Judith Mcnaught- Kraljevstvo snova

Trece poglavlje

  Vukov tabor kao da je živnuo i prije nego što su zadnje zvijezde izblijedjele s neba, ali tu noć Jenny nije spavala duže od sata. Tresući se ispod tankog pokrivača od svog laganog ogrtača,zurila je u poput tinte modro nebo i naizmjence se ispričavala Bogu zbog svojih brojnih  ludosti i preklinjala Ga da poštedi sirotu Brennu od neizbježnih posljedica Jennyne budalaste odluke da se jučer u sumrak popne na brežuljak.- Brenna - šapnula je kad je kretanje muškaraca ispred šatora postalo glasnije, što je bio znak da se tabor posve budi -jesi li budna?-Jesam.- Kad nas Vuk bude ispitivao, pusti da ja odgovaram.- Dobro - uzdrhtalim je glasom odgovorila Brenna.- Nisam sigurna što će željeti znati, ali zacijelo je nešto što inu ne bismo smjele reći. Možda ću ja uspjeti pogoditi zašto postavlja neko pitanje i tako ću znati kad da ga obmanem.Zora jedva da je prošarala nebo svojim rumenilom, kad su ih dvojica muškaraca došla odvezati i dopustila im objema samo nekoliko minuta privatnosti u grmlju u šumi na rubu velike čistine, prije nego što su ponovno zavezali Jenny i odveli Brennu na susret s Vukom. -Čekajte - protisnula je Jenny kadje shvatila njihove namjere. - Uzmite mene, molim vas. Moja sestra je... ovaj... nije joj dobro.Jedan od njih, gorostas viši od dva metra koji je mogao biti samo legendarni kolos po imenu Arik, uputio joj je pogled od kojeg se krv ledila i udaljio se. Drugi je čuvar nastavio odvoditi nesretnu Brennu i Jenny je kroz podignuti preklop šatora vidjela lascivne poglede koje su joj upućivali muškarci u taboru dok je hodala izmeñu njih, sa zapešćima vezanim na leñima.Pola sata koliko Brenne nije bilo, Jenny se činilo čitavom vječnošću, ali na njezino ogromno olakšanje, kad se vratila, na Brenni se nije primjećivao nikakav znak da je otrpjela ikakvu tjelesnu okrutnost.- Jesi li dobro? - zabrinuto je upitala Jenny kad se stražar udaljio. - Nije ti valjda naudio?Brenna je progutala slinu, odmahnula glavom i spremno briznula u plač. - Ne... - histerično je ridala. - Iako se strašno naljutio jer sam... nisam mogla prestati plakati. Tako sam se silno bojala, Jenny, a on je tako ogroman i tako divlji, a ja nisam mogla prestati plakati, što ga jesamo još više izazvalo.- Ne plači - tješila ju je Jenny. - Sad je sve gotovo - lagala je. Laganje joj, tužno je pomislila,postaje veoma lako.Stefan je odmaknuo zaklop Royceovog šatora i ušao. - Moj Bože, prava je ljepotica - rekao je,misleći na Brennu, koja je netom bila otišla. - Šteta što je redovnica.- Nije redovnica - razdraženo se otresao Royce. - Izmeñu napadaja ridanja, uspjela je objasniti da je »novakinja«.- Što je pak to?Royce Westmoreland bio je prekaljeni ratnik koji praktički da i nije imao nikakvog znanja iz prve ruke o vjerskim pravima. Čitav njegov svijet, otkad je bio dječak, bio je svijet vojske i vojevanja i zato je preveo Brennino uplakano objašnjenje u vojnički rječnik koji je razumio: -Izgleda da je novakinja dragovoljac koji još nije dovršio obuku, niti se zakleo na odanost svom feudalnom gospodaru.- Vjeruješ li da govori istinu?Royce je izvio lice u grimasu i ispio još malo svijetlog piva.- Previše je preplašena da bi lagala. Kad smo već kod toga, previše je preplašena i da bi govorila.Stefanove su se oči suzile možda od ljubomore zbog djevojke, a možda i zbog rasrñenosti zbog bratovog neuspjeha da sazna više vrijednih informacija. - I previše lijepa da bi je previše grubo ispitivao?Royce mu je uputio podrugljiv pogled, ali misli su mu bile na onome što ga je zanima.    