Sva crvena u licu od sramote, te od nervoze skakućem s noge na nogu, šutim i ne znam što da napravim, a zatim čujem predivni osmijeh koji postaje sve jači. A zatim i glas doktora Radića; „Mislim da je došlo vrijeme da otvoreno razgovaramo, te da položimo karte.“
„Doktore Radić, ja..“
„Andrija, a ne doktor Radić, nema potrebe za persiranjem. Sada smo samo Marta i Andrija..“
„Imaš pravo, pošto sam prisluškivala vaš razgovor, želim se prije svega, ispričati. Ali ću biti iskrena i priznati da mi nije žao što sam bila znatiželjna. Ne znam čime sam otkrila svoju prisutnost, ali u ovom trenutku koliko god da mi je neugodno, nije mi bitno. Pošto mi je bitnije čuti tvoj odgovor na postavljeno pitanje. Zato ću biti otvorena i ponoviti pitanje: Andrija, jesi li zaljubljen u mene?“
„Jesi li sigurna da želiš znati moj odgovor na to pitanje? Što bi značilo ako bi rekao da nisam? A što bi značilo ako kažem da jesam?“
„Andrija, odgovori mi, molim te. Večeras mi je dosta napetosti, mislim da moji živci nisu dovoljno jaki, da još malo nervoze izdrže.“
„Ako je tako, onda je najbolje da ti odgovorim. Zapravo...“
Svjesna sam da se Andrija igra sa mnom, ali što više čekam odgovor, mislim da su svi bili u krivu. Jer da je zaljubljen u mene, odmah bi mi odgovorio, a ne bi produljivao ovu agoniju. Ovako mi izgleda da traži što blaži način da me ne povrijedi, ali za to postoji samo jedan odgovor. I to pozitivan odgovor. I kad mi konačno odgovori, odgovori mi s pitanjem; „ Marta, što ti misliš? Jesam ili nisam, zaljubljen u tebe?“
Dok na njemu tražim naznake šale, on je mrtav ozbiljan, a ja u sebi sve više tonem, jer shvaćam da će odgovor biti suprotan od onoga koji ja želim čuti. Zato i šutim, jer ne želim do kraja ispasti budala, dovoljno sam se blamirala pred njim. A njega to ne dira, jer u dva koraka se nađe pored mene, te me toliko pomno promatra da i ne trepće. A onda i zadnju mrvicu moje nade uništi svojom rečenicom: „Zapravo, nemoj mi odgovoriti, nije mi bitan odgovor.“
I konačno kad u sebi priznam poraz, čujem ga kako nastavlja govoriti; „Nije mi bitno čuti što misliš, kad mi možeš iskreno pokazati!“ A zatim mi se još više približi i spusti svoje usne na moje... i to je dovoljno da sva moja razmišljanja prestanu, dok se prepuštam tom poljupcu..
S tim poljupcem, dobijem odgovore na sva pitanja koja su me mučila. I za njegova osjećanja! I za moja osjećanja! Poljubac mi je dao najvažniju potvrdu, potvrdu da sam se zaljubila u doktora Radić. Ono što sam u kapelici počela shvaćati, sada je čvrsto u meni. Sva rezerviranost i nezainteresiranost su zapravo bili moj štit, moja zaštita od povrijeđenosti. Bila sam slijepa pored zdravih očiju, jer sam se bojala neuzvraćene ljubavi.
