Judith Mcnaught- Kraljevstvo snova

Deveto poglavlje

Ogrnuta kućnom haljinom od meke bež vune, Jennifer je naredno jutropromatrala kroz maleni prozor svoje spavaonice, pogledom prelazeći prekopošumljenih brda onkraj zidina dvorca. Prebacujući pozornost na bedem dvorca,polako je promotrila debele zidove koji su okruživali dvorac, tražeći neki put zabijeg... znakove sakrivenih vrata. Morala su postojati; Merrick je jedna daopostaviti u svoje zidine, skrivena iza visokog grmlja; koliko je ona znala, svi sudvorci imali jedna vrata koja su stanovnici mogli iskoristiti za bijeg, prodre lineprijatelji vanjsku obranu. Usprkos vjerovanju da takva vrata moraju postojati,nigdje im nije vidjela traga, čak ni pukotinu u deset stopa širokim zidinama, krozkoju bi se Brenna i ona mogle provući. Podižući pogled, promatrala je stražare kojisu se nehajno kretali po stazi na zidinama, očiju uperenih u cestu i okolna brda.Posluga možda jest nemarna i lijena i silno joj je potrebna obuka i upute, ali grofnije zanemario obranu dvorca, mrzovoljno je pomislila. Svaki je stražar bio budan,a straža je bila postavljena u razmacima od dvadeset stopa.Grof joj je bio rekao da je njezin otac obaviješten da su Brenna i ona njegovezarobljenice. Ako je tako, njezin će otac bez problema slijediti trag vojske od pettisuća ljudi do Hardina. Ako ih kani izbaviti, tad mu je Hardin na samo dva danajahanja - ili pet dana hoda - od Merricka. Ali kako bi je, zaboga, otac mogaospasiti iz tako dobro utvrdjenog dvorca, to nije mogla ni zamisliti. I ponovno sevratila onom istom zbunjujućem problemu s kojim se čitavo vrijeme suočavala: nanjoj je da smisli neki način za bijeg.Želudac joj je zakruljio i podsjetio je da od prijepodneva prethodnog dana ništanije pojela pa se okrenula od prozora kako bi se odjenula i sišla u dvoranu.Izgladnjivanje nije rješenje njezinog problema, zaključila je s uzdahom prilazećiškrinjama s odjećom koje su tog jutra bile donesene u njezinu odaju. Osim toga,ako ne siñe, nije nimalo sumnjala da će grof jednostavno doći po nju, čak i akobude morao razvaliti vrata.Jutros se uspjela okupati u drvenom badnju punom vruće vode pa je barem imalazadovoljstvo osjećati se čistom od glave do pete. Uron u ledenohladni potok,pomislila je prisjećajući se prošlog tjedna, nije se mogao usporediti s toplomvodom i komadom sapuna.Prva je škrinja bila puna haljina koje su pripadale bivšoj gospodarici dvorca injezinim kćerkama, i mnoge od njih podsjetile su Jenny na dražesan, hirovit stilkoji je voljela njezina teta Elinor - haljine kakve su dame nekoć nosile, s visokimčunjastim pokrivalima za glavu i velovima do poda. lako te haljine više nisu bile umodi, nimalo se nije štedjelo na tkanini jer su bile od bogatog satena, baršuna iizvezene svile. Budući da su sve bile previše kićene za prigodu u kojoj se nalazila injezin položaj u kućanstvu, Jenny je otvorila sljedeću škrinju. Uzdah čistog,ženskog ushita oteo joj se s usana dok je pomno vadila haljinu od najmekšegkašmira.Upravo je zagladila kosu, kad je jedan sluga zalupao na njezina vrata i zazvao jekreštavim, uspaničarenim glasom: - Gospo, njegovo me gospodstvo poslalo davam kažem da će, ne spustite li se za pet minuta u dvoranu na doručak, on doćiovamo gore i sam vas odvesti!Radije nego da dopusti da grof pomisli da popušta iz straha od te prijetnje, Jennyje odvratila: - Možete reći njegovom gospodstvu da sam kanila sići i da ću doći zapet minuta.Jenny je pričekala, kako