Želim znati koliko je dobro utvrñen Merrickov dvorac, kao i kako mu se prostiru posjedi: sve što možemo saznati, a što može biti od pomoći. Inače ćeš ti morati na ono putovanje do Merricka koje si jučer započeo.Odložio je vrč odlučno tresnuvši njime o stol na nogarima.Neka mi dovedu sestru - rekao je s ubojitom konačnošću.Brenna je užasnuto ustuknula kad je div, Arik, ušao u njihov šator, a zemlja kao da je podrhtavala sa svakim njegovim korakom. - Ne, molim vas - očajnički je prošaptala.Nemojte me ponovno voditi pred njega.Nimalo se neobazirući na Brennu, div je prišao Jenny, stegnuo joj ruku svojom ogromnom šakom i povukao je na noge. Legenda, pomalo je histerično shvatila Jenny, nimalo nije preuveličala veličinu Arikove ratne sjekire: drška joj je doista imala obujam debele grane stabla.Vuk je nespokojno koračao unutar granica svog prostranog šatora, ali se naglo zaustavio kadje Jenny gurnuta u njega, a njegove srebrne oči pročešljavale su je dok je stajala ponosno uspravljena, s rukama zavezanim na leñima. Iako joj je lice bilo brižno bezizražajno, Royce se zapanjio ugledavši skriveni prezir u modrim očima koje su prkosno zurile u njegove. Prezir i ni tračak suza. Najednom se sjetio što je čuo o Merrickovoj starijoj kćeri. Mlañu su nazivali»Draguljem Školske«, ali prema legendi, ova je bila hladna, ponosna nasljednica s tako velikim mirazom i tako plemenitim porijeklom da je nijedan muškarac nije bio dostojan. Ne samo to, navodno je bila neugledna djevojka koja je s prezirom odbila jedinu bračnu ponudu koju će vjerojatno dobiti, nakon čega ju je otac poslao u samostan. Lica posve zamrljanog blatom, nije bilo moguće reći koliko je »neugledna«, ali ni u kom slučaju nije imala anñeosku ljepotu i ćud svoje sestre. Druga je djevojka dirljivo ridala, ova ga je bijesno promatrala. -Tako mi Boga, zar ste vas dvije doista sestre? Brada joj se još više podigla. - Da.- Zapanjujuće - rekao je podrugljivim glasom. - Jeste li prave sestre? - najednom je upitao,kao da je zbunjen. -Odgovori mi! - prasnuo je kad je ona ostala tvrdoglavo nijema.Jenny, koja je bila daleko uplašenija no što je pokazivala, najednom je posumnjala da je on kani mučiti ili usmrtiti na kraju razgovora koji je započeo s bezazlenim pitanjima o njezinom rodoslovlju. - Ona mi je polusestra - priznala je, a zatim je nalet prkosne hrabrosti nadjačao njezin strah. - Teško mi je na bilo što se usredotočiti kad su mi zapešća zavezana na leñima.To je bolno i nepotrebno.- U pravu si - zamijetio je s namjernom okrutnošću, sjetivši se da ga je udarila u prepone. -Trebalo ti je vezati stopala.Zvučao je tako ogorčen da su se njezine usnice trznule od zabavljenog zadovoljstva. Royce je to primijetio i nije mogao vjerovati očima. Odrasli muškarci, ratnici, drhtali su u njegovoj nazočnosti, a ova je mlada djevojka bahatog držanja i tvrdoglave brade zapravo uživala prkositi mu. Njegova znatiželja i njegovo strpljenje naglo su isparili. - Dosta je pristojnih trivijalnosti - grubo je rekao i polako joj se počeo približavati.Jennyna zabavljenost nestala je i ona je ustuknula jedan korak, a zatim stala i primorala se neuzmicati.- Želim odgovore na neka pitanja. Koliko vojnika ima tvoj otac u dvorcu Merrick?- Ne znam - glatko je odgovorila Jenny, a zatim pokvarila učinak svoje razmetne hrabrosti oprezno uzmaknuvši još korak.- Misli li tvoj otac da ga kanim napasti?- Ne znam.