I ja sam tebe čekao (I ja... 2) 🔚

4. Pomoć

- Hej, hej, ne razumijem te.

- Robert, dečki poput tebe vole atraktivne, društveno aktivne cure jer im one podižu rejting kod njihovih prijatelja i poslovnih partnera, one se znaju dobro zabavljati i pristupačne su za seks, nastavila je Ivana potpuno iskreno, niti ne sluteći da svakom rječju duboko pogađa Roberta jer se sve što je izgovorila odnosilo i na njega.

- Ajme, Ivana, otkud ti to?

- Dugo sam konobarila i svega se nagledala.

- Dobro, a što cure poput tebe očekuju od dečka?

- Ljubav i vjernost, ispali Ivana.

- I brak, pretpostavljam.

- Naravno, ali samo iz ljubavi.

- Nisam znao da djevojke poput tebe još postoje.

- Rekla sam ti, to je zato što nas ne vidite. Mi ne izlazimo na ista mjesta i ne krećemo se u istim krugovima. Kad se i sretnemo, vi nas opet ne vidite.

- A vidite li vi nas?

- Jasno da vas vidimo, ali se pravimo da vas ne vidimo.

- Zašto?

- Mnogo toga nemamo, ali dostojanstvo imamo, odgovorila mu je Ivana. - Oprosti, umorna sam, možemo li krenuti?

Do kuće su šutjeli, svaki zadubljen u svoje misli. Ivana je bila svjesna da itekako vidi Roberta, štoviše najradije bi ga stalno gledala, ali je znala da isto tako može sanjati i holivudske zvijezde. Robert je još bio šokiran sirovom istinom o njegovom svijetu kojeg mu je ta mirna, tiha i povučena cura ogolila u nekoliko rečenica.

***

- Lizi, imamo problem, povikala je Lina kad joj se javila sestra.

- Slušam.

- Vidjela sam je, ona je stvarno slatka, potpuno drugačija od ostalih koje se motaju oko njega. Na nju bi mogao pasti.

- Rekla sam ti. Imaš plan?

- Treba ju uništiti.

- Vidimo se večeras.

***

Sljedećeg tjedna nakon onog izlaska Robert je, iznenađujuće, čak četiri puta svratio na kavu, čaj ili tek toliko da vidi mamu. Svaki put je ciljao vrijeme kad bi Ivana trebala biti kod kuće, no jednom je promašio.

- Mama, sama si?

- Jesam, što je tu čudno?, odgovorila mu je Laura jedva se suzdržavajući od smijeha. Ah, kako je proziran.

- Zar ti ne bi Ivana trebala praviti društvo?

- Ne, izašla je van. Ivana nije moja robinja, ima potpunu slobodu kretanja.

- Znam, samo mi je čudno da je navečer nema doma. Ona obično ne izlazi.

- Večeras je eto izašla, Laura ga je i dalje pekla na tihoj vatri, nije mu htjela otkriti da je Ivana otišla samo u kratku šetnju da se nadiše zraka nakon napornog dana u banci.

- Jesi li za kavu ili čaj?

- Nemam vremena, samo sam svratio da vidim treba li ti nešto.

- Robi, da mi nešto treba, nazvala bih te, ne trebaš gubiti vrijeme na obilaženje, mirno mu je odgovorila Laura, i dalje se smijući u sebi. Držala se kao da ne primjećuje promjenu u ponašanju svoga sina, a potiho je sama sebi čestitala. Plan se odvijao savršeno. Robert je očito na najboljem putu da padne, sad je Ivanu trebalo malo ubrzati, a to će biti teži dio posla.