Believe - Justin Bieber fanfiction(završena)

Part 4.

.

"Monika, budi se" tresla me mama.
"Što je?" pospano sam upitala.
"Tata te čeka dolje s upaljenim autom" rekla je i ustala s mog kreveta. Sad sam tek shvatila o čemu se radi. Jučer sam si zabiravila namijestiti alarm, a planirala sam. Glupa sam. Počela sam paničariti po sobi tražeći nešto za obući. Brzo sam uzela sivu trenirku i debelu jaknu. Ipak je 1. mjesec. Ostavila sam stvari na krevetu i uputila se prema kupaonicu kako bih obavila jutarnju higijenu. Brzo sam obavila što sam trebala. Obukla sam se brzo i sišla dolje noseći u rukama kofer i veliku torbu s kozmetikom i ostalim 'ženskim stvarčicama'. Mora da sam jako jaka kad sam sama to uspijela ponijeti dok sam na sebi imala onu ogromnu, ali isto tako i preudobnu jaknu. Obukla sam svoje jednako udobne uggsice i krenula prema autu kod kojeg su čekali mama i Mislav, a tata je već sjedio za volanom. Ja bi vozila. Možda će mi tata dati da kasnije vozim. Volim voziti po autoputu, tamo barem mogu voziti više od 150 km/h. A ne tu po ovim uličicama nemogu ni 100 km/h. Ja volim brzo voziti. Mislav je stavio moje stvari u haubu dok sam se ja pozdravljala s mamom koja je skoro zaplakala. Pa pobogu idemo na 6 dana, a ne godina. Pozdravila sam se i s Mislavom i ušla u auto kako bi krenuli. Preuzbuđena sam, vidjet ću Justina. Napokon. Upalila sam radio ali ga je tata odmah ugasio.
"Nemoj, boli me glava" rekao je ne mičući oći s ceste.
"Hoćeš da ja vozim?" pitala sam gledajući u njega zabrinuto. Nadam se da će mu biti bolje. Mogli bi stati negdje po tablete. Možda je popio već.
"Vozit ćeš kad izađemo na autoput" samo sam kimnula glavom na njegove riječi. Za pola sata smo bili na autoputu. Stali smo na prvoj benzinskoj. Tata je sišao kako bi nam kupio nešto za jesti, a i predpostavljam, tablete za sebe. Za to vrijeme sam ja sjela na vozačevo mijesto. Neka tata malo odspava. Brzo se vratio u auto. Pružila sam mu tabletu koju je popio a zatim je spustio stolac kako bi malo odrijemao. Vozila sam po autoputu 140 km/h. Ograničenje je 180 km/h. Ali ne želim pretjerivati. 2 sata vožnje po autoputu uz laganu muziku me uspavalo. Bila sam pospana. Hvala bogu što se tata probudio, prestala ga je boljeti glava pa je sada on vozio. Probudila sam se 10-ak minuta prije nego što smo stigli. Tata mi je dao novu karticu jer onu hrvatsku nebi mogla ovdje koristiti. Lijepo ju je on već napunio s parama. Sišli smo u, pa i ne baš tako lijep hotel. Al što je tu je. Sada je 20:30. Još se stignem naći s Mickey-em. Poslala sam mu poruku na što je on rekao ime nekog bara u kojem bi se trebali naći. Ime koje ja nemogu izgovoriti tako da sam ga zapisala na papir. Javila sam tati da se idem malo prošetati i pogledati okolo. Imala sam svoje novce takoda ga nisam trebala tražiti. Jer, glupo je da punoljetna cura pita tatu da joj da novce. Nisam se presvukla ali sam popravila šminku i frizuru. Stajala sam ispred hotela nekih 10-ak minuta ne bi li dočekala taksi. Koji je napokon došao. Ušla sam u auto i dala taksistu papirić na kojem je bila adresa i ime bara. Malo me je čudno pogledao i upitao: "Jeste li sigurni?"
"Valjda" tiho sam promrljala. Sad se još više bojim da je neki bolesni pedofil koji će me silovat "Zašto?"
