Judith Mcnaught- Kraljevstvo snova

Drugo poglavlje

  Royce neće moći vjerovati kakvu smo sreću imali - obratio se Stefan jahaču pokraj sebe, čija je zarobljenica takoñer bila vezana i prebačena preko sedla. - Zamisli, Merrickove cure stoje ispod onog stabla zrele da ih uberemo kao jabuke s grane. Sad nema više potrebe da provjeravamo Merrickovu obran. Sigurno će se predati bez borbe.Onako čvrsto vezanoj u tamnom, vunenom zatvoru, dok joj je u glavi bubnjalo, a želudac joj udarao o leña konja svaki put kad bi životinja podigla kopito, kad je začula ime »Royce«,Jenny se krv sledila. Royce Westmoreland, grof od Claymorea. Vuk. Zastrašujuće priče kojeje o njemu čula više se nisu činile ni približno tako pretjeranima. Brennu i nju ščepali su muškarci koji nisu pokazali nimalo poštovanja prema haljama vjerskoga reda St. Albans ukoje su djevojke bile odjevene, haljama koje su označavale njihov položaj novakinja, budućih redovnica koje još nisu položile zavjet. Kakva bi to vrsta muškarca, mahnito se upitala Jenny,stavila ruke na redovnice, ili gotovo redovnice, bez svijesti ili straha od odmazde, ljudske ili božanske. To ne bi učinio nijedan čovjek. Na to bi se odvažili samo vrag i njegovi učenici!- Ova se odmah onesvijestila - rekao je Thomas i raskalašeno se nasmijao. - Baš je šteta što nemamo više vremena kušati plijen, iako, da je do mene, ja bih radije onaj ukusni zalogajčić koji si omotao u svoj gunj, Stefane.- Od ove dvije, tvoja je ljepotica - hladno je odgovorio Stefan - i nećeš ništa kušati dok Royce ne odluči što će s njima.Gotovo se gušeći od straha u gunju, Jenny je u grlu ispustila majušni vrisak bezumnog,paničnog prosvjeda, ali nitko je nije čuo. Molila je Boga da njihove otmičare na konjima pogodi munja, ali Bog kao da je nije čuo, i konji su nastavili beskonačno, mučno kaskati.Molila se da joj se pokaže neki plan za bijeg, ali um joj je bio prezaposlen i mahnito je mučio svim strašnim pričama o ubojitom Crnom vuku: On ne drži zarobljenike ukoliko ih ne misli mučiti. Smije se kad njegove žrtve vrište od bola. Pije njihovu krv...Žuč je navrla u Jennyn vrat i ona se počela moliti, ne za bijeg, jer u dubini duše je znala da neće biti bijega. Umjesto toga molila se za brzu smrt i da ne osramoti svoje ponosno obiteljsko ime. Ponovno je začula glas svog oca, dok je stajao u dvorani u Merricku i podučavao njezinu polubraću dok su bili mlañi: - Ako je Božja volja da umrete od ruke neprijatelja, tad to učinite s hrabrošču. Umrite boreći se kao ratnici. Kao pravi Merrickovi!Umrite u borbi...Te su rečenice odjekivale njezinom glavom, iz sata u sat, uvijek iznova, ali kad su konji usporili i kad je začula daleke, nepogrešive zvukove velikog vojničkog tabora, bijes je počeo nadvladavati strah. Premlada je da umre, pomislila je, i to nije pošteno! A sad će umrijeti i nježna Brenna i to će takoñer biti Jennyna krivnja. Morat će se suočiti s Gospodinom s time na savjesti. I sve to zato što je taj krvožedni oger tumarao po zemlji i proždirao sve na svome putu.Njezino ustreptalo srce udvostručilo je brzinu kad su se konji naglo zaustavili. Svuda oko nje,metal je zveketao o metal dok su ljudi hodali naokolo, a zatim je čula glasove zarobljenika,muške glasove koji su dirljivo preklinjali za milost, »Smiluj se, Vuče... Milost, Vuče...« To strašno zapomaganje pretvorilo se u povik kad je bez imalo uljudnosti naglo strgnuta s konja.