»» Moje «« 🔚💓 Tiskana📖

22. Poglavlje

Logan

Hrabri nisu samo oni koji prežive, hrabri su su I oni koji opasnosti pokažu srednji prst bez obzira na posljedice. A ona je upravo to uradila.

Taj predivni miris tjerao me da duboko udišem kako bi što više ušlo u moja pluća. Bila je to neka neobična mješavina, topla, medna s primjesama nekog cvijeća. Bila je opojna I zanosna i tjerala je san s mojih očiju. Zapravo s očiju vuka jer sam još uvijek bio u njegovom obliku. Glava je bila naslonjena na nešto mekano I oblo I vidim da bi vuk najradije zagnjurio glavu i nastavio spavati. Nečije disanje dopiralo mi je do ušiju iz blizine, kad su se čula izoštrila I san napokon napustio moje tijelo napokon se čulo.

Ukočeno tijelo dokazivalo je da je I vuk prepoznao miris. Bila je to ona. Bella. Njen miris. Ne sjećam se šta se desilo nakon što je plakala od smijeha zbog stanja u kojem sam došao sve je nestalo. Jednostavno crna zavjesa je pala preko mene I ja probudio sam se u ovom položaju. Nisam želio otvoriti oči I vidjeti da ona nije tu, da samo umišljam. Ali kad dijelite tijelo s tvrdoglavom zvijeri nemate baš neku opciju nego da popustite.

Nakon malog prilagođavanja svjetlosti ugledam to prelijepo lice. Trepavice su ljubile obraze rumene od spavanja. Usta su bila blago otvorena. Rekao bi da spava kao da nema nijedne brige na svijetu, rekao bi kad ne bi bilo te duboko urezane brazde između obrva. Linije koja pokaziva da ona itekako ima briga, možda I previše.

Vukovo uho se zatreslo I prešlo ispred njenog nosa. Pomjerila je nos lijevo, desno zajedno s ustima i pojačala stisak oko vučijeg tijela.

Očito je još neko bio u kući osim Elle. Glasovi su dopirali I kad sam shvatio ko je u drugoj prostoriji došlo mi je da uzdahnem od muke. Jebeni klanski komitet. Zapravo klanska zabadala. Osobe koje su sve morale znati, pogotvo sve što se dešava u mom životu.

Vuk prebaci šapu preko očiju jer ni on ih nije baš podnosio kao ni ja. S glavom na njenim grudima ispod kojih je kucalo nježno srce, ležao sam i uživao u trenutku. U tom trenutku da se nalazim u njenom naručju bez imalo ustezanja, bez prepreka. Samo ona I ja.

Ali teško je ukrotiti divlju životinju, pa makar ona bila dio vas. Ono što je jednom bilo divlje nikad ne postane potpuno pitomo, tako se nisam ni začudio kad sam osjetio vibraciju uzbuđenja kako prolazi kroz moje tijelo. Kroz moju dušu.

Rep je kupao pod pokrivačem, podižući I spuštajući, praveći valove. Ali Bella se nije ni pomjerila, nikakav znak dala da se bliži buđenju. Ogromni topli jezik prešao je preko njenog lica I doveo do prvih naznaka da dolazi sebi. Malo se pomjerila I ponovo tonula u san. Opet  jezik pređe preko rumenog obraza I oči zatreptaše I konačno otvori najljepše oči koje sam ikada vidio. Nefokusirani I zbunjeni pogled nestade nakon par sekundi, a onda joj se zjenice proširiše, a oči zasjaše od sreće.

"Vuče!", vrisnu ona u zanosu I zagrli ga čvrsto oko vrata. Ja sam mogao samo da gledam I da uživam u tome što nismo otjerani niti odbijeni.

"Budan si." Kaže s olakšanjem I krenu spuštati male poljupce po njušci, glavi dok se on topio od sreće. Vuk je naravno uživao u pruženoj pažnji, cijelo tijelo mu je vibriralo I čekao je taj sudbonosi trenutak da je učinimo svojom kako.bi I on dobio družicu. Baš sam se pitao kakav će ona vuk biti. To je jedan dio koji joj moram nekako reći, osjetljiva informacija koja može da je šokira, otjera od mene, a ja ne znam kako bi to opet podnio. Moraću pronaći pravi trenutak I polako joj sve objasniti. Možda prihvati. Možda.

"Živ si! Oh, kako si mi nedostajao. Tako sam bila navikla na tebe da sam pala u depresiju kad više nisi bio sa mnom. Kad mi nisi dolazio na vrata I uživao sa mnom u tišini. Bio si moj spas u samoći, moj svjetionik na moru, bio si ono što mi je trebalo da skupim snage I nastavim da živim." Čvrsto je stegnula ruke oko moga vrata I zagnurila glavu u toplo krzno. Tople suze topile su dlaku, a krzno je utišalo njene jecaje.