•Adelaide• A.Rebić

•02•

•Adealide•

"Ade,budi se" začula sam Emmin glas te sam osjetila bockanje po ramenu

"Ade" još me jednom dozvala a ja sam pospano otvorila oči i susrela se sa svojim odrazom na staklenom stolu.

Zbunjeno sam pogledala u stol te sam podignula glavu kako bi shvatila gdje se nalazim. Moje oči su se ubrzo susrele sa Emminim licem.

"Zaspala si za stolom" promrljala je dok je išla prema kuhinji,očito sebi pripremiti kavu. Bila je blago rečeno ovisnik o kavi a i stalno je crtala jer je studirala likovnu umjetnost, pa skoro da i nije spavala.

Upoznale smo se kada sam došla u Frankfurt i tražila sam cimericu s kojom bi dijelila stan i tako je ona ušla u tu priču.

Na kraju smo se i sprijateljile. Nije da smo najbolje prijateljice ali smo bile u poprilično dobrim odnosima.

Pogled sam prebacila na zidni sat koji se nalazio na bijelim zidovima dnevnog boravka koji je pokazivao ravno osam sati. Zar sam cijelu noć prespavala za stolom?

Još jednom sam pogledala prema satu da bi moj mozak proradio.

Sada je osam sati,a meni predavanja počinju u osam i trideset.

Što znači da već debelo kasnim.

"K vragu" promrmljala sam i odmah se ustala i uletjela u kupaonicu.

Nakon što sam obavila sve što trebam u kupaonici otrčala sam u svoju sobu kako bi se presvukla.
Obukla sam svijetle traperice i crnu majicu dugih rukava te sam uzela svoj najdraži smeđi kaput.

Na noge sam obula čizmice jer je vani ipak još zima.

"Vidimo se kasnije" ušla sam nazad u dnevni boravak kako bi uzela svoje knjige

"Kasniš?" Upitala me te je ispila malo kave iz svoje šolje. Ona je bila poprilično opušten tip osobe, kad je kasnila nikad nije oravila strku i bila sam po tome ljubomorna na nju.

"Poprilično" pokupila sam knjige sa stola te sam ih ubacila u torbu i zatim sam izletila iz stana.

Tražila sam taxi ali ga nigdje nisam mogla vidjeti.

"Divno" ironično sam rekla kada sam shvatila da ću na kraju ipak propustiti predavanje.

Izvukla sam mobitel iz džepa kako bi nazvala Leona.

"Ade?" Začula sam glas s druge strane koji mi je automatski izvukao osmijeh na lice

"Hej,misila sam te pitati jesi slobodan sada?" Nervozno sam ga upitala dok sam slobodnom rukom češljala kosu koja je sigurno čupava jer ju nisam stigla ni počešljati.

"Ade,je li sve okej?" S druge strane sam začula zabrinut glas

"Zašto ne bi bilo?" Namršteno sam ga upitala

"Devet sati ujutro je?" Rekao je to više kao pitanje a ja sam se udarila po glavi. Bravo za mene.

"Oprosti,zaboravila sam" ispričala sam se "Baš sam blesava" promrljlala sam,više za sebe

"Nema problema,svakako sam već bio budan. Samo mi je čudno zašto si ti budna ovako rano?" začula sam kako se smije dok to govori

"Nemoj mi se smijat,ustala sam prije pola sata i ne znam kud gonim" promrmljala sam "Još sam uz to i zakasnila na predavanje"

"Ade,jesi ti sigurno okej?" Leon me upitao i osjetila sam zabavu u njegovom glasu. Što je njemu jutros?

"Zašto ne bi bila okej?" Uzvratim mu pitanjem.