"Vidjet ćete sami" ravnodušno je odgovorio te nastavio s vožnjom. Neko vrijeme smo se vozili prije nego što smo se zaustavili ispred nekog mračnog, a naizgled zapuštenim barom. Sada shvačam o ćemu je vozač govorio. Zahvalila sam mu i ostavila mu novce. Stajala sam par minuta ispred bara premišljajući se hoću li ući. Ušla sam. Iznutra nije izgledao puno bolje nego izvana. U baru je bilo maximalno 6 osoba. Dvoje starijih ljudi su sjedili za jednim stolom pijuckajući kakao. Na totalno drugom kraju bara su sjedile 2 cure i jedan dečko. Cure su bile lijepe, ali taj dečko i ne baš. Bio je čudan. Za šankom je sjedio neki dečko u tamnim trapericama i tankom jaknom s kapuljačom koja mu je trenutno bila na glavi tako da ga nisam mogla vidjeti. Iza šanka je stajala neka mlađa konobarica koja je pokušavala flertati s njime na što on nije reagirao. Sjela sam za neki st blizu tamnih prozora i počela lupkati nogom po podu. Bila sam nervozna, a u isto vrijeme uplašena. Još uvijek sam razmišljala o mogučnosti da će do mene doći neki pedofil koji će me odvesti iza nekog čoška i silovati. Jezivo. Konobarica je došla do mene. Umjesto da me pita što ću piti kao što sam očekivala, ona je stavila šalicu kakaa, mojeg najdražeg pića ispred mene i pružila mi poruku.
"To je do onog za šankom" rekla mi je žvakajući žvaku. Mogla je bar ta usta zatvorit, a ne žvakat otvorenih usta. Pročitala sam poruku: Nadam se da si ti Minnie. P.s. nemoj vrištati kad dođem do tebe. Vrištati? Zašto bi vrištala. Taj dečko je počeo dolaziti prema meni još uvijek držajući glavu spuštenu, s kapuljačom na glavi. Nije izgledao kao neki pedofil. Podignuo je glavu i skinuo kapuljaču prije nego što je sjeo naspram mene. Zato mi je rekao da ne vrištim. Stavila sam ruku na usta suzdržavajući se da ne vrisnem. Prije bih očekivala Tupaca nego njega. Isprem neme je stajao, točnije sjedio, glavom i bradom Justin Bieber.
"Oprostite, imate li ovdje wc?" pitala sam konobaricu koja je dolazila prema nama noseći drugi kakao, predpostavljam za Justina.
"Imamo, tu iza" rekla je i pokazala mi prstom prema wc-u. Progutala sam knedlu u grlu kako ne bih zaplakala i zavrištala, od sreće. Krenula sam prema wc-u i čim sam ušla zavrištala sam najviše što sam mogla, mislim da su me čuli i izvan bara. Izgledala sam doslovno kao one cure iz reklame za pinky ticket. Samo što su uz to išle još i suze. Upravo sam vidjela Justina Biebera s kojim sam se 2 tjedna dopisivala. Uopće ne znajući da je to on. Vratila sam se do stola za kojim je, za divno čudo, još uvijek sjedio Justin. Ja bi pobjegla glavom bez obzira.
"Oprosti, ali da nisam zavrištala tamo, zavrištala bi ovdje što predpostavljam da ne bi htio" jedva sam uspijela reći. Buljila sam u njega kao sa ispred mene stoji drvena Marija. Još uvijek nisam u potpunosti shvačala kako sam ovo uspijela. Ispred mene sjedi glavom i bradom Justin Bieber. Koji je mene pozvao na kavu, ili ti kakao. Sanjam. Uštipnula sam se na što sam lagano zajauknula. Ne sanjam? Čudno. Justin se na to lagano nasmijao.
"Mogu" započela sam "Te" progutala sam knedlu "Zagrliti" jedva sam završila.
