5 sati do ponoći-Andrijin stan
Jebeno ne mogu vjerovati, koju ja groznu sreću imam, umjesto da se spremam za doček Nove, ja se spremam za posao i to za dežurstvo. Zbog ovih izvanrednih situacija, imam osjećaj da bi mogao zamrziti svoj posao. Em sam već danas bio na poslu, pošto sam naišao na prometnu nesreću i brinuo se za nastradale do dolaska Hitne. Iskreno zahvaljujući tome, bio sam u pravo vrijeme i na pravome mjestu, kad je se Marta onesvijestila. Znam da bi se kolega Martinović, dobro pobrinuo, ali sam mirniji što sam ipak osobno se pobrinuo za Martu. Iskreno moram pronaći neki trenutak i pokušati nešto s njom, onaj današnji osjećaj u grudima, mi je potvrdio ono u što sam sumnjao i ne mislim olako prijeći preko toga. Svjestan sam da bi sve bilo lakše, da nisam glavni doktor koji liječi njezinu sestru. Ali ako se oboje potrudimo, možemo pronaći način da sve uskladimo da odlično funkcionira. Dok završavam spremanje, razmišljam o Nati i njenom slučaju, od sveg srca se nadam da njezin iznenadi oporavak nije zatišje pred oluju. Ovaj slučaj mi je još teži jer sam osobno uključen u njega i samo je pitanje trenutka kad će to i ostali shvatiti, a današnjim svojim nastupom to sam već sigurno i dao do znanja. Iskreno meni je svejedno što će tko reći, ali za Martu se bojim, ako ona čuje nekakva šaputanja, nimalo neće biti dobro, i ovako smo u zategnutom odnosu.***
„Još joj maksimalno dajem 5 minuta, prije nego mi zazvoni i kaže da se predomislila. Marko, ne brini se, osim Nate ja jedino dobro poznajem Martu i njezino razmišljanje. Poslije početne ljutnje na mene, počet će razmišljati o mojoj odluci, te će joj osjećaj krivnje natjerati da promjeni svoju odluku. Da nisam sigurna da je ovo ispravno, nikad ne bi ovo napravila. Ali večeras nitko ne treba biti sam, a pogotovo Marta. Zadnji pola godine nije imala ni malo veselja, niti vremena za sebe, ne trebam spominjati kako se nije odvajala od Natinog kreveta ili vrata intenzivne sobe. Da nije doktora Radića, ona bi tamo provodila dvadeset i četiri sata, sedam dana u tjednu. Marko moram ići, mislim da mi upravo Marta zvoni, u svakom slučaju ti pošaljem poruku da znaš stvarno stanje. Čujemo se i hvala na pomoći."
„Ćao Marta, od kuda ti?"
„Josipa ne seri, znala si da ću doći, te da ću te pokušati odgovoriti od te glupe i lude ideje. A sad me pusti da uđem, ne mislim ovaj ozbiljni razgovor voditi na vratima gdje nas susjedi mogu čuti."
„Gle, slobodno ti uđi, ali nikakav razgovor me ne može natjerati da se predomislim. Zapravo samo me jedna stvar može natjerati da promijenim odluku, ali smo obje svjesne da bi prije grožđe na vrbi rodilo, nego se to dogodilo. Tako da nema potrebe za razgovorom, ako se nisi predomislila, slobodno šuti."
„Kozo jedna, da mi nisi najbolja prijateljica, odavno bi te poslala k vragu, ali ne mogu. Pošto ne znam što bi bez tebe, tako si i ovaj put odnijela pobjedu, ali budi sigurna da ti ovu smicalicu naplatim. I to papreno!"
„O draga moja, toga sam itekako svjesna, ali nema veze, kakva god naplata bude, vrijedna je tvog odlaska na doček Nove. A sada dosta priče, nemamo dovoljno vremena za spremanje."
„Poznavajući tebe, sigurna sam da si već izabrala odjevne kombinacije za obje. Ali prije nego se krenemo oblačiti, imam par uvjeta za moje sudjelovanje na zabavi dočeka."„Nimalo se ne čudim, bilo bi prejednostavno da sam olako odnijela pobjedu. Ali nema veze, slušam te."
„Prvi i glavni uvjet: ne odvajam se od mobitela ni na trenutak, drugi uvjet, koji je također glavni uvjet, jeste da pijem bezalkoholna pića, te treći uvjet, idem doma, čim mi bude dosta. Ako to možeš prihvatiti, idemo se spremiti, ako ne, onda ne idemo nigdje, osim u krevet."
