Judith Mcnaught- Kraljevstvo snova

Osmo poglavlje

Kad su se kasno narednog dana približili dvorcu Hardin, Royce se više nije osjećaoni približno tako ugodno. Umjesto da uživa u njezinoj domišljatosti, kako senadao, zatekao se na konju pokraj mlade žene koja je na njegove zadirkujućekomentare ili ozbiljna zapažanja reagirala bezizražajnim, pristojnim pogledomnamjera kojega je bila da se on osjeća kao dvorska luda sa zvoncima na šeširu.Danas je promijenila taktiku. Sad je, umjesto da ga dočekuje šutnjom, na svaku njegovu primjedbu odgovarala pitajući ga o stvarima o kojima s njom nije mogao inije htio raspravljati: kao što je datum planiranog napada na Merrick, broj vojnikakoje kani povesti sa sobom, i koliko je dugo namjerava držati zarobljenom.Ako je njezina namjera bila da mu na najjasniji mogući način pokaže kako je onažrtva sirove sile, i da je on silnik, tad je postigla svoj cilj. Ako je njezina namjerabila da ga rasrdi, i u tome je počinjala uspijevati.Jennifer nije bila svjesna da mu je uspjela upropastiti putovanje, ali nije bilaonoliko oduševljena svojim uspjehom kao što je Royce mislio da jest. Zapravo,dok je pretraživala pogledom neravna brda ne bi li ugledala neki dvorac, osjećalase više no iznurenom od napora da shvati zagonetnog muškarca pokraj sebe, isvoje vlastite reakcije na njega. Grof joj je bio rekao da je želi, i očito ju je želiodovoljno jako da podnese dva dana njezine neuljudnosti, što je pomalo umirilonjezin povrijeñen ponos. S druge pak strane, nije ju želio dovoljno jako da poštedinjezine roñake ili njezin dom.Majka Ambrose ju je upozorila na »učinak« koji bi Jenny mogla imati namuškarce; očito, zaključila je Jenny, mudra je nadstojnica samostana po svemusudeći mislila da će njezin »učinak« natjerati muškarce da se ponašaju kao mrski,nježni, grubi, nepredvidljivi luñaci - i sve to u razmaku od samo sat vremena.Jenny je s uzdahom odustala od nastojanja da shvati išta od toga. Jednostavno ježeljela otići kući, ili natrag u opatiju, gdje je barem znala što može očekivati odljudi. Kradomice se osvrnula i ugledala Brennu u ugodnom razgovoru sa StefanomWestmorelandom, koji je bio njezin pratilac otkad je Jenny bila primorana jahatina čelu kolone s njegovim bratom. Činjenica da je Brenna sigurna i da djelujezadovoljnom bila je jedina svijetla točka u Jenninom zlosretnom položaju.Dvorac Hardin našao se u vidokrugu tik pred suton. Smješten visoko iznad čistine,nadvijao se kao ogromna utvrda koja se protezala u svim smjerovima, ublaženihkamenih zidina osvjetljenih suncem koje je poniralo. Jennyno srce je uzdrhtalo;bio je pet puta veći od utvrde Merrick i djelovao neosvojiv. Jarkomodri barjacilepršali su sa šest okruglih tornjeva dvorca, proglašavajući da uvečer očekujustolovanje gospodara dvorca.Njihovi su konji pretoptali preko mosta za dizanje u bedem dvorca, a sluge istrčaleu dvorište prihvatiti uzde konja i biti na usluzi novopridošlicama. Grof je prišaopodignuti Jenny s njezine ždrebice, a zatim ju je otpratio u dvoranu. Jedanpogrbljen, postariji muškarac, za kojeg je Jenny pretpostavila da je zacijeloupravitelj, prišao je i Royce je počeo izdavati naredbe: »Neka netko doneseosvježenje za mene i moju... - U djeliću sekunde koliko je Royceu bilo potrebnoda odluči o ispravnom izrazu koji će upotrijebiti za Jennifer, stari je upraviteljpogledao kako je odjevena i njegov se zaključak odrazio u prezirnom izrazunjegovog lica: Drolju. - ... Moju gošću - rekao je Royce.Biti pogrešno shvaćenom jednom od prostitutki koje su putovale s njegovomvojskom bila je zadnja i konačna uvreda koju je Jennifer mogla podnijeti. Skrećućisvoj ponižen pogled od pomnih starčevih očiju, hinila je da proučava velikudvoranu dok je grof i nadalje izdavao naredbe. Rekao joj je da mu je kralj Henrytek odnedavna dao Hardin, i da ranije nije bio ovdje. Dok se Jenny osvrtala okosebe, njezine su ženske oči odmah zamijetile da, iako je dvorac Hardin ogroman,slabo je održavan. Rogozine na podovima nisu bile zamijenjene godinama,paučina je visjela s visokog, gredama prekrivenog stropa kao guste sive zavjese,a sluge su bile prljave i nemarne.- Bi li željela nešto za jelo? - upitao je Royce, okrećući se prema njoj.U ponosnom, srditom nastojanju da razuvjeri starog upravitelja i njegovocjelokupno osoblje neurednih sluga da ona nije ono što se činilo da jest, Jenniferse okrenula prema grofu i hladno odgovorila: - Ne, ne bih. Voljela bih otići u sobu,po mogućnosti nešto čišću od ove dvorane, i voljela bih kupku i nešto čisteodjeće, ako je išta od toga moguće u ovoj... ovoj hrpi kamenja.Da Royce nije vidio pogled koji joj je upravitelj bio uputio, mnogo bi jače reagiraona njezine riječi i ton, ali budući da ga je vidio, držao je raspoloženje pod nadzorom. Obratio se upravitelju i rekao: - Odvedi groficu Merrick do odaje pokrajmoje. - Jennifer je hladno rekao: - Budi ovdje dolje na večeri za dva sata.Svaka zahvalnost koju bi Jenny osjetila zbog njegove namjerne uporabe njezinetitule bila je izbrisana nemirom koji je osjetila zbog lokacije koju je odabrao zanjezinu spavaonicu. - Večerat ću u svojim odajama, iza zaključanih vrata, ilinikako - obavijestila ga je.Ovo posve neprihvatljivo izražavanje javnog prkosa pred pedeset preneraženihslugu, pridodano ostatku njezinoga ponašanja u zadnja dva dana, najzad jeuvjerilo Roycea da je ispravna stroža odmazda i bez oklijevanja ju je ponudio:- Jennifer - rekao je mirnim, beskompromisnim glasom koji je posve protusloviogruboći kazne koju tek što joj nije odredio - dok se tvoje ponašanje ne popravi,tvoji posjeti sestri zabranjeni su.Jennifer je problijedjela, a Brenna, koju je Stefan Westmoreland netom dopratio udvoranu, uputila je molećiv pogled najprije Jenni, a zatim muškarcu pokraj nje.Na Jenniferino čuñenje, oglasio se Stefan. - Royce, tvoja je odredba u jednakojmjeri i kazna gospi Brenni, koja nije učinila ništa...Zanijemio je ugledavši pogled ledenog nezadovoljstva koji mu je brat uputio.

