2 sata poslije ponoći
Gledam u živu i budnu Nataliju, gledam i ne vjerujem. Još uvijek nisam svjesna svega, slušajući razgovor između Josipe i Natalije, pola stvari saznajem za koje se ne sjećam, da sam ih rekla ili učinila. Toliko me je sram svog ponašanja, da sam spremna da se ispričam doktoru Radiću, jer po njihovoj priči on me je cijelo vrijeme držao i tješio. Odlučim da je sad prava prilika, da ga potražim i ispričam se, ali uz ispriku moram mu se i zahvaliti. Zahvaljujući njegovoj profesionalnosti, moja Natalija je sa mnom. Ostavljajući njih dvije u veselom i šaljivom raspoloženju, iskradem se iz sobe i bacim u potragu za doktorom Radićem. Pošto nisam sigurna gdje je, uputim se u njihovu zajedničku kuhinju, ali tamo zateknem sve osoblje osim njega. A moje spomenuto ime tijekom razgovora natjera me, da se primaknem i prisluškujem njihov razgovor.
„Ja stojim iza svoje tvrdnje, da nam se doktor Radić konačno zaljubio. I to ni manje ni više, nego u gospodičnu Martu Martić. Prva potvrda zaljubljenosti je njegovo ponašanje povodom njezine nesvjestice. Ne znam kad je s nama i s doktorom Martinovićem, onako razgovarao. Zapravo, ne sjećam se da nam je do sada ikada takvu bukvicu očitao, da smo po završetku njegove jezikove juhe, bili manji nego makovo zrno. A ovo večeras ne mislim ni spominjati, svi ste bili svjedoci njegova ponašanja.“
„ Jasna, slažem se s tobom! Inače je on uvijek predan doktor i daje sve od sebe za pacijenta, ali večeras kad smo svi digli ruke od Natalije, on je nastavio i dalje masirati srce. Kad je konačno morao odustati i priznati poraz, bio je slomljen. Svi mi nažalost znamo, kako nam je kad izgubimo pacijenta, ali njegove emocije su bile dublje i jače. Priznajem svi smo se mi vezali za Nataliju i sretni smo za ovo Novogodišnje čudo. Ali jedino je on pustio suzu olakšanja i toga se nije stidio.“
„Isto tako, stojećki je podnio sav Martin bijes i udarce, da mu nije stalo do nje, poslije izjave saučešća bi se okrenuo i otišao, kao što smo i mi učinili. A ruku na srce, još je bilo naznaka, a posebno u zadnje vrijeme. Zašto je uvijek tražio da mu se javi kad stigne u posjetu. Te je tijekom tih posjeta više bio u njezinoj blizini i u sobi, premda nije trebao biti.“
„Slušajući vas, moram priznati da je sve to istina. Ali mene zanima, jeste li vi svjesni njena ponašanja prema njemu? Ona je uvijek bila rezervirana, te se bojim da doktora Radića čeka još jedna velika bitka. I to najvažnija bitka, bitka života. Bitka ljubavi!“
Premda bi voljela nastaviti prisluškivati, natjeram se da se pomjerim od kuhinje, da me netko ne primijeti. Pod dojmom cijele večeri i ishoda događanja, odlučim otići u bolničku kapelicu, da se zahvalim za ogromno čudo.
Te kad stignem na ulaz kapelice, ponovno ostanem bez riječi, jer ispred sebe ugledam doktora Radića, kako kleči ispred Gospina kipa. Te se nesvjesno zapitam, koliko sam zapravo pogriješila u vezi njega. U tišini, zahvatim svetu vodu i prekrstim se, te se uputim na drugu stranu kapelice i pokušam se usredotočiti na molitvu zahvale.
***
Inače sam vjernik, ali ovo večeras je pravo Novogodišnje čudo. Pet minuta prije ponoći sam proglasio smrt, a onda pola sata kasnije, vidio sam kako se život iznova rađa. I to ne samo to, sestrinska ljubav je bila toliko jaka, da je pobijedila crnilo i smrt, a uz nju i komu. Natalije ne samo da se povratila iz mrtvih, ona se i probudila iz šestomjesečne kome, te cijelo osoblje ostavila bez riječi. Sve pretrage su pokazale zadovoljavajuće rezultate, da nisam bio prisutan, teško bi kao doktor povjerovao u ispričanu verziju događaja. Nisam siguran što je u ovom slučaju prevladalo, ali mi je drago. U trenutku prije nego se oglasio aparat sa slabim otkucajima srca, mislio sam Martu uspavati, nisam je mogao onakvu gledati. Inače prilikom izjave saučešća, ostavimo rodbinu nasamo, ali nju nisam mogao. Unatoč tome što sam joj ja prenio loše vijesti, želio sam biti u blizini nje. Kad sam konačno sve napravio, povukao sam se u kapelicu da se zahvalim, premda sam bio usredotočen na molitvu, odmah sam osjetio Martinu prisutnost. Moje tijelo mi je dalo do znanja da se nalazi iza mene. Premda sam već bio pri kraju s molitvom, odlučio sam još ostati, te se pomoliti za još jedno čudo, čudo zvano ljubav. Čudo uzvraćene ljubavi! Kad mi zazvoni pejdžer, u tišini napustim kapelicu, ali ne prije nego sam još jednom bacio pogled na Martu. Po zvuku i broju shvatio sam da je Mirko, a to znači da mi je kumče došlo na svijet. S osmijehom na licu zapustim se u svoj ured, jer me sigurno tamo, Mirko čeka.
***
Neplanski sam se dugo zadržala u kapelici, prvo mi je bilo teško usredotočiti se na molitvu, jer su mi misli bile okupirane razgovorom osoblja. A onda kad sam konačno uspjela se usredotočiti, shvatila sam da se većina molitve odnosila na doktora Radića. Pri povratku u sobu saznala sam da Natalija i Josipa dijele isto mišljenje kao i osoblje, u vezi nas dvoje. Pošto mi se nije dalo slušati njihov razgovor, produžim dalje i nastavim svoju potragu. U hodniku naletim na jednu od sestara, koja me uputi prema uredu. Ali sreća u nesreći, doktor Radić nije sam, s njim je i doktor Martinović. Pokucam, te sačekam dozvolu za slobodni ulazak. Ali kad uđem, nije tako jednostavno, kao što sam mislila. Zahvaljujući pristupu doktoru Martinoviću, napetost malo popusti, te se uspijem ispričati i obojici šlampavo zahvaliti na svemu napravljenom za Nataliju. Nakon par minuta što sam napustila ured, sjetim se da nisam čestitala doktoru Martinoviću rođenje sina, pa se odlučim vratiti i opet naletim na odškrinuta vrata i još jedan razgovor koji se odnosi na mene. Znatiželja u meni pobjedi, te ponovno odlučim da prisluškujem. Te što više slušam, strepim dok iščekujem odgovore doktora Radića, ali sljedeće pitanje mi izbije sav zrak iz grudi, koliko želim da odgovor bude pozitivan, nesvjesno nešto učinim i otkrijem svoje prisustvo.
Dok doktor Radić i ja ne skidamo pogled jedno s drugog, doktor Martinović donese odluku za nas oboje. Te nas ostavi same, ali ipak prije nego zatvori vrata dobaci: „Andrija, mislim da i Martu zanima, jesi li zaljubljen u nju? Inače nas ne bi prisluškivala!“
A onda se okrene prema meni, te mi namigne i nasmiješeno zatvori vrata.
