bez rječi skinuo svoje cipele i uredno ih spustio na crni gumeni tepih pored ormarića za obuću ...
Pokazala mu je rukom prema vratima od stakla i uz jedan lagan osmjeh rekla: "Ovdje ćemo razgovarati samo da se prvo oslobodim haljine ."
Ušao je u manju sobu , osmjehnuo se jer nije navikao na ovako malen prostor ,njegov garderober je bio veći od njenog dnevnog boravka.
Pogled na grad ukrašen svjetlima ga je odnio u razmišljanje da nije ni primjetio kad je ušla sa dvi šolje čaja u rukama. Lagano se zakašljala i tako mu skrenula pažnju , okrenuo se i skoro se izgubio kad je ugledao obučenu u donji dio trenerke i bjeloj majci koja je zatezala stomak i grudi ...
Sjela je na kauč i od njega je očekivala da će sjesti na drugi jer je spustila njegov čaj na drugo stranu stola na suprot od svog, ali je Tarik skinuo sako i popustio leptir mašnu , odkopčao je dva prva dugmića na košulji i dok je zavratao rukave sjeo je pored nje .
Malo je se pomjerila ali je već sjedila na kraju kauča jer je on svojom veličinom već bio zauzeo više od pola kauča . Uzeo je čaj u jednu ruku a drugu je opušteno prebacio preko naslonjača da je skoro dodirivao njeno rame. Osmjehnuo se i namignuo kad je ugledao njeno zbunjeno lice , pomirisao čaj i rekao:" Mmmm menta i kamilica , moj omiljeni..."
Uzela je svoj čaj i kao da se skrivala iza njega tiho rekla:" Možemo krenuti s razgovor , nemam namjeru jutro dočekati budana..."
-Tarik:" Slažem se ... Evo biću iskren i otvoreno pričati, isto tražim i od tebe. Ubila si me svojim nestankom, izludilo me je to što nisam znao gdje si i šta si odlučila. Znam da nisam imao pravo da tražim od tebe da odlučiš ovo što si već odlučila , ali sad mogu da ti priznam da sam bio van sebe kad je tetka došla i rekla da si se odlučila za porod ... Mogao sam poletit od sreće , i sad ću da ti priznam da si mi podarila nešto što sam oduvjek želio i čeznuo za tim... Ajlin znam da smo krenuli s kraja prema početku ali ja ne želim da naša djeca prežive ono što smo ti i ja ... Želim da iskoristim ovo vrijeme dok se ne rode da upoznamo jedno drugo i da se vjenčamo ... "
Ćutala je jer je bila zbunjena , nije bila sigurna da li je i od kud je znao da će roditi dvojke ili je on već planirao da će imati još djece...Zacrvenula je se u licu jer je na sekund zamislila sebe u njegovom zagrljaju , okrenula je glavu i pokušavajući da se oslobodi misli , kašljanjem je oslobodila grlo i tako sebi malo uzela vremena prije nego je rekla:" Bojim se da nećemo uspjeti i da nismo jedno za drugo. Kao prvo mi smo iz dva različita svjeta , da budemo iskreni da nisam trudna nikad ti ne bi ni pažnju privukla . Ne želim da te vežem za sebe samo zbog djece ... A i bojim se da nećemo uspjeti i jedno drugo povrijediti još više . Mislim da je najbolje da ostane sve kao što već jeste i onako ništa nije išlo po nekom redosljedu a i sramim se samo kad pomislim na koji način sam zatrudnila..."
-Tarik:" Koji redosljed ? To što je neko oderdio da ide prvo brak pa djete mi moramo da slijepo idemo tim putem!!! Priznajem nisi ostala trudna klasičnim putem ali to po meni je najmanji problem !!! Razumijem da ti je neugodno, mlada si i to se podrazumjeva... Možda će zvučati sebično od mene .... Ali nema razloga koji možeš da navedeš i da ja zbog toga promjenim svoje mišljenje ... Pomutila si mi razum od prvog pogleda , sve si ono što sam oduvjek želio ali sam odustao i prihvatio ono što mi je bilo ispred mene ... Ovoga puta nemam namjeru da odustanem i ako treba posudiću strpljenje ali te neću pustiti.. Daj nam šansu da laž postane istina i ja ću dati sve od sebe da nikad ni ne pomisliš a još manje da se kaješ zbog odluke ..."
-Ajlin:" Nadam se da znaš šta radiš ?!? Ja mogu grešku prepisati trudničim hormonima a ti gledaj kako ćeš da ispraviš ...."
Nije završila ono što je mislila reći mada više nije bila sigurna ni šta je mislila ... Njegove usne su izbrisale sve misli i rječi ... Po prvi put je osjetila ljubav, sigurnost i sve ono o čemu jedna žena sanja samo s jednom poljubcem ...
Zaspala je u zagrljaju čovjeka kojeg je sudbina poslala na njena vrata da jedno drugom budu sve ono za čim su čeznuli sve do sada....
KRAJ