"Naravno" odgovorio je i ustao. Omg. Sada bi mogla opet zavrištati. Ali suzdržat ću se valjda. Valjda. Ustala sam i skočila mu u zagrljaj. Okej. Upravo grlim Justina Biebera u nekom čudnom baru. Zvuči li to samo meni čudno? Obgrlio me rukama dok sam ja naslonila glavu na njegova prsa. Ajme, tako dobro miriše. Stajali smo nekoliko minuta tako zagrljeni dok nas je ona konobarica ljubomorno promatrala. Da mogu, ne bi prekidala ovaj trenutak nikad. Proteklo mi je par suza. Suza radosnica. Maknula sam svoje ruke nakon što je on učinio isto i vratili smo se na svoja mjesta. Protegnuo je ruku preko kratkog stola i obrisao onih par suza.
"Nemoj. Molim te" rekao je Justin tiho. Nisam ništa rekla nego sam samo spustila glavu "Eh sad, pošto ti o meni znaš sve, a ja o tebi ništa, mogla bi mi reći nešto" nasmijao se. Volim njegov osmijeh.
"Zovem se Monika, Monika Šimić. Imam 19 godina. Iz Zagreba sam. Imam brata. Idem u gimnaziju. Nemam dečka" na to me prekinuo rečenicom: "To je dobro znati"
"Molim te ne prekidaj me zato što ni sam neznaš koliko truda ulažem razgovarajući s tobom bez vrištanja i plakanja" samo je dignuo ruke u znak obrane.
"Nastavi"
"Neznam što da ti kažem više, ti pitaj a ja ću ti odgovati"
"Hmm oke" rekao je sa zavodljivim smiješkom. Ja mislim da je on mene doveo ovdje kako bi me ubio "Koje su ti boje gaćice?"
"Justin, stvarno?"
"Da, stvarno"
"Neću odgovarati na takva pitanja"
"Onda ću sam provjeriti"
"Justin" rekla sam s malo višim tonom.
"Oke, onda ćemo normalna pitanja" pitao me je par normalnih pitanja na koja sam odgovorila. Sada sam ja trebala njega nešto pitati.
"Znaš Justin, ja sam veliki Jelenator i ubija me to što neznam što je s vama dvoje, pa mi molim te reci ima li ikakve šanse da vas dvoje opet budete zajedno?" pitala sam ga. Stvarno sam željela znati. Oni su preslatki zajedno.
"Ja i ona smo sve riješili i neće biti više ništa od nas, samo smo prijatelji, valjda. Iako se meni više sviđa Jonika" rekao je i namignuo mi zavodljivo zavodljivo se nasmiješevši.
"Molim te, ne radi to. Dovoljno mi je teško i bez tog namigivanja i smiješkanja da te ne napadnem i silujem tu na licu mjesta. Tako da, nećemo riskirati" rekla sam na što se on odvalio smijati.
"Nijedna cura do sada mi nije rekla ovako nešto" rekao je kroz smijeh.
"Zašto si me pozvao" pogledala sam oko sebe "Ovdje?"
"Zato što nisam želio da me novinari naganjaju i da sutra bude po svim novinama kako imam novu curu" rekao je i spustio glavu. Žao mi ga je. Ne može izaći iz kuće bez da ga naganjaju paparazzi. Nema uopće privatnosti. Ja ne bi mjenjala svoj život za takav.
"Kužim" lagano sam se nasmijala.
"Lijepa si znaš, pogotovo kad se smiješ" nasmiješio se. Pored njega, čovijek se osijeća posebno. On učini da se tako osjećaš. Još uvijek vrtim u glavi to da ovo možda nije stvarno.
"Hvala" spustila sam glavu kako ne bi vidio moje obraze koji gore.
"Slatka si kad se sramiš" rekao je na što sam se još više zacrvenila. Dobro, želi li on da ja eksplodiram ovdje ili šta?
"Jesam vraga" promrljala sam sebi u bradu.
"Jesi" opet je rekao i ispružio ruku preko stola kako bi podignuo moju glavu.
"Hvala ti" rekla sam i nasmijala se.
"Dolaziš sutra na koncert?" pitao je i prošao rukom kroz moju kosu prije nego što ju je povukao sebi.
"Naravno, pa zato i jesam ovdje haha" i on se samo nasmijao i popio gutljaj svojeg kakaa. Još smo neko vrijeme pričali a onda me odveo doma, zapravo u hotel koji nije bio tako daleko. Hodali smo do njega a on je cijelo vrijeme imao kapuljaču na glavi. Dobila sam autogram i follow na twitteru, a pošto sutra idem na m&g sliku nisam dobila.
