»» Moje «« 🔚💓 Tiskana📖

19. Poglavlje

Bella

Prijatelja kojeg nađeš u najvećoj muci, taj će biti s tobom I u najvećoj sreći. A takvog sam ja našla iako sam bila iznenađena.

Mutnih očiju vozila sam nizu ulice grada I pitala samu sebe šta sad da radim? Gdje da idem. Kome da se obratim? Kao prvo moram potražiti samoposlugu jer mi trebaju žvake. U žurbi sam zaboravila oprati zube I već me samo to iritira. Šmrknem I rukavom obrišem nos I oči. Ulice grada su poprilično očišćene pa je vožnja proticala bez problema.

Parkiram ispred male samoposluge negdje na drugom kraju grada. Uzmem ogledalce iz torbe s poda I prestrašeno uzviknem kad ugledam svoj odraz. Kosa čupava, oči crvene, lice umrljano od suza. Uzmem vlažne maramice I nekako popravim šta se dalo popraviti. Kosu zavežem u rep, lice obrišem, ali crvenila u očima se nisam mogla riješiti. Slegnem ramenima, uradila sam šta sam mogla I izađem te se uputim prema samoposluzi.

Otvaram vrata, a mala zvona zasviraše iznad moje glave. To mi je uvijek bilo najdraže u porodičnim trgovinama. Blagim osmijehom pozdravim kasirku, mladu ženu crne kose I najplavljih očiju koje sam vidjela u nekoga. Na trenutak sam pomislila da nije nešto kao Logan, možda su svugdje oko mene. Možda su bili moji prijatelji, a ja nisam znala. Pokušala sam se sjetiti svih neobičnih ljudi u svom životu I to mi je zadalo glavobolju. Otresem glavom I krenem prema ličnoj higijeni da uzmem putnu četkicu i pastu za zube.

"Bella?" upita ženski glas koji nisam mogla povezati s licem. Bila je nedaleko od mene I bilo me strah okrenuti se I vidjeti ko je. Možda je neko koga je Logan poslao po mene, neko poput njega. Skupim svu hrabrost koju sam imala I okrenem se, a u mene gleda predivno lice Elle. Bila je nenašminkana ii u kućnoj varijanti. Izgledala je tako malo I mlado I nikako se nije uklapala u svojih 26 godina.
"Bella?", reče ona opet vidjevši da od mene neće dobiti odgovor.
"Hm?", još uvijek u mislima odgovaram ja.
"Otkud ti ovdje? Mora da si zalutala jer ne vidim drugi razlog zašto bi bila ovdje."
I sva ona bol koju sam imala u duši, bol zbog izdaje I moje naivnosti opet se popela do grla I suze same krenuše. Osjetila sam toplu kap kako klizi niz moj obraz I pada na ruku kojom sam lomila drugu.
Osjetim malu toplu ruku na svojim leđima I pogledam u osobu koja mi pokušava dati utjehu.
"Jesi dobro?" Zabrinutost joj se čula u glasu, a obrve su bile nabrane od brige.
"Želiš li da zovnem Logana..."
"Ne!", vrisnem I prije nego ne uspjela završiti pitanje. Ona se trznu pored mene I krenu me tapšati rukama po leđima.
"Dobro, dobro. Neću zvati Logana. Želiš da zovnem nekog drugog?", upita ona nježno.

A mene tuga proguta jer konačno me udari činjenica da nemam nikoga. Nikoga na ovom svijetu koga bi nazvala I obratila mu se u muci. Nikoga ko bi mi pomogao I utješio me i rekao da će sve biti uredu. Suza opet kanu niz moje lice I pratila sam njen let prema mom otvorenom dlanu. Bila je samotna kao I ja. Bila prozirna I nestala u minuti. Svaki trag poslije nje bit će obrisan I biti će kao da nikad nije ni postojala. Tako će biti I sa mnom. Niko neće imati da me se sjeti. Da ga nešto podsjeti na mene. Niko koga će srce zaboljeti bar na tren što više nisam u njihovom životu. Niko. Posve sam sama.

Srceparajući jecaj izađe iz mog grla I izusti svu bol moje duše. Bio je stravičan, neljudski kao anđeo kojem lome krila pa je osuđen na život u paklu.

"Bella?", reče prestrašeno Ella I sklopi ruke oko mene u čvrst zagrljaj, kao da mi daje svoju snagu.
"Molim te reci šta ti je, plašiš me." Rekla je uzrujanim glasom I smogla sam snage da podignem glavu I pogledam u njene oči dok su jecaji tresli moje tijelo.
Okrenem glavu po prostoriji I vidim kako nas kasirkine plave oči gledaju uznemireno.
"Ne ovdje", šaputom kažem.
"Dobro." Reče ona I uhvati me za ruku I odvede me do kasirke.
"Je li sve uredu?", upita ona dok je naplaćivala par artiakala koje sam pokupila.
Klimnem glavom I podarim joj smiješan plačljiv osmijeh.
"Ma ljubavni problemi", reče Ella nonšalantno, a nema pohma da je pogodila tačno u centar. Kasirka nam podari tužni osmijeh I reče:
"Svi to imamo." Glas joj je bio tako tužan da sam pomislila da je utješim I kažem kakvu riječ potpore iako sam bila u gorem stanju od nje.