Nemilosrdan dogovor

1. poglavlje

"Dragi putnici, zadovoljstvo mi je reći da ovo putovanje nastavljamo s redovnim obavijestima. Nema više mile-lale. Stjepan je postao jako nestrpljiv da se pokaže u svom svijetlu, a Lana... pa bolje je da to vidite sami." 

-strojovođa vlaka Nemilosrdan dogovor 

ljeto, 2005. godine

Bilo joj je petnaest kad je prvi put vidjela seksualni čin. 

Dan je bio suviše vedar, sunčan i puhao je lagani povjetarac koji je tjerao sparinu. Savršen dan za jahanje u prirodi. Lana je, uz pomoć radnika u staji, osedlala svog omiljenog ljubimca i krenula svojom uobičajenom stazom uz ogradu koja se pružala koliko vam je pogled dopirao i dijelila zemlju njezina oca i obitelji Filipović. 

Pogledala je u njihove livade i uzdahnula. Njezin otac je bio strog čovjek koji je i nju i njezina brata upoznavao sa stvarnošću svakog dana, tako je znala što će je čekati jednog dana - brak s tuntlekom kojeg nije mogla podnijeti. Zašto ga nije mogla podnijeti, ni sama nije znala. Bilo je nešto u njegovoj apstraktno muževnoj, mladoj pojavi zbog čega je njezino suviše mlado srce zadrhtalo. Snažno je stisnula oči da izbriše njegovu visoku figuru iz svoje glave. 

Ali ma koliko god da stisnula oči i koliko god se zvjezdica stvorilo ispred nje, ništa neće moći izbrisati njegovu sliku. Bila je kao ukorijenjena, kao da je pronašla plodno tlo u njezinoj svijesti. 

Stjepan je bio posebna vrsta onih muškaraca koji vam idu na živce i koji vam ukradu pogled u krcatoj prostoriji. Naočit, markantan, samouvjeren, visok, skladno razvijen, skladnog tijela i onih ubitačnih ramena, Stjepan je bio mladi momak koji je svoju poziciju koristio jako dobro. Ali da mu se sve pružilo na dlanu, to nitko nije mogao reći jer je to bila suštinska laž. 

I njegov otac Danilo, čovjek koji se Lani jako sviđao jer je uvijek bio nasmijan i jer joj se obraćao kao da je još uvijek mlad u duši, bio je strog u njegovom odgoju, ali Stjepan je, unatoč tome, izrastao u čovjeka koji se volio šaliti i na tuđi i na svoj račun. Nije bio namrgođen. U većini slučajeva... U slučajevima koji su se ticali osoba... Kad je Lana bila taj slučaj... 

No, dobro, tražio je problem i ondje gdje ga nije bilo, a to je Lanu nevjerojatno jako živciralo. Često je dolazila u napast da ga ošamari ili potegne za uho (češće ovo drugo), ali prvo je trebala biti dovoljno visoka da bi mogla savladati njegovih ravnih dva metara. To je bila samo jedna od mnogih stvari koje su je živcirale kod njega. Uvijek je tu svoju visinu nosio tako ponosno, tako nadobudno, tako neizrecivo živcirajuće da je poželjela skočiti na njegova ramena i udarati ga po glavi i potezati za uha. 

Uzdahnula je. Ne smije o njemu razmišljati. Samo joj je dizao tlak, a tako mladoj joj nisu trebali problemi sa srcem. 

Podbola je Runu. Runa je iz laganog kasa prešla u galop i Lanina duga kosa se zavijorila na vjetru. Pogled joj se usmjerio naprijed, a Runina griva je zaplesala na vjetru. Obožavala je vjetar u kosi, osjećati Sunčeve zrake na svojim obrazima, vjetar kako raspršuje tu toplinu i ispunjava je strahopoštovanjem prema plemenitoj životinji koju je jahala. 

Obožavala je Runu. Runa je bila njezina ljubimica. Visoki ciganski konj u kojeg se zaljubila na prvi pogled. Znala je da je to ljubav na prvi pogled jer je Runa zagrebla kopitom po tlu i spustila glavu, gotovo kao da ju je pozvala da je dotakne. Lana joj je ispunila želju pa rukom utonula u njezinu mekanu, bogatu, gustu grivu pa raširenim dlanom preko njezina vrata doputovala do onih dugačkih trepavica i pametnih crnih očiju. Da, izuzetna, pametna kobila pouzdanija od mnogih ljudi. 

Glava joj je bila crno-bijela. Bijela boja se pružala u širokoj crti od početka grive na vrhu glave, između očiju do njuške koja je prelazila u svijetlo ružičastu boju. Ostatak glave je bio crne boje, a dugačka, održavana, gusta, mekana i bogata griva bila je na dijelovima crne boje. Na ostatku tijela je imala crne mrlje koje nisu tvorile rune, a ime se nametnulo samo od sebe. Rep joj je bio dugačak splet kose, gotovo da je do zemlje dosezao. Ista bijela dlaka pružala se ispod njezinih koljena pa sve do kopita. Kad se znala rastrčavati livadom, bilo je zamamno gledati kako se njezino tijelo presijava na Suncu, griva na vratu, nogama i rep vijore kao da se pretvaraju u šaroliku strijelu.