- Iskušavaš moje strpljenje - upozorio ju je svilenkastim, zloslutnim glasom. - Bi li radije da ova pitanja postavim tvojoj nježnoj mlañoj sestri?Ta je prijetnja polučila željeni učinak; njezin prkosni izraz pretvorio se u očajnički. - Zašto nebi mislio da ćeš ga napasti? Godinama se šuška da ćeš to učiniti. A sad imaš izgovor! Iako tebi ne treba izgovor. -Jennifer je zavriskala, preplašena preko svake razumne granice, kad je ponovno krenuo prema njoj. - Ti si životinja! Uživaš ubijati nedužne ljude! - Kad nije zanijekao da uživa u tome, Jenny je osjetila kako joj se utroba zgrčila od straha.- Sad kad to znaš - rekao je opasno tihim glasom - kako bi bilo da mi kažeš koliko vojnika ima tvoj otac?Jenny je brzo izračunala da ih je ostalo najmanje pet stotina. - Dvjesto - odgovorila je.- Ti glupa, lakoumna mala budalo! - prosiktao je Royce, zgrabio je za ruke i snažno protresao.- Mogao bih te slomiti golim rukama, a ti mi ipak lažeš?- Sto očekuješ da ću učiniti? - viknula je Jenny, tresući se od glave do pete, ali svejedno tvrdoglava. - Izdati ti vlastitog oca?- Prije nego što odeš iz ovog šatora - obećao je - reći ćeš mi što znaš o njegovim planovima,svojevoljno ili uz moju malu pomoć u kojoj nećeš uživati.- Ne znam koliko je ljudi okupio - bespomoćno je uzviknula Jenny. - Istina je - naglo je dodala. - Prije jučerašnjeg dana, otac me nije vidio dvije godine, a i prije toga je rijetko razgovarao sa mnom!Taj je odgovor toliko iznenadio Roycea da se zagledao u nju. - Zašto ne?- Ja... ozlovoljila sam ga - priznala je.- Shvaćam zašto - bez uvijanja je rekao, misleći kako je ona najnepokornija žena koju je ikad imao nesreću upoznati. Ujedno je, najednom je zamijetio, imala najmekša, najzamamnija usta koja je ikad vidio i veoma moguće najmodrije oči.- Nije godinama razgovarao s tobom niti ti obratio imalo pozornosti, a ti svejedno izlažeš opasnosti vlastiti život kako bi ga zaštitila od mene?-Da.- Zašto?Postojalo je nekoliko iskrenih i sigurnijih odgovora koje mu je Jenny mogla dati, ali bijes i bolotupili su joj mozak. -Zato što te prezirem i prezirem sve što predstavljaš - glatko je odbrusila.Royce ju je netremice promatrao, uhvaćen negdje izmeñu bijesa, čuñenja i divljenja prema njezinoj prkosnoj hrabrosti. Osim ako je ne ubije, što mu ne bi dalo odgovore koje traži, nije znao kako bi se ponašao s njom, i iako mu se u tom trenutku pomisao da je zadavi učinila primamljivom, nije dolazila u obzir. U svakom slučaju, s Merrickovim kćerkama kao njegovim zarobljenicama, moguće je da bi se Merrick mogao predati bez otpora. - Izlazi -kratko je rekao.Nije je trebalo dodatno nukati da napusti njegovo omraženo društvo. Jenny se smjesta okrenula kako bi pobjegla iz šatora, ali zaklop je bio spušten i ona se zaustavila.- Izlazi, rekao sam! - zlokobno je upozorio Royce i ona se naglo okrenula.- Ništa mi ne bi bilo draže, meñutim, ne mogu proći kroz platno.Bez ijedne riječi, ispružio je ruku i podigao zaklop, a zatim se na njezino iznenañenje, nisko sagnuo uvredljivo oponašajući naklon. - Vaš sluga, moja gospo. Ako mogu išta učiniti kako bih vaš boravak s nama učinio ugodnijim, nadam se da nećete oklijevati dati mi to do znanja.- U tom mi slučaju odveži zapešća - zatražila je Jenny na njegovu krajnju nevjericu.- Ne - prasnuo je Royce. Zaklopac se spustio i pljesnuo je po stražnjici pa je Jenny jurnula naprijed u srditom iznenañenju, a zatim ispustila prigušen krik kad se najednom jedna neopažena ruka ispružila i uhvatila njezinu, ali je to bio samo jedan od desetak stražara razmještenih tik ispred Vukovog šatora.Kad se Jenny vratila u njihov šator, Brenna je bila pepeljastosiva od strave što je ostala sama.- Savršeno sam dobro, obećajem ti - uvjerila ju je Jenny dok se nespretno spuštala na tlo.