***
Dok Martu držim u zagrljaju pored sebe, na krevetu u svome uredu, osmijeh mi ne silazi s lica, pogotovo kad se prisjetim njena lica kad sam se odlučio poigrati s njom. Dok sam se igrao mačke i miša s njom, njenim licem je prošlo toliko emocija, a boje su se mijenjale k'o na semaforu. Kad sam shvatio da je čula razgovor između mene i Mirka, nisam bio siguran, jesam li sretan ili ne. Jedino sam bio siguran, da sam samo htio biti siguran da je ona sigurna u svoje osjećaje, a ne da ih je zamijenila sa zahvalnošću. I dobio sam traženo, a poljubac sam zadnjim atomima snage prekinuo, oboje smo umorni, iza nas je jako teška noć, o još dosta toga imamo razgovarati. Ali onaj najvažniji korak smo napravili, sada bi sve trebalo biti lakše. Ova Novogodišnja noć je bila puna čuda, te sve što sam poželio to sam i dobio. Našu ugodnu tišinu, Marta prekine sa svojim pitanjem: „ Još uvijek nisam čula odgovor na postavljeno pitanje, zanima me da li misliš odgovoriti? Ako ne znaš na koje pitanje, ponovim ga: I Andrija, jesi li zaljubljen u mene?“
Umjesto da joj odgovorim, ponovno je pođem poljubiti, ali me Marta zaustavi. „ Andrija prvo želim čuti odgovor, a onda me možeš do mile volje ljubiti.“
A u meni, proradi onaj vražićak koji kaže; „A što ako te ne želim ljubiti do mile volje?“
Ali ona mi ne ostane dužna; „Nema veze, ja znam da želim tebe ljubiti do mile volje, zapravo ne samo ljubiti. Ali ne sada! Sada želim razgovarati, sve mi je ovo novo i brzo.“
I tada shvatim, da su nam oboma riječi potrebne, a ne samo djela. Zato odlučim odgovoriti na to i svako sljedeće neizgovoreno pitanje. „Da! Zaljubljen sam u tebe, iskreno ni sam nisam svjestan kada i kako, ali sam svjestan da si mi srce i dušu okupirala. Jučer kad sam te video u hodniku kako se rušiš ispred mene, bol u grudima me je natjerala da se sam sa sobom suočim i priznam si osjećanja. A sinoć kad sam te video onakvu znao sam da se nisam samo zaljubio u tebe, nego da sam te i zavolio. Ako si zadovoljna odgovorima, molim te lijepo i ti meni odgovori na par pitanja, ako nije problem.“
„Kad tako lijepo moliš, odgovorim ako budem znala. Slušam, pretvorila sam se u uho.“
„Iskreno se nadam da ćeš znati odgovore. Prvo i najvažnije pitanje, jesi li ti zaljubljena u mene? A drugo pitanje, također najvažnije: Jesi li spremna pridružiti mi se na ovom putu, pa kamo nas život odnese?“
„Prije nego ti odgovorim, želim da me ponovno poljubiš, da me uvjeriš da ne sanjam sve ovo.“
„Tvoja želja, za mene je zapovijed.“
Nakon par poljubaca, konačno se odvojimo jedno od drugoga, te Martu ponovno privučem sebi u zagrljaj i dok uživam u njenoj toplini, iščekujem odgovore. Slušajući je shvatim koliko mi je zaista bitno čuti ih. Slušajući, grudi mi se šire i pune ponosom, jer sam se zaljubio u predivnu ženu. A onda shvatim da mi nije dala odgovor na pitanje, koje mi je jednako važno, pa ponovim i sa strepnjom čekam njezin odgovor. A njezin odgovor me učini najsretnijim čovjekom na svijetu...
„Pošto smo u Novu godinu ušli s velikim događanjima, te se dogodilo par čuda. Mislim da je na tvoje pitanje, samo jedan točan odgovor. Da! Spremna sam ti se pridružiti na ovome putu. Unatoč strahu, spremna sam pružiti životu priliku da vidimo gdje će nas odvesti.
Zahvaljujem svim večerašnjim razgovorima koje sam čula i koji su mi pomogli da uistinu progledam, pored zdravih očiju. Hvala im jer su me natjerali na suočavanje sa samom sobom, te priznavanju istine. Kad sam čula tvoj razgovor s doktorom Martinovićem, dok sam iščekivala svaki tvoj odgovor, shvatila sam koliko je moja zaljubljenost velika, koliko te zapravo volim. Svjesna sam da je ova Novogodišnja noć u bolnici, bila čudesna i podarila nam par čuda. A najvažnije čudo, uz čudo Života, jeste čudo Ljubavi. I to naše čudo ljubavi!“
