•Adelaide• A.Rebić

•12•

•Adelaide•

On je mene poljubio. U glavu mi se vrtila samo ta misao i skoro dva sata nakon što je on otišao.

Još uvijek nisam mogla doći sebi zbog te činjenice.

Sjela sam na stolicu u uredu i Bogu hvala nitko nije dolazio još.

Ošamarila sam ga iako mi je pomalo žao što sam to uradila ali je zaslužio.
Automatski su mi se u glavi pojavile slike našeg prvog poljupca koji je nevjerojatno sličio ovome.

Kolovoz,2011 Imotski

"Jesi gotova?" Dora je ušla u moju sobu dok sam se ja progledavala na velikom ogledalu. Bila sam u priliku zadovoljna svojim izgledom.

Obukla sam crnu haljinu do koljena i na noge ljetne sandalice.

Danas mi je petnaesti rođendan i mama mi je napokon dozvolila da farbam svoju narančastu kosu u crno.

Stvarno sam mrzila tu narančastu kosu i mrzila sam sve koji su me,zbog boje kose,zvali mrkvica tako da sam skoro plakala od sreće kada sam se riješila te narančaste kose.

"Gotova sam" prošla sam još jednom rukom kroz kosu te se nasmijala i zatim pošla prema vratima k Dori i Sandri koje su me čekale.

Njih dvije sam upoznala tek prije tri mjeseca kada sam se vratila u Imotski i nisam bila posebno bliska s njima ali su mi jedine bile prijateljice.

"Izgledaš predivno. Stvarno sam ljubomorna na tebe" Sandra se oglasila dok smo izlazile iz sobe što je meni izvuklo maleni osmijeh sa usana. Bila sam toliko nesigurna u sebe da ni taj kompliment nisam shvaćala ozbiljno nego kao nešto što prijateljica treba reći prijateljici.

"Hvala" nasmijala sam se i napokon smo pošle prema kafiću u kojem se održavao neki party. Dolazio je neki DJ i doslovno svi srednjoškolci će se tu pojaviti tako da je bilo okej mjesto za proslavit rođendan. Pa čak iako je tek petnaesti.

Ušle smo unutra i prvo što sam shvatila je da 90% ljudi ni ne poznajem ali mi i nije toliko čudno bilo.

"Tko su svi ovi ljudi?" Zbunjeno sam ih upitala a Dora je odmahnula glavom

"To su neki iz škole,neke možda ih znaš već. Oh,eno Ante" govorila je Sandra i zatim je uzbuđeno dodala ime osobe s kojom sam pričala prije više od mjesec dana.

Nakon toga ga nisam ni viđala toliko,osim kada bi došla pogledati njihove utakmice i onda bi on ponekad i pogledao prema meni ali nismo više nikad pričali a niti se pozdravili.

Kao da se pravio da me ne poznaje i to sam i ja radila.

Probile smo se kroz gužvu i došle do praznog stola i tek sam tada primjetila da smo tu samo još bliže Anti.

"Ante" Dora ga je odmah dozvala a ja sam preokrenula očima.

Iskreno sam se začudila kad sam ga vidjela ovdje. Nije mi izgledao kao netko tko ide na ovakav tip zabava.

Kada je shvatio da ga Dora doziva okrenuo se i pošao prema nama.

Ja sam se doslovno ukipila na mjestu jer me pomalo bilo strah pričati s njim.

Došao je bliže k nama i zaustavio se ravno ispred mene a zatim slrenuo pogled prema Dori.

"Otkud tebe ovdje?" Nasmijano ga je pogledala a on je slegnuo ramenima dok je u ruci držao čašu sa nekim pićem.

"Marijo me nagovorio." Nasmijao se veselo te je prebacio pogled na mene i usput me odmjerio od glave do pete "A vas?" Pogledao me u oči na što sam se ja još više unervozila.