- Royce - zazvao je njezin otmičar - ostani... nešto smo ti donijeli!Posve zasljepljena ogrtačem koji joj je bio prebačen preko glave, s rukama još uvijek vezanim uzetom, prebačena je preko ramena svog otmičara. Čula je kako Brenna vriskom doziva njezino ime dok su ih nosili.- Brenna, budi hrabra - viknula je Jenny, ali ogrtač joj je prigušio glas i znala je da je prestravljena sestra sad ne može čuti.Jenny je njezin otmičar naglo spustio na tlo i gurnuo naprijed. Noge su joj bile ukočene pa je zateturala i srušila se na koljena. Umri kao prava Merrickova. Umri hrabro. Umri boreći se,mislima joj je bjesnjela ta pjesma dok se bezuspješno pokušavala osoviti na noge. Iznad nje,  Vuk je progovorio, i ona ga je čula prvi put, ali je znala da je to njegov glas. Taj je glas bio  grub i hrapav, žestok, glas ravno iz utrobe pakla.Što je ovo? Nešto za jelo, nadam se.Priča se da jede meso onih koje ubije... Sjetila se tih riječi maloga Thomasa dok se njezin gnjev stapao s Brenninim vriskom i preklinjanjem zarobljenika za milost. Uže oko njezinih ruku najednom se razvezalo. Gonjena blizanačkim demonima straha i bijesa, Jenny se nespretno osovila na noge, Umatajući rukama po ogrtaču, nalik nekom pobješnjelom duhu koji pokušava zbaciti plašt. U trenutku kad je pao, Jenny je stisnula šaku, svom snagom zamahnula prema mračnom, demonskom, sjenovitom divu koji je stajao ispred nje i pogodila ga u čeljusnu kost. Brenna se onesvijestila. Čudovište! - viknula je Jenny. - Barbaru! - i ponovno je zamahnula, ali ovaj se put njezina šaka našla u bolnom stisku nalik škripu,podignuta visoko iznad njezine glave. - Vraže!- vrisnula je migoljeći se i snažno ga odalamila nogom u potkoljenicu. - Sotonin okotu!Pljačkašu nedužnih...-Koji je ovo...! - zagrmio je Royce Westmoreland i ispru-živši ruku, uhvatio svoju napadačku oko struka i podigao je s tla, držeći je ispruženom rukom visoko u zraku. To je bi-la greška.Njezino stopalo u čizmi ponovno je zamahnulo i pogodilo Roycea ravno u prepone tako snažno da se umalo previo u struku.- Gaduro mala! - prasnuo je, a zatim je od iznenañenja, bola i bijesa ispustio iz ruke, da bi je odmah zgrabio za koprenu zahvativši i šaku kose ispod nje, i snažno joj povukao glavu unatrag. - Budi mirna! - zagrmio je.Kao da mu se i priroda povinovala; zarobljenici su prestali naricati i zapomagati, zveket metala utihnuo je i neka se strašna, nezemaljska tišina spustila na veliku čistinu. Ubrzanog disanja i bolne glave, Jenny je čvrsto stisnula oči i čekala udarac njegove moćne šake koji će je zacijelo ubiti.Ali taj udarac nije došao.Napola obuzeta strahom, a napola nekom morbidnom znatiželjom, polako je otvorila oči i poprvi put zapravo vidjela njegovo lice. Od demonske prikaze koja se nadvija-la nad njom umalo je vrisnula od užasa. Bio je ogroman. Neizmjeran. Kosa mu je bila crna, a crni ogrtač se bibao iza njega, sablasno lepršajući na vjetru kao da ima vlastiti život. Svjetlo vatre plesalo je po njegovom crnjomanastom, soko-likom licu, bacajući sjene zbog kojih je izgledao nedvojbeno sotonski; plamtjelo je u njegovim neobičnim očima, grijući ih dok nisu zasjalekao grumeni otopljenog srebra na njegovom bradatom, ispijenom licu. Ramena su mu bila ogromna, prsa nevjerojatno široka, ruke nabrekle od mišića. Jedan pogled na njega i