»» Moje «« 🔚💓 Tiskana📖

Uvod

Dok je vjetar prolazio kroz njegovo gusto , sivo ,krzno osjećao je slobodu.
Miris šume u zraku pri tek izlazećem suncu ,mokra trava pod šapama I ptice na granama , sve to ga je činilo sretnim.

Osjećao je tu duboku povezanost s prirodom još od rođenja. Bila je protkana u svakoj niti njegova postojanja. Bila je dio njega I u ovom obliku se mogao poistovjetiti s njom. Usmjeravala ga je I smirivala. Činila sretnim.

Imao je sve. Cijeli život nije oskudjevao. Iako je malo ljudi u njegovom okruženju znalo njegovu tajnu , nikad se nije osjećao izopačenim.

Ako je nešto drugačije ne znači da je loše kao I ono što je isto ne znači da je dobro. On je bio I isti I drugačiji. Ali kad bi se skinuo iz odijela I spustio na sve četiri bio je svoj.

On I priroda. On I sloboda. Osim jedne male stvari. Falila mu je ljubav. Vukovi su odana bića I bića koja se vežu samo s jednom osobom I zauvijek. A on tu osobu nije još pronašao.

Želio ju je više od ičega. Da se utisne u nju ,obilježi svojim mirisom I stavi svoje obilježje na njeno rame. Ali potraga je bila beskorisna.
Nije ju uspio naći. Ili nije još rođena ili je umrla. Ali on je strpljivo biće.

Trčao je dok pjena nije obuhvatila krzno. Dok ga šape nisu izdale a dah nije prestao. Trčao je sve dok se nije dotjerao do krajnjih granica a onda je stao pored potoka. Polako je pio vodu I posmatrao opreznim očima šta se dešava oko njega.

Lovci I krivolovci su bili normalna pojava. A on bi im bio trofej za zida. Kako nije bio pravi vuk već šifter (puno bolje zvuči od mijenjoliki) bio je ogroman za običnog vuka. A s obzirom da je u ovom obliku bio alfa svoga klana bio još značajniji, veličanstveniji.

Pokretao je ušima jer je čuo šuštanje lišća sa lijeve strane.
Kad je podigao glavu našao se oči u oči sa puškom koju je držala prestrašena žena drhtavih ruku.
Kad je njen miris došao do njega , njegov vuk je zabacio glavu I krenuo da zavija.

Pronašao ju je , a sad će ona da ga usmrti!