je ona mislila, »nekoliko« minuta i zatim izišla izspavaonice. Stubište koje je vodilo od spavaonica na katu do velike dvorane u prizemlju bilo je strmo i usko, jednako kao i ono u Merricku, zamišljeno tako da senapadači, u slučaju da uspiju ući u dvoranu, moraju probijati na kat uz kameni zidkoji im priječi ruku sa mačem, dok branitelji ne bi bili ni približno toliko osujećeni.Medjutim, za razliku od stubišta u Merricku, na ovome je visjela paučina. Drhtećidok je zamišljala dugonoge stanovnike tih mreža, Jenny je ubrzala korak.Zavaljen u stolac, Royce je promatrao stubište, odlučno stisnute čeljusti, umislima brojeći minute koje su prolazile dok njezino vrijeme nije isteklo. Dvoranaje bila gotovo prazna, uz iznimku nekolicine vitezova koji su pijuckali pivo i slugukoji su odnosili ostatke jutarnjeg obroka.Vrijeme joj je isteklo, bijesno je odlučio i odgurnuo svoj stolac takvom silinom dasu noge stolca zaškripale o kamen kojim je pod bio popločan. Zatim je stao kaoukopan. Ususret mu je dolazila Jennifer Merrick u mekoj haljini visokog strukaboje žutog sunčevog svjetla, a ne dražesna nimfa koju je bio navikao gledati. Upreobrazbi koja ga je istodobno obeshrabrila i oduševila, mlada žena od koje jezastajao dah bila je grofica prikladna zauzeti svoje mjesto na najsjajnijimdvorovima u zemlji. Kosa joj je bila počešljana na razdjeljak u sredini i padalapoput svjetlucavog, zlatnocrvenog vodopada, lepršajući preko njezinih ramena iniz ledja sve do struka, gdje je završavala gustim kovrčama.Trokutasti izrez njezine haljine isticao je pune dojke, a zatim nježno padao prekonjezinih ljupkih bokova u dugoj povlaci; široki rukavi bili su previnuti u orukvicena njezinim zapešćima, a zatim se u naborima spuštali do koljena.Royce je imao neki neobičan osjećaj da je ona postala netko drugi, ali kad sepribližila, nije bilo zabune, bile su to njezine sjajnomodre oči i očaravajuće lice.Zaustavila se ispred njega i njegova odluka da je ima, ma koliko mu problemazadala, sad je postala nepokolebljiva.Licem mu je preletjeo spor osmijeh divljenja i rekao je: - Kakva si ti kameleonka!Ogorčeno ga je pogledala. - Gušter?Royce je suspregnuo smijeh i pokušao ne gledati u primamljivo glatko mesoizloženo izrezom njezine haljine i ne zaboraviti koliko je opravdano bio srdit nanju. - Htio sam reći da si promjenljiva - rekao je.Jenny nije bila svjesna neobičnog, posjedničkog sjaja u njegovim sivim očima doksu prelazile preko nje, ali načas ju je smelo uznemirujuće otkriće koliko zgodno iotmjeno on izgleda u tamnomodroj tunici od najfinije vune koja je naglašavalamišićavu širinu njegovih ramena, s dugim rukavima čvrsto stisnutim na zapešćimai obrubljenim srebrnim koncem. Nisko na bokovima imao je pojas od srebrnihpločica, a sa njega je visio kratki mač s velikim safirom u dršci. Niže od togaJenny je odbijala pogledati.Najzad joj je sinulo da on promatra njezinu kosu i sa zakašnjenjem je shvatila dajoj je glava nepokrivena. Posegnula je rukom na leña, uhvatila široku žutukapuljaču koja je bila pričvršćena na haljinu i navukla je na glavu tako da joj jeuokvirivala lice i spuštala se u ljupkim naborima do ramena, kako je i trebala.