»» Moje «« 🔚💓 Tiskana📖

32. Poglavlje

Logan

Sreća je biti zadovoljan onim što imaš i kad sve ono što dobiješ pored toga bude kao dar od Boga.

Bellu nisam ispuštao iz ruku cijelu  noć. Zbog straha da je ono što se odvijalo prošlu noć ispred mojih očiju istina, budio sam se par puta u toku noći obliven znojem i fanatično gledajući gdje je ona. Bila je tu. Vučica je spavala sklupljena u lopticu i samo je otvorila oči kad sam je rukama privukao sebi.

Posmatrao sam je u toku noći. Bila je neobično lijepa i velika. Bijelo krzno prekrivalo je cijelo njeno tijelo, bez druge boje, što je za vuka bila nevjerovatno jer zbog dualne prirode imali smo i boje u dvije nijanse. Ne i ona. Ona je bila jedne, čisto bijele boje. Bila je lijepa, čak i kao vuk.

Moj vuk je želio da se pridruži svojoj družici. Grebao je kožu, tražio izlaz, ali bilo je prerano.

Glad konačno natjera da ustanem i krenem do frižidera. Tamo pronalazim pola klana kako spava za stolom, na podu u formi vuka. Pogledam dnevnu, tamo Ella spava ispružena na kauču, vuk pod njenim nogama i dva ispred kauča. Izdahnem i vratim se pronaći nešto jesti. Otvaram frižider i pronalazim mrkvubkoju stavljam u usta dok razgledam ostatke hrane koju je Bella spremala. Pronađem rižoto i neke teleće mišiće i stavim u mikrovalnu. Sam zvuk zatvaranja vrata probudi nekolicinu. Rastežu se I trljaju oči, a vukovi odoše do posuda za hranu I vodu.

Posudu izvadim I odnesem u dnevni boravak te gurnem vuka ispod Ellinih nogu i sjednem. Miris je budio sve oko mene I pokažem prstom prema  kuhinji. Svi krenuše u potragu za hranom.
Prihvatim jelo I nastojim utaliti prazninu koja je tu od jučer. Cijelo tijelo mi drhti od straha doživljenog jučer. Ta scena nikad neće izaći iz moje glave. Nikad neće izaći ovaj strah da sam je na jedan tren izgubio. Da mi je u jednoj milisekundi  slomljeno srce I pokopana duša. Da sam na par trenutaka umro.

Vuk treperi u meni I želi da se vrati tamo u prostoriju gdje će mu biti na vidiku. Gdje će moći da udahne njen miris I osjeti živu toplotu njenog tijela.Na koži na rukama mjestimično izbija krzno I pritisak u glavi postaje sve gori da imam osjećaj da imam najgoru migrenu. Zatvorim oči pokušavajući otjerati bol.

"Zašto ga jednostavno ne pustiš da ide do nje?" pita sneni ženski glas. Otvorm oči I okrenem glavu prema Elli. Bila je kuštrava I snena I tako preslatka.
"Zato što je rano. Prerano za nju da podlegne dominaciji mog vuka. On je želi odma učiniti svojom. Želi sve, a ona još ne zna  ni kako da se vrati u prvobitni oblik." Kažem pomiren s činjenicom da ću morati trpiti vuka neko vrijeme.
"Ali boli te. Vidim to po grimasi koju praviš. Svaki put kad se pojavi I krzno izbije na nekim mjestima. Borba te umara."
"Neka." Zatvorim oči I naslonim glavu na kauč.

"Logane?"
"Molim?" pitam zatvorenih očiju.
"Ha? Nisam ni progovorila." Odgovara pospani glas."
"Logane, bojim se."
"Čega se bojiš, Ella?"
"Jesi dobro  Logane?" Ispravlja se I gleda u mene.
"Zašto pitaš? Ti si rekla da se bojiš?"
Mala ruka se stvori na mom čelu.
"Nemaš temperaturu. Jesi se oporavio? Da taj udar u glavu nije nešto poremetio unutra?"
"Logane, gdje si?"
"Bella!!!" skočim konačno spoznajući odakle dolazi glas. Otrčim uz stepenice.I pronalazim vuka kako viri ispod kreveta. Čim je pogledala u mene dotrča I krenu skakati prema meni.
"Došao si. Oh, Logane toliko mirisa I toliko ljudi je dolje, a htjela sam doći do tebe."
"Smiri se dušo. Tu sam." Kažem preko umne veze, preko one niti koja nas veže. Spustim se na pod I ona se popne u moje krilo I krene da mi liže lice. Provučem ruke kroz bijelo krzno. Spustila je glavu na moje rame I umirila se. Prelazio sam rukama preko njenih leđa. Njen vuk je nesvjesno ostavljao miris na meni kako bi svima rekao da sam njen.

"Kako da se vratim u svoj oblik?" upita ona
"I ovo je tvoj oblik sad." Odgovorim joj.
"Znaš na šta mislim." U mislima već znam da je zakolutala onim svojim krupnim očima.