„ Prihvatim sve uvjete, a ako ćeš biti mirnija, možeš svaki pola sata zvati bolnicu da provjeriš Natino stanje, neće mi smetati. A što se tiče pića, jedno dva te neće napiti, a za odlazak se slažem, naravno da je obvezno da s nama dočekaš Novu, a poslije ponoći možeš što god želiš. A sada kad smo se sve fino dogovorile, vrijeme je da se spremimo. Premda ćemo zadnje doći nema veze, ipak smo mi, šlag na kraju.
U bolnici
„Vjeruj, da ti nije u pitanju porod djeteta, klinac bi te ja mijenjao večeras. Katarina je baš znala pogoditi trenutak, kad će početi rađati. I koji palac, ti još ovdje radiš? Ja da sam na tvome mjestu, odavno bih bio u rađaonici."„Ne moraš mi dva puta govoriti, samo sam čekao da stigneš, pošto nisam mogao odjel ostaviti bez doktora. Hvala ti puno na ovome, ovo nam mnogo znači. A sada odoh svojoj Kati, nadam da se sljedeći put vidimo kad budem tata, te ti predstavim kumče."
„Ajde idi i sretno vam, a posebno Kati. Nadam da se neće morati i za tebe brinuti."
„Andrija, jedva čekam da tebe vidim na svome mjestu, a sve mi se čini da je taj dan sve bliži, barem po onome što sam danas vidio. Ali o tome ćemo drugi put."
„Mirko ne znam o čemu ti to, ali znam da bi se Katarina mogla poroditi dok ti stigneš do nje. Jedino ako te nije frka uhvatila, pa se bojiš doktore Martinović..
„Doktore Radić samo ti zajebaji, budemo tebe vidjeli kad ti se prvo dijete bude rađalo kakav ćeš biti. A sada odoh, čujemo se."
Iako mi je mrsko što moram večeras raditi, ipak sam sretan jer ću uskoro svoje kumče upoznati. Premda Mirka zafrkavam, shvaćam njegovu bojaznost, kao doktor, jako dobro znam kako se za sekundu sve može preokrenuti. Iskreno se nadam da će porod ići kao po špagi. Vrijeme je da se savjesno počnem ponašati, a to znači da s glavnom sestrom prođem kroz odjel i obiđem pacijente. A iskreno posebno me zanima jedna pacijentica i njezino stanje.
3 sata prije ponoći
Još uvijek nisam sigurna da je ovo pametna ideja, ali kad pogledam Josipu i njenu sreću jer sam se predomislila, u sebi se pomolim da ne zažalim ovu donesenu odluku. Prije dvadesetak minuta sam zvala bolnicu, doktor Martinović mi je rekao da je Nata stabilno i da nema nikakvih promjena.Tako da sam s te strane, sretna i mirna, a s druge strane sam zadovoljna kako me je Josipa sredila, zapravo kako nas je obje u kratko vrijeme sredila, te se moram s njenom izjavom složiti. Idemo zablistati!
Vrijeme jako brzo prolazi, ne mogu vjerovati da smo skoro dva sata ovdje, Marta se je opustila, čak je popila par pića, a onda je krenula po bezalkoholnom. Premda sam je već par puta ulovila kako gleda na mobitel, sretna je. Dok je ovakvu gledam na podiju dok pleše s Ivicom, shvaćam da sam dobru odluku donijela i nimalo mi nije žao što sam manipulirala s njome. Dok nam njih dvoje prilaze, ona ima ogromni osmijeh na licu i to onaj iskreni, od uha do uha. S kojim mi potvrdi svoju sreću, koju će nažalost uskoro zamijeniti panični pogled.
Što više gleda mobitel, njeno lice mijenja boju, a ona je sve više u strahu, te joj osjećaj krivnje ne napušta facu. A to sigurno ima veze s Natom i bolnicom. Tako da se istog trena nađem pored nje, te joj nijemo dam podršku, pa je povedem da u tišini obavi poziv. Slušajući njezin razgovor, te jecaje koji joj pobjegnu, shvaćam da situacija nije nimalo bajna. Dok nekome govori, da odmah kreće u bolnici i da se nada da će stići na vrijeme, ja šaljem Marku i Ivici poruku da idemo u bolnicu, da znaju gdje smo se izgubili.