- Izgleda dražesno - rekao je Royce promatrajući je - ali ja bih radije vidio tvojukosu nepokrivenu.Danas je odlučio ponovno je šarmirati, malodušno je shvatila; bilo joj je lakšenositi se s njim kad su jedno prema drugome pokazivali otvoreno neprijateljstvo,nego kad je on bio ljubazan. Primoravajući se da se suočava s problemima jednimpo jednim, Jenny se usredotočila na njegov prijedlog da otkrije kosu. - Kao štozacijelo znaš - odgovorila je hladnom uljudnošću dok je on izvlačio stolac za nju -za sve žene osim djevojčica i mladenki neumjesno je biti gole glave. Od žene sezahtijeva da sakrije svoje...- Draži? - predložio je Royce, oduševljenim pogledom klizeći preko njezine kose,lica i dojki.- Da.- Zato što je Eva dovela u iskušenje Adama? - nagañao je Royce, iznosećivjerovanje za koje je znao da je vjersko.Jenny je posegnula za drvenim tanjurom zobene kaše. - Da. - Meni se uvijek činilo - zamijetio je zadirkujući - da je njega u iskušenje dovelajabuka, a u tom slučaju ga je u propast odvela proždrljivost, a ne požuda.Znajući kako mu je dvaput pala u naručje nakon upravo ovakvog bezbrižnograzgovora, Jenny je apsolutno odbila biti zabavljena ili šokirana tim krivovjerjem,nije mu se čak usudila ni odgovoriti. Umjesto toga, pomno uljudnim tonom načelaje drugu temu. - Bi li bio voljan ponovno razmotriti tvoj nalog da sestra i jabudemo razdvojene?Upitno ju je pogledao. - Je li se tvoje raspoloženje popravilo?Njegova krajnje iritantna, nepokolebljiva smirenost, združena s bahatošću, umaloju je ugušila. Nakon dugog trenutka u kojem se borila ne bi li istisnula tu riječ izusta, Jenny je uspjela protisnuti: - Da.Zadovoljan, Royce je pogledao slugu koji je cupkao blizu njegovog lakta i rekao: -Reci gospi Brenni da je sestra čeka ovdje. - Zatim se ponovno okrenuo kaJennifer, uživajući u pogledu na Jenniferin profinjen profil. - Hajde, jedi.- Čekala sam da ti počneš jesti.- Nisam gladan. - Sat vremena ranije bio sam gladan kao vuk, kiselo je pomislioRoyce; sad imam tek samo na nju.Izgladnjela od posta koji si je sama nametnula, Jenny je učinila kako joj je rekao iuzela žlicu kaše. Medjutim, njegov poman pogled ubrzo ju je počeo obeshrabrivati.Sa zalogajem hrane na pola puta do usana, uputila mu je oprezan pogled iskosa. -Zašto me gledaš?Kakav god odgovor da joj je kanio dati, prekinuo ga je sluga koji je dotrčao doJennifer i zabrinuto rekao: - Riječ je o vašoj sestri, gospo. Želi da dodjete. Kašljetako da mi se koža ježi!Iz Jenninog je lica nestala boja. - Blagi Bože, ne! - šapnula je, već skačući sastolca. - Ne sad, ne ovdje!- Kako to misliš? - Naučen rješavati svakojake hitne slučajeve na bojištu, Royce jemirno položio ruku na njezino zapešće i zaustavio je.- Brenna ima bolest pluća... - očajno je objasnila Jenny. - Napadaji običnozapočnu kašljem, a kasnije ne može disati.Pokušala se osloboditi njegovog stiska, ali je Royce ustao i ispratio je iz dvorane. -Mora postojati neki način da joj olakšamo.- Ne ovdje! - odgovorila je Jenny, toliko preplašena da je pobrkala riječi. - Mojateta Elinor spravlja neki aromatičan... ona o biljkama i lijekovima zna više odikoga u Škotskoj... ima ga malo u opatiji.- Što je u njemu? Možda...- Ne znam! - viknula je Jenny, gotovo ga vukući uz stube. - Znam samo da tutekućinu treba zagrijati dok se ne počne isparavati, a onda je Brenna udiše i to jojpomogne.Royce je otvorio vrata Brennine spavaonice, a Jenny pojurila do njezinoguzglavlja, očima mahnito pretražujući sestrino blijedo lice.- Jenny? - šapnula je Brenna i čvrsto uhvatila Jennynu ruku, a zatim zastala kadsu joj tijelo potresli siloviti napadaji kašlja od kojih joj se kralježnica posve odizalaod postelje. - Ponovno sam bolesna - slabašno je prodahtala.