Judith Mcnaught- Kraljevstvo snova

Sedmo poglavlje

U zoru su šatori bili raspremljeni i zvuk stalne, kotrljajuće grmljavine ispunio jezrak dok je pet tisuća vitezova na konjima, plaćenika i štitonoša, napuštalo dolinuu pratnji teških kola koja su stenjala pod težinom topništva, mužara, ovnova zaprobijanje, katapulta i opreme i svih zaliha potrebnih za opsadu.Za Jenny, koja je jahala pokraj Brenne, okružena brojnom stražom naoružanihvitezova s obje strane, svijet je postao nestvarna mrlja buke i prašine i unutarnjezbunjenosti. Nije znala kamo ide ni gdje, čak ni tko je. Kao da je cijeli svijet biopotresen i svi su se nekako promijenili. Sad je Brenna bila ta koja je dobacivalaosmijehe ohrabrenja Jenny, dok se Jenny, koja se smatrala razmjerno pametnom,hvatala kako promatra - kako se nada da će ugledati Roycea Westmorelanda!Vidjela ga je nekoliko puta kad je projahao pokraj nje, i činilo joj se kao da je i onneznanac. Na ledjima ogromnog crnog konja i odjeven u zlokobnu crninu sve odvisokih čizama do ogrtača koji se nabirao preko njegovih moćnih ramena inadimao iza njega, bio je najzastrašujući neodoljiv lik koji je Jenny ikad vidjela -ubojit neznanac odlučan uništiti njezinu obitelj, njezin klan i sve što je voljela.Te noći dok je ležala pokraj Brenne i zurila u zvijezde, pokušala je ne razmišljati oružnom opsadnom tornju koji je bacao svoje zlokobne sjene dolinom - tornju kojiće ubrzo biti prebačen uz drevne zidine utvrde Merrick. Ranije ga je, u dolini, opazila medju stablima, ali nije bila sigurna što je. Ili možda jednostavno niježeljela da njezini strahovi budu potvrdjeni.Sad je mogla razmišljati o malo čemu drugome i uhvatila se kako očajnčki prianjauz Brennino predvidjanje da bi kralj James mogao poslati svoje snage da u ovojborbi pomogne njezinom klanu. I cijelo to vrijeme, djelić nje odbijao jepovjerovati da će doista doći do bitke. Možda je to bilo zato što nije mogla uistinuvjerovati da bi muškarac koji ju je ljubio i dodirivao s tako strastvenom nježnošćumogao promijeniti mišljenje i, hladno i bez imalo osjećaja, ubiti njezinu obitelj injezin klan. U onom nježnom, naivnom dijelu srca, Jenny nije mogla vjerovati dabi muškarac koji ju je sinoć zadirkivao i smijao se s njom mogao biti sposoban zato.Ali, nije mogla posve vjerovati ni da se prošla noć ikad dogodila. Prošle je noći onbio nježan, uvjerljiv, uporan ljubavnik. Danas je bio neznanac koji je bio sposobanzaboraviti da ona postoji.

Royce nije zaboravio da ona postoji - čak ni drugog dana njihovog putovanja.Sjećanja na njezino tijelo u njegovom naručju, na opojnu slatkoću njezinihpoljubaca i nesigurnog milovanja, držala su ga budnim dvije noći zaredom. Čitavjučerašnji dan, dok je jahao uz kolone svojih vojnika, hvatao se kako gleda neće liopaziti nju.Čak i sad, dok je jahao na čelu svoje vojske i škiljio ka suncu, nastojeći utvrditikoliko je sati, njezin melodičan smijeh odzvanjao je poput zvona na rubovimanjegovog uma. Odmahnuo je glavom, kao da je želi razbistriti, i najednom ga jeona promatrala s onim njezinim živahnim osmijehom u kutu usana.Što misliš, zašto sam odlučio ne oženiti se?, bio ju je upitao.Zato što te nije zaprosila nijedna prikladna dama?, zadirkivala je.Čuo je njezino prigušeno smijuljenje dok je pokušavala izgledati prijekorno:Nemoj, ni u kom slučaju, pokušati uvjeriti svoju damu da je lijepa neiskrenimlaskanjem, gospodaru, jer nemaš nikakvih izgleda u uspjeh...Na temelju onoga što ja znam o tebi, mogu samo pretpostaviti da bi je prebaciopreko koljena i pokušao batinama natjerati da se pokori..Nije mogao vjerovati da jedna neiskusna škotska djevojka može imati toliko duhai hrabrosti. Royce je pokušao samome sebi reći da je ova sve veća opčaranost,ova opsjednutost njegovom zarobljenicom, tek posljedica požude koju je raspalilau njemu prije dvije noći, ali znao je da ga očaranim drži više od požude: Zarazliku od većine žena, Jennifer Merrick nije ni odbijala ni draškala pomisao da ćeje dirati i s njome spavati muškarac čije je samo ime povezano s opasnošću ismrću. Stidljiva, strastvena reakcija koju je dvije noći ranije probudio u njoj nijeimala nikakve veze sa strahom; nastala je iz nježnosti i zatim želje. Iako je očitoznala svaku glasinu o njemu, svejedno se s nevinom dražesnošću ponudilanjegovom milovanju. I zato je nije mogao izbaciti iz misli. Ili se možda, turobno jepomislio, jednostavno obmanula u vjerovanje da je on, usprkos svojoj reputaciji,zapravo kao krepostan, neokaljan, galantan vitez iz njezinih snova. Ta mogućnost,da su njezina nježnost i strast bili posljedica neke djevojačke, naivnesamoobmane, bila je toliko odbojna da je Royce bijesno otklonio sve misli o Jennyi čvrsto odlučio zaboraviti je.