"Hvati ti Justine za ovo danas" rekla sam na ulasku u hotel i poljubila ga u obraz.
"Ne, hvala tebi" nasmijao se i produžio dalje. Ušla sam u hotel, imala sam osmijeh od uha do uha. Uzela sam kavu i otišla gore u sobu. Presvukla sam se, zavezala kosu i obrisala šminku prije nego što sam se bacila na krevet sretnija nego ikad. Stavila sam slušalice u uši i pustila Backpack- Justin Bieber. Pjesma koja me uvijek nasmije, jer je smiješna. Nisam mogla spavati nego sam otišla na twitter. Zahvalila sam Justinu na followu i retweetala par njegovih tweetova među kojima je bio i: Great night. Thanks M. 😊. Doslovno sam skočila s kreveta na što su mi slušalice ispale iz ušiju. Dosad sam već slušala drugu pjesmu. Jednu od mojih najdražih. Wherever you are- 5SOS. Dobila sam nekih 100-tinjak novih pratitelja i par ljudi mi je čestitalo i govorilo kakva sam sretnica. Iskreno laskslo mi je to. Slušajući pjesme sam zaspala i ujutro me probudilo kucanje na vratima. Otvorila sam vrata onako rasčupana i u debeloj pidžami. Ipak je prvi mjesec. Ne razumijem ljude koji izgledaju lijepo čim se probude. Ja izgledam kao smrt na biciklu. Čovjek me čudno pogledao i zatim pitao: "Jeste li vi Monika Šimić?" odvalila sam se smijati kako je smiješno izgovorio moje prezime. Nakon napada smijeha sam odgorila: "Jesam, zašto?"
"Ovo je za vas" pružio mi je cvijeće na što su mu skoro ispali papiri koje ja nosio u ruci.
"Hvala" rekla sam i krenula zatvoriti vrata na što me on zaustavio rečenicom: "Čekajte, morate potpisati" otvorila sam vrata i potpisala se na papir koji mi je čovjek pružio te za stvarno zatvorila vrata. Pomirisala sam cvijeće koje sam dobila i stvarno je mirisalo neodoljivo. Pokušala sam naći poruku koje nije bilo. Uzela sam vazu koju sam našla i izvadila iz nje cvijeće i stavila ovo koje sam dobila. Vjerovatno je od Justina. Otišla sam na twitter i našla Justinov tweet: 'Hope u like my flowers'. Kao i inače retweetala sam ga i ugasila twitter. Obavila sam higijunu malom wc ne baš luksuznog hotela. Počešljala sam se i pustila kosu, stavila šminku na sebe. Obukla sam malo deblje najlonke, kratku haljinu na cvjetiće i preko toga svijetlu kratku traper jaknicu. Na noge sam obukla kratke bijele starke i sišla dolje u restoran u predvorju na doručak. Ugledala sam svog tatu i sjela kraj njega.
"Jutro tata" rekla sam na što je on maknuo pogled s novina.
"Jutro dušo, kad si sinoć došla?" odgovorio je i ostavio novine na stolu ispijajući gutljaj svoje crne kave.
"Neznam, ali nije bilo prekasno" rekla sam i slegnula ramenima. Ne lažem mu, stvarno neznam koliko je sati bilo.
"Jesi upoznala nekog?" opet je pitao. Sigurno mu neći reći da sam bila s Justinom Bieberom u nekom mračnom kafiću. Moj tata za čovjeka u 40-ima izgleda poprilično dobro. Nije debel. Obrve i kosa mu nisu sijede. Oblaći se poprilično dobro. Moram priznati da imam poprilično zgodnog oca. Ah ja sam valjda na njega. Jk.
"Nisam, otišla sam u neki bar, popila piće, malo se prošetala i to je to" opet sam slegnula ramenima. Da, lažem. Ali što ću. Ionako sam dobra u tome.
"Ajde narući nešto" rekao je tata i pozvao konobara.