- Ne brini - umirivala ju je Jenny, nagnuvši se nad nju i odmičući zamršene plavekovrče s Brenninog čela. - Ne brini...Brennine zabrinute oči prebacile su se na prijeteći lik grofa koji je stajao na pragu.- Moramo ići kući - rekla mu je.- Treba mi... - Uhvatio ju je novi napad prodornog, suhog kašlja. - ... treba minapitak!Dok joj je srce bjesomučno lupalo od sve većeg straha, Jenny je pogledala prekoramena Roycea. - Molim te, pusti je kući!- Ne, mislim da...Izbezumljena od straha, Jenny je pustila Brenninu ruku i pohitala do pragapokazujući Royceu da poñe za njom iz odaje. Zatvorila je vrata iza sebe kakonjezine riječi ne bi dodatno ojadile Brennu, a zatim se okrenula prema svom zarobitelju s očajem na licu. - Bez napitka moje tete, Brenna bi od ovoga moglaumrijeti. Prošli put joj je srce stalo!Royce nije posve vjerovao da plavokosoj djevojci prijeti smrtna opasnost, ali biloje očito da Jenna to vjeruje i jednako očito da Brenna ne hini onaj kašalj.Jenny je vidjela kako je neodlučnost zatreperila na njegovim grubim crtama lica i,misleći da će on odbiti, pokušala ga je smeškati hotimice ponižavajući sebe. -Rekao si da sam previše ponosna i ja... jesam - rekla je i molećivo položila rukuna njegova prsa. - Ako pustiš Brennu, učinit ću svaki ponizan zadatak koji mi daš.Ribat ću podove. Dvorit ću te... kuhat ću ti u kuhinji. Kunem se da ću ti se odužitina stotinu načina.Royce je pogledao malu, nježnu ručicu položenu na njegova prsa; kroz tkaninunjegove tunike već je prokapavala vrelina, želja mu već napinjala slabine i tosamo od njezine ruke na grudima. Nije shvaćao zašto ona ima tako eksplozivanučinak na njega, ali shvaćao je da je želi, želi je voljnu i toplu u svome naručju. Ada bi to postigao, bio je spreman učiniti prvu doista nerazumnu stvar u životu: bioje spreman pustiti svoju najdragocjeniju taokinju da ode jer usprkos Jenniferinomuvjerenju da je lord Merrick otac koji možda jest strog, ali je voli, nešto od onogašto mu je ispričala nagnalo je Roycea da posumnja da taj čovjek gaji ikakvedublje osjećaje prema svojoj »problematičnoj« kćerki.Jennyne ogromne oči razgrogačene od straha prikovale su se za njegovo lice. -Molim te - šapnula je, pogrešno shvaćajući njegovu šutnju znakom odbijanja. -Sve ću učiniti. Kleknut ću ispred tebe. Molim te, moraš mi samo reći što želiš.Najzad je progovorio i Jenny se ukočila od nade, previše izbezumljena da bizamijetila neobičnu, značajnu notu u njegovom glasu kad je upitao: - Sve?Snažno je kimnula glavom. - Sve... sredit ću ovaj dvorac kako treba i za nekolikoće tjedana moći ugostiti i kralja, svaki ću se dan moliti za tebe...- Molitve nisu to što želim - prekinuo ju je.Očajnički želeći postići dogovor prije nego što se on predomisli, rekla je: - Ondami reci što želiš.Neumoljivo je izjavio: - Tebe.Jenniferina ruka pala je s njegove tunike, a on je bez imalo osjećaja nastavio: -Ne želim te na koljenima, želim te u svojoj postelji. Voljnu.Njezino olakšanje što je on spreman dopustiti Brenni da ode nakratko jenadvladalo neprijateljstvo prema onome što je od nje tražio zauzvrat.Puštajući Brennu, on ništa nije žrtvovao, jer će još uvijek imati Jenny kaotaokinju, ali od nje je tražio da sve žrtvuje. Preda li mu svojevoljno svoju čast,postat će bludnica; osramotit će sebe, svoju obitelj i sve što voli. Istina, već muse jednom ranije ponudila, odnosno, umalo mu se ponudila, ali ono što je zatražilazauzvrat spasilo bi stotine, možda i tisuće života. Života ljudi koje ona voli.Nadalje, kad mu je to ponudila, bila je napola ošamućena od njegovih strastvenihpoljubaca i milovanja. Sad je, medjutim, s hladnom jasnoćom vidjela rezultate ovepogodbe.Iza njezinih ledja, Brenna je strašno zakašljala i Jenny je očajno zadrhtala;zabrinuta za sebe i za svoju sestru.