»» Moje «« 🔚💓 Tiskana📖

34. Poglavlje 2.dio

Bella

Ulazeći u ring drhtavih nogu mislila sam da idem u smrt. Nisam imala pojma šta radim niti šta treba da radim. Nikad nisam bila osoba koja se sukobljava pesnicama, pokušavala sam sve sukobe riječima da riješim. Osjetila sam bijes vučice unutar mene pri sam pogleda na plavu božicu ispred mene. Stajala je tako samouvjereno ponosna svojim izdanjem i htjela sam da spustim glavu i pobjegnem nazad, ali sam se sjetila njenog glasa i da je učestovala u mojoj otmici kao i svemu ostalom. Čvrsto sam držala ogrtač rukama dok sam išla prema mjestu na koje me taj tamnoputi čovjek uputio. Gledala sam po okupljenim ljudima i gledala zabrinuta lica ljudi koje sam upoznala. Pogledom sam tražila Logana i kad sam ga pronašla začuh glas u svojoj glavi preko veze koju smo iznenada dobili kad se moja vučica pojavila.

"Možeš ti to. Vjeruj vučici u sebi. Budi ona."

Klimnula sam glavom i to nije promaklo plavokosoj suparnici preko puta mene. Pogledala je u njega pa u mene i teško progutala. Prvi puta otkako sam stupila tu njena samouvjerenost je popustila i da je poljuljana njena sigurnost u ishod ove borbe.

Vučica u meni je htjela van. Htjela je da se pokaže u svoj svojoj slavi i ponizi svog protivnika. Ona nit što nas je povezivala vibrirala je unutar mene i bila je pred sami čin pucanja. Tamnoputi čovjek stao je u centar između nas i obratio se okupljenima iako ja nisam mogla čuti ni riječi.

„Smiri se. Sve će biti u redu." Govorio je Logan u mojoj glavi. Duboko sam udahnula i gledala kako čovjek odlazi do okupljenih ljudi i spušta se u čučanj. Melanie se podsmijehnula i reče:

„Želim biti poštena prema tebi i da ovaj sukob ima nekog smisla, tako i ova borba. Borit ćemo se u ljudskoj formi jer ti nemaš drugu. Želim ti dati šansu iako obje znamo da je mogućnost da me poraziš minimalna." Rekavši to podiže ruku i ona se djelimično preobrazi i kandže se pojaviše.

Teško sam progutala i klimnula glavom. Želim iskoristiti njeno neznanje. Iako je ludo, želim joj vidjeti lice kad ugleda moju vučicu ako je ikako uspijem dozvati.

Zatrčala se prema meni i zamahnula rukom i jedino što sam ja mogla da uradim jeste da se presavijem u struku i nogom zamahnem iza sebe. Što je bila dobra odluka jer sam je pogodila u koljeno i ona je posrnula. Ispravila se i bijes je bio vidljiv na njenom licu. Pomislila sam da bježim, ali mi moj ponos nije dozvoljavao. Krenula sam prema njoj u istom trenutku kad i ona prema meni. Moj ogrtač me sputavao u pokretima, ali nisam htjela da pružim ljudima taj prizor.

Kružile smo jedna oko druge i opet ona krenu u napad i uhvati me za dugu kosu, što je moja greška jer sam je trebala zavezati u rep i oslabiti njene šanse da je iskoristi protiv mene. Naglo je povukla moju kosu i snažan bol prostruja kroz moje tjeme i baci me na pod. Prašina se podisala i čestice su mi išle u oči tako da nisam vidjela njenu nogu kako ide prema mom stomaku. Izbila mi je dah i osjetila sam suze kako mi teku niz lice.

„Bella, ustani, zovi vučicu, šta to radis??" Govorio je uspaničeni glas Logana u mojoj glavi.

„Pusti me da ovo uradim na svoj način." Odgovorim mu prateći šepurenje plavojke oko mene. Kad je došla blizu mojih nogu uhvatim je svojim nogama i oborim na zemlju.

Oči njene vučice su me gledale s poda i nije izgledala nimalo sretna. Očnjaci se ukazaše i Melanie protrese glavom kako bi se dozvala kontroli. Zamahnula sam nogom prema njoj, ali kandže se zabiše u moj članak i shvatim da je vrag odnio šalu. Ako se ne prepustim zvijeri u sebi ona će stvarno da me ubije. Osjetila sam krv kako ide niz moju nogu i odmaknula se od nje kad je povukla kandže. Jebeni podsmijeh na njenom licu govorio mi je da to nije gubitak kontrole već da je to namjerno uradila. Stanem na početno mjesto dok ona ustaje i otresa prašinu sa svoje gole kože. Zvižduci i zavijanja natjerali su osmijeh na njeno lice i još više se ispravila i podigla svoje pune dojke prema zraku.