Netom okupan i obrijan, Royce je sjedio za stolom u velikoj dvorani sa svojimvitezovima i bratom. Sluge su poslužile drvene pladnje pune vodenastog gulašaod divljači koji se hladio. Meñutim, Royceova pozornost nije bila na neprivlačnojhrani; on je promatrao usko stubište koje je zavijalo od spavaonica na katu inastojao odlučiti bi li otišao gore ili ne i dovukao obje žene dolje jer se Brenna, uzadivljujućem napadaju hrabrosti, očito odlučila priključiti pobuni svoje sestre inije se obazrela na objavu slugu da je večera poslužena.- Mogu one bez večere - na kraju je presudio Royce i podigao svoj bodež za jelo.Dugo nakon što su stolovi na nogarima bili uklonjeni i naslagani uz zidove, Royceje i nadalje sjedio u dvorani i zurio u vatru, stopalima oslonjen o stolac beznaslona. Njegova ranija nakana da večeras spava s Jennifer propala je podteretom desetaka problema i odluka koje su zahtijevale njegovu pozornost gotovood trenutka kad je počeo večerati. Pomislio je da sad ode u njezinu sobu, usprkostome što je bilo kasno, ali u raspoloženju u kakvom se nalazio, bilo je vjerojatnijeda će njezino buntovništvo ugušiti sirovom snagom, umjesto da je nježno zavede.A iskusivši onaj rijetki užitak koji mu je njezino voljko tijelo pružalo u njegovomnaručju, nije bio sklon pristati na išta manje.Godfrey i Eustace ušli su u dvoranu, opušteni i nasmiješeni nakon večeri koju suočito proveli s jedrim curama iz dvorca i Royceove su se misli odmah prebacile namalo drugačija pitanja. Pogledavši Godfreya, rekao je: - Uputi stražare na vratimada zadrže svakoga tko želi ući i da me o tome obavijeste.Vitez je kimnuo glavom, ali njegovo je zgodno lice bilo zbunjeno kad je rekao: -Ako misliš na Merricka, on ne može prikupiti vojsku i doći ovamo za manje odmjesec dana.- Ne očekujem napad. Očekujem neku lukavštinu. Ako napadne Hardin, izlaže seopasnosti da mu kćerke budu ubijene u borbi, bilo slučajno, od ruku njegovihvlastitih vojnika ili, pretpostavit će, od nas. Budući da je pod takvim okolnostimanapad nezamisliv, neće imati drugog izbora doli pokušati izvući ženske. Kako bi toučinio, njegovi će ljudi najprije morati doći ovamo. Naredio sam upravitelju da neupošljava nijednog dodatnog slugu dok ne utvrdi da je iz sela.Kad su obojica vitezova kimnula glavama, Royce je naglo ustao i zaputio se premakamenim stubama na kraju dvorane, a zatim se okrenuo, lagano namrštivšiobrve. - Je li Stefan rekao ili učinio išta čime bi dao dojam da razvija neko...zanimanje... za onu mladju djevojku?Dvojica vitezova, obojica stariji od Stefana, pogledali su jedan drugoga pa zatimRoycea i niječno odmahnuli glavama. - Zašto to pitaš? - upitao je Eustace. - Zato - zajedljivo je rekao Royce - što je skočio u njezinu obranu danasposlijepodne kad sam naredio da žene budu odvojene. - Slegnuvši ramenima,prihvatio je mišljenje svojih prijatelja i uputio se u svoju spavaonicu.