"Ne znam koliko se tačno sjećaš promjene, ali nit koja veže dualne strane pukne pri promjenu u vuka. Sad moraš da pronađeš krajeve I spojiš. Da držiš sve konce u svojin rukama."

"To što si rekao ima smisla samo tebi. Kakve krajeve? Gdje da ih nađem, kako da krenem u potragu?"
Duboko je izdahnula. Tijelo joj se podiglo I spustilo pod mojim rukama.

"Zatvori  oči. Sjeti se situacije u kojoj si bila prije pucanja. Tačno trenutak prije pucanja."  Njeno tijelo je zadrhtalo I valovi bijesa su isijavali iz njenog vuka. Osjetio sam očnjake na koži. Zvijer u meni umirila se pred snagom I pojavom njene. Nije bila svjesna da nosi kraljevsku alfa vučicu u sebi. Da njena zvijer može pokoriti I pobjediti sve ostale.

"Dobro. Našla sam te dvije niti. Kako da ih spojim?" Govorila je kroz režanje čak I u mojoj glavi.

"Zamisli sebe u ljudskom obliku. Svoje tijelo, kosu, lice. Ta dva kraja su tvoja veza s tom stranom sebe."

Njeno tijelo je treperilo ispred mene. Krzno je  polako nestajalo pa se vraćalo. Osjetio sam kožu pod rukama dok se borila s preobrazbom. Par trenutaka kasnije u mojim rukama ležala je gola Bella. Na koljenima I glavom naslonjenom na moje rame. Moje ruke su oko nje. Čvrsto je držim uz sebe. Ona zadrhti u mojim rukama sad kad joj temperatura tijela više nije ko u vuka.

"Uspjela si!", kažem joj i poljubim u rame s mojim obilježjem.

"Jesam?", sneno upita.
"Jesi ljubavi." Podignem je u naručje I odnesem u postelju.
"Tako mi se spava." Kaže ona gurajući glavu u jastuk I okrečući se na trbuh. Ruke stavlja pod jastuk I disanje joj se ujednači.
"Spavaj ljepotice. Svijet može čekati i sutra da te iznova upozna." Pokrijem je I spustim poljubac na sjajnu crnu kosu.
"Spavaj."

Okrenem se I uputim niz stepenište. Klimnem glavom prema Elli koja požuri prema Belli. Dogovorili smo se sa neće ni na sekundu je ostaviti samu, a ja odoh da malo popričam s dva vuka koji su izdali ne samo mene nego I svoj klan. Klan koji je krenuo sa mnom da pokaže kakav mi stav imamo prema izdajicama I ubojicama nevinih.

Susret je bio više nego krvav. Dva vuka bila su rastrgana na komade iz kojih su sastavljeni I zapaljeni jer nisu zaslužili dostojanstven pokop. Krvav, zadimljen I prljav od bitke odlazim u kupatilo na prvom  spratu I operem sa sebe sve mirise koji bi mogli uzrujati novu vučicu s osjetilima previše intezivnim u ovom trenutku.

Dio klana je naizgled ležerno boravio tu u kući iako su svi bili na oprezu. Njihovi vukovi prisutni I nadgledali sve. Klimnem glavom I krenem prema smijehu koji se čuo. Ellin I Bellin smijeh bio je kao melem za moju dušu. Mislio sam da će joj sve ovo biti previše, ali ona je rođena da bude sa mnom.

Polako da ih ne ometem popnem se gore, ali čim sam stupio Bellina glava se okrene prema meni. Trebaće mi vremena da se naviknem da je sad jedna od nas.

"Šta moje dvije najdraže cure rade?" pitam dok prilazim krevetu na kojem se nalaze časopisi.
"Ella priprema vjenčanje kao da će uskoro da se desi, a ja sjedim I posmatram." Govori mi Bella dok joj prilazim. Spuštam poljubac na njene rumene I nasmijane usne. Dozivaju me sebi.  Prekinem kad je spustila ruke oko moga vrata I kad je Ella krenula da kašljuca

"Naravno da će da se uskoro desi. Cijeli klan je u pripremama za sutrašnje vjenčanje." Govorim I gledam šok na njenom licu.
"S...s...sutra?" pita ona. "Ali prerano, prebrzo. Nemam vremena da bilo šta spremim, da pronađem. Logane, prebrzo je. Molim te razmisli malo. Mjesec dana, dva je sasvim dovoljno vremena da se sve sredi." Govori ona klimajući glavom.

"Jedno je što ti misliš, a drugo je što će da se desi. Da se mene pita sveštenik bi odradio svoje sada. I to bi bilo završeno, ali ti zaslužuješ više. Mnogo više. Klan je već spremio, tvoje je da odabereš haljinu I cvijeće I uživaš."

"Ali..."

Prekinem je poljupcem I pustim da radi ženske stvari, a ja se odoh pobrinuti da se niko ne usudi izazvati nju na dvoboj za mjesto moje žene.