- Jesmo li se dogovorili? - mirno je upitao.Jenny je podigla svoju bradicu. Izgledala je kao ponosna mlada kraljica koju jeupravo probo netko kome je vjerovala.- Prevarila sam se u tebi, gospodaru - ogorčeno je rekla. - Smatrala sam tečasnim kad si me prije dva dana odbio, jer mogao si mi obećati što sam tražila,uzeti što sam ponudila i zatim svejedno napasti Merrick. Sad vidim da to nije bilačast, već bahatost. Barbarin nema časti.Iako zna da je pobijeñena, veličanstvena je, pomislio je Royce, postiskujućiosmijeh divljenja dok je gledao njezine olujnomodre oči. - Zar ti je pogodba kojunudim tako mrska? - tiho je upitao i položio dlanove na njezine ukočene ruke. -Uistinu, ja se uopće ne moram cjenjkati s tobom, Jennifer, i ti to znaš. Proteklihsam te dana mogao uzeti silom kad god sam želio. Jennifer je to znala i, iako je i nadalje ostala ogorčena, morala se boriti da nepodlegne čari njegovog dubokog glasa kad je nastavio: - Želim te, i ako me to činibarbarinom u tvojim očima, neka bude tako, ali tako ne mora biti. Ako midopustiš, učinit ću da nam bude dobro. Za tebe neće biti nimalo stida ni bola umojoj postelji, osim bola koji ti moram nanijeti prvi put. Nakon toga, bit će samoužitak.Da je te riječi izrekao neki drugi vitez, mogle bi biti dovoljne da poljuljajunajprofinjeniju kurtizanu. Budući da ih je izrekao engleski ratnik koji je kodneprijatelja izazivao neizmjeran strah, i to jednoj nesvjetovnoj škotskoj djevojciodgojenoj u samostanu, učinak je bio razoran. Jenny je osjetilu kako joj krv jurcau obraze i neki slabašan, drhtav osjećaj se širi iz dubine njezinog želuca dokoljena, a u sjećanje su joj se vratili njegovi vatreni poljupci i milovanja.- Jesmo li se dogovorili? - ponovno je upitao Royce, dugim prstima klizeći niznjezine ruke u nesvjesnom milovanju.Palo mu je na pamet da je upravo izrekao najnježnije riječi koje je izgovoriojednoj ženi.Jenny je oklijevala jedan beskonačan trenutak, znajući da nema drugog izbora, azatim je osjetila kako je jedva zamjetno kimnula u pristanak.- Hoćeš li se držati svog dijela pogodbe?Jenny je shvatila da on misli na njezinu voljkost i ovaj je put duže oklijevala.Željela ga je mrziti zbog toga. Stajala je i to pokušavala, ali neki ju je sitan,uporan glasić razumno podsjećao da bi u rukama bilo kojeg drugog zarobiteljanedvojbeno već propatila mnogo goru sudbinu od ove koju joj on predlaže.Okrutnu, neizrecivu sudbinu.Netremice je promatrala njegovo grubo isklesano lice i tražila neki znak da bikasnije mogao popustiti, ali umjesto da pronañe odgovor, najednom je postalasvjesna koliko mora zabaciti glavu kako bi ga pogledala i koliko je mala uusporedbi s njegovom visinom i širinom. Suočena s njegovom veličinom, snagom ineukrotivom voljom, nije imala izbora i to je znala. A kad je to shvatila, njezin jeporaz postao malo manje bolan jer je bila posve nadigrana i svladana mnogovećom silom.Dočekala je njegov pogled bez prezanja, ponosna čak i kad se predavala. - Držatću se svog dijela pogodbe.