Nemilosrdan dogovor

3. poglavlje

"Dragi putnici, Mliječna staza je lijevo od vas, a na Zemlju samo što nismo pali." 

-strojovođa vlaka Nemilosrdan dogovor

Dan je bio suviše lijep da bi ga išta sjebalo, ali kad živite pokraj Stjepana, sranja su moguća iz dana u dan.

Tako je ta subota svanula suviše lijepa, topla, vedra, bez ikakvog oblačka na nebu. Ptičice su pjevale na grani, cvrčci su cvrčali pod prozorom, konji su rzali, krevet je bio suviše topao, teška, dlakava ruka je bila preko njezina struka, posteljina joj zgužvana oko nogu, nečije vruće i mišićavo tijelo iza njezinih leđa.

Stjepan.

Svi živci su joj se automatski probudili i bistro je gledala ispred sebe. Prozor je bio širom otvoren, a lagani, jutarnji, svježi povjetarac njihao je zavjesu. Dublje je disala, ali ne preduboko da se tikvan iza nje ikako trzne. Još kad bi se nekako mogla izmigoljiti ispod njegove ruke, bio bi to dobitak na lotu, ali... S njime je uvijek postojao rizik. Trepnula je. San joj nije navirao niti se osjećala umornom. Štoviše, da stvar bude gora, njezino tijelo kao da je otkrilo novu dimenziju postojanja i čarolije njegovih prstiju.

Nipošto ne smije dozvoliti da joj misli idu u tom smjeru, ali njezina podsvijest je divljala. Nije mogla zanijekati osjećaj poletnosti, olujne mekanosti i neodoljive strasti koja ju je poharala ostavivši iza sebe novu obalu, novi pijesak, novo Sunce. Novi svijet.

Ugrizla se za usnicu u pokušaju da spriječi osmijeh, ali obrazi su se već formirali, a njezine usnice se razvukle u dugački osmijeh koji ju je još više ugrijao. Ipak, ovo je bio novi dan. Sinoćnje stvarčice su bile prošlost i treba se okrenuti novom danu, novim obavezama i novim ljudima koje će danas upoznati.

Spustila je svoj dlan na njegovu nadlanicu da pomakne njegovu ruku sa sebe, ali osjetivši njegovu za nekoliko nijansi grublju kožu, proželi su je trnci zbog kojih je duboko udahnula. Bedreni mišići su se zategnuli, a taj osjećaj nervoze i hrabrosti odaslao se uz njezino tijelo suviše brzo da bi mogla pratiti što se dešava. Vrhovima jagodica je kliznula preko njegovog zgloba do mišićave, brončane i tople kože podlaktice. Gotovo da je zadahtala i primaknula se cijelom svojom stražnjom stranom uz njegovu prednju stranu, ali ako to učini, stvari će otići k vragu. Bila je previše ponosna da mu prizna da želi ponoviti sinoćnje orgazme.

Zato se prizvala pameti, primila njegovu nadlanicu i podignula je. Ruka mu je pala kraj tijela. Umirila se. Pogledala je nadesno. Glava mu je i dalje bila na jastuku, oči sklopljene, usnice ravne. Super.

Naglo se podignula, a onda vrisnula kad ju je nešto počupalo. Instiktivno se primila za kosu i pogledala prema krevetu. Ona ruka koja je pred koju sekundu bila na njoj sad je ležala kraj njegove glave, na njezinoj kosi.

On se počeo buditi. Okrenuo se na leđa. Oči su mu se polako otvarale. Ona je stajala kao ukopana. Na ovo nije računala. Bijes joj se proradio, a bila je sigurna da se nije ustala na lijevu nogu.

"Tko se to nama pokušava iskrasti iz kreveta?" glas mu je bio dubok, grub, pospan. Erotičan.

"Nama se nitko ne pokušava iskrasti", naglasila je i povukla kosu prema sebi. Vlasište ju je na trenutak zaboljelo. Prstima ga je blago masirala. "Tebi nije mjesto ovdje", rekla je odmah.

Stjepan se nasmijao. Lana je pokušala ne gledati u pokrivač koji mu je otkrio brončani, dlakavi torzo. Srce joj se ubrzalo, noge su joj zadrhtale, krv je zahuktala u njezinim ušima. Sjećanja od prošle večeri su navrla. Koža joj se užarila, dlanovi oznojili, a u trbuhu su joj se leptirići pokrenuli i poslali neke slasne, drske i odvažne iskre želje prema njezinom međunožju. Smatrala je da je još premlada za neke stvari, ali isto tako je vjerovala da nitko neće odbiti gledati u ovakav prizor muškog tijela koje je tako besramno i bezobrazno zauzelo cijeli njezin krevet.