•Adelaide• A.Rebić

•04•

•Adelaide•

Nakon cijelog popodneva koje sam preležala napokon sam se udostojila ustati i izaći van s Leonom. Hladan zimski zrak je prevladavao unatoč zimskoj odjeći.

"Hej" nasmiješila sam se kada sam ga napokon ugledala da ide prema meni. Čekala sam ga ispred kafića u kojem smo se dogovorili naći i mogu reći da baš i nije ugodno stajati na ovoj hladnoći.

"Ej" nasmiješio mi se te me kratko poljubio a zatim i privukao u zagraj.
"Idemo li?" Odmaknuo se od mene te me upitao a ja sam mu u znak odgovora samo klimnula glavom.

Ušli smo unutra i odmah me obuzela toplina koja je vladala unutra.

"Kao i obično?" Poznata konobarica nas je upitala dok sam ja skidala kapu s glave

"Da" nasmijala sam se a ona je klimnula glavom

"Evo mi prijatelja tu,ne smeta ti da ih odem pozdraviti na minutu?"  Leon je zastao te pogledao prema meni a zatim prema njima.

Okrenula sam glavu kako bi vidjela o kome priča i onda sam ugledala,koga drugoga nego Antu Rebića.

On je sjedio sa još trojicom momaka koje sam nedavno srela u parku. Dvojica od njih su me izgleda primjetili pa su se krili a onaj treći je bio poprilično veseo,kao i Ante.

Leon je nešto kratko popričao s njima i došao nazad do mene.

"Zovu nas da sjednemo s njima" nasmijao se kratko dok sam ga ja gledala onom facom da li me zezaš.

Nije baš da sam htjela sjedit s njima za istim stolom.

"Ajde,oni ionako idu za desetak minuta" molećljivo me pogledao a ja sam klimnula glavom u znak odobravanja.

Nije mi se dalo raspravljat oko ovoga sada a deset minuta ću preživjeti.

"Ovo je Ade." Leon je rekao kada smo došli do njihovog stola dok sam se ja pokušavala pristojno smijati. Iako mi je odmah pala na pamet ona scena iz parka.

"Ade,drago mi je" rekla sam kada sam shvatila da predugo šutim te sam prešla pogledom preko njihovih lica. Pogotovo one dvojice koje je izgleda bilo sramota što me vide.

"Sjedajte" onaj treći je veselo rekao kao da je baš htio sramotiti prijatelje.

Dovukli smo stolice te smo sjeli napokon i to baš između dvojice koja su se skrivala od mene.

"Ovo su Filip,Luka,Ante i Mijat" Leon mi je pokazivao na svakoga od njih a ja sam pokušala zapamtit koji je koji. Znači Filip i Mijat su se sramotili.

"Upoznali smo se mi već" veselo sam rekla a Filip i Mijat su automatski napravili šokirane face. Nisam ih baš htjela izdati iako me stvarno zanimala priča oko toga.

"A je li?" Leon je pogledao u mene pa je zatim pogledao u njih. "Nisi mi to rekla"

"Nisam ni znala tko su" nasmijala sam se kratko i pogledala prema onoj dvojici. Mislila sam im reći nešto u vezi onoga ali mi ih je ipak bilo žao.

Na trenutak sam  pogledala ravno ipred sebe  i srela se oči u oči s Antom. Nisam ih poznavala,nikog osim njega.

Zagledala sam se par sekundi u te poznate oči i odmah sam skrenula pogled. Nisam se htjela prisjećati starih rana a pogotovo ne sada.

On je izgledao kao da me prepoznao na trenutak ali je nemoguće.

Nemoguće je da me se sjeća.

"Ti si znači zauzela srce našeg Leona?" Mislim da je bio Luka taj koji je pitao i prekinuo moje misli.