- Držat ću te za riječ - bio je uporan, kad je novi napad silovitog kašlja privukaonjezinu pozornost Brenninim odajama.Jenny ga je iznenañeno pogledala. Zadnji put kad mu je ponudila svoju riječ,ponašao se kao da njezina riječ ništa ne znači, što je nije iznenadilo. Muškarci,uključujući njezinog oca, nimalo nisu držali do riječi jedne obične žene. Očito, lordWestmoreland se predomislio i nju je to zapanjilo. Osjećajući se zbog toga krajnjenelagodno i pomalo počašćeno, šapnula je: - Dajem ti riječ.Zadovoljno je kimnuo glavom. - U tom slučaju, idem s tobom i možeš reći sestrida je vodimo natrag u opatiju. Nakon toga, neće ti biti dopušteno da ostanešnasamo s njom.- Zašto ne? - zaprepašteno je upitala.- Zato što sumnjam da je tvoja sestra obratila dovoljno pozornosti obrani Hardinada bi mogla išta reći tvom ocu. Ti, medjutim - dodao je glasom zabavljene ironije -ti si računala debljinu zidina i brojala moje stražare još dok smo prelazili prekomosta za dizanje.- Ne! Ne bez tebe! - zavrisnula je Brenna kad je čula da će je odvesti natrag uopatiju. - Jenny mora poći sa mnom - ispalila je, pogleda uperenog u lordaWestmorelanda - mora! - I na jedan zapanujući trenutak, Jenny bi se zaklela da jeBrenna izgledala više frustrirana, nego preplašena ili bolesna.Sat vremena kasnije, stotinu vitezova lorda Westmorelanda, predvoñenihStefanom Westmorelandom, već je uzjahalo i bilo spremno napustiti dvorac. -Čuvaj se - rekla je Jenny, naginjući se nad Brennu koja je bila udobno smještenau kolima na hrpi jastuka i posteljine. - Mislila sam da će ti dopustiti da poñeš sa mnom - gorko je kašljala Brenna, anjezin optužujući pogled klizio je ka grofu.- Nemoj se iscrpljivati razgovorom - rekla je Jenny, posežući iza Brenne i nastojećinamjestiti pernate jastuke ispod njezine glave i ramena.Okrećući se, Royce je izdao zapovijed i teški lanci i utezi su se pokrenuli. Usredglasnog zveckanja metala i jecanja dasaka, šiljaste rešetke su se podigle i most sepolako spustio. Vitezovi su podboli svoje konje, Jennifer se odmaknula i karavanje krenuo preko mosta. Modre zastavice oslikane glavom crnog vuka koji režipucketale su na povjetarcu, u rukama muškaraca na čelu i začelju karavana, aJennyn se pogled prikovao uz njih. Vukove oznake štitit će Brennu dok ne doñu dogranice; nakon toga, budu li ljudi lorda Westmorelanda napadnuti, Brenni ćevlastito ime morati biti zaštita.Most je ponovno podignut i zapriječio Jenny pogled, a lord Westmoreland jepoložio ruku na njezin lakat i okrenuo je natrag prema dvorani. Jenny se pokorila,ali njezine su misli ostale na onim zlokobnim zastavicama s namjerno pakosnomslikom vuka bijelih očnjaka. Do danas, vojnici su nosili barjake s grbom kraljaEngleske - zlatnim lavovima i djetelinom.- Ako brineš da kanim tražiti neposrednu isplatu tvoje strane dogovora - suho jerekao Royce proučavajući njezino namršteno lice - možeš se opustiti. Do večereimam obveza koje će me držati zaposlenim.Jenny nije imala nimalo želje razmišljati o dogovoru, a kamoli razgovarati onjemu, pa je brzo rekla: - Ja... pitala sam se zašto vitezovi koji su upravo otišlinose tvoj barjak, a ne tvog kralja.- Zato što su moji vitezovi, a ne Henryjevi - odgovorio je. - Meni su se zakleli navjernost.Jenny je naglo zastala nasred puta; Henry VII. navodno je proglasio nezakonitimda njegovi plemići imaju vlastitu vojsku. - Mislila sam da je nezakonito daenglesko plemstvo ima vlastitu vojsku vitezova.- U mom je slučaju Henry odlučio napraviti iznimku.- Zašto?Njegove obrve su se podigle iznad posprdnih sivih očiju. - Možda zato što mivjeruje? - odvažio se Royce, ne osjećajući potrebu dodatno joj razjasniti.