Jenny je znala da je sposoban za svaku grozotu za koju su ga optuživali.Umri hrabro! Umri brzo!Okrenula je glavu i zarila zube u njegovo mišićavo zapešće.Vidjela je kako se njegove usplamtjele oči nakratko iskola-čuju prije nego što se njegova ruka podigla, a zatim obrušila na njezin obraz silinom od koje joj je glava trznula u stranu, a ona se srušila na koljena. Jenny se instinktivno brzo sklupčala u zaštitu i čekala, čvrsto stisnutih očiju, da je zadesi smrtni udarac, dok joj je strava vrištala kroz svaku poru njezinog drhtavog tijela.Glas diva začuo se iznad nje, samo što je ovaj put bio još strasniji jer je bio tako napeto kontroliran da je siktao s prigušenim gnjevom: - Što si to doñavola učinio? - bjesnio je Royce na svog mlañeg brata. - Zar nemamo dovoljno problema i bez ovoga? Ljudi su umorni i gladni, a ti dovedeš dvije ženske da im dodatno rasplamsaju nezadovoljstvo!Prije no što je njegov brat mogao išta odgovoriti, Royce se okrenuo kako bi izdao strogu naredbu drugom muškarcu da ih ostavi, a zatim ošinuo pogledom dva ispružena ženska lika koja su mu ležala pod nogama, jedna u nesvijesti, a druga sklupčana u loptu, tresući se tako žestoko da joj se cijelo tijelo trzalo kao u napadajima grčeva. Iz nekog ga je razloga ta djevojka koja se tresla raspaljivala više od svoje nesvjesne prijateljice. - Ustani! - obrecnuo se na Jenny, gurkajući je vrhom čizme. - Maloprije si bila itekako hrabra, sad ustani!Jenny se polako izravnala i, odupirući se rukom o tlo, nespretno osovila na noge, nesigurno seljuljajući, dok se Royce ponovno obrušavao na brata. - Stefane, čekam odgovor!-I dat ću ti ga ako prestaneš urlati na mene. Ove žene su...- Redovnice! - rekao je Royce, najednom prikovavši pogled uz teško raspelo koje je visjelo nacrnoj špagi oko Jennynog vrata, a zatim ga podigavši prema prljavoj kapi i nakošenoj kopreni.Na trenutak se od tog otkrića zabezeknuo. - Tako mi Boga, doveo si ovamo redovnice da bi poslužile kao kurve?- Redovnice! - preneraženo je prodahtao Stefan.- Kurve! - ogorčeno je zagraktala Jenny. Pa ne može valjda biti toliko ogrezao u bezbožnost da bi ih doista dao svojim ljudima kao kurve.- Mogao bih te ubiti zbog ove ludosti, Stefane, tako mi bog pomogao.Drukčije ćeš misliti kad ti kažem tko su - odgovorio je Stefan, podižući prestravljen pogled s Jennyne sive halje i raspela. - Pred tobom, dragi brate - objavio je s obnovljenim oduševljenjem - stoji gospa Jennifer, ljubljeno najstarije dijete lorda Merricka.Royce je netremice promatrao svog brata; ruke koje je držao uz tijelo izravnale su se kad se okrenuo kako bi prezirno promotrio Jennyno lice. - Ili su te prevarili, Stefane, ili su glasine koje kruže laž, jer priča se da je Merrickova kćerka ljepotica kojoj ovdje nema ravne.- Ne, nisu me prevarili. Doista je njegova, čuo sam to s njezinih vlastitih usana.Uhvativši Jennynu drhtavu bradu palcem i kažiprstom, Royce se pomno zagledao u njezino zamrljano lice i proučavao ga uz svjetlo vatre, dok su se njegove obrve skupljale, a usne izvijale u kiseli osmijeh. - Kako tebe itko može nazvati ljepoticom? - rekao je s namjernim,uvredljivim sarkazmom. - Draguljom Škotske?Vidio je bljesak srdžbe koji su njegove riječi izazvale na njezinom licu dok se otimala iznjegovog stiska, ali umjesto da ga njezina hrabrost gane, razbjesnila ga je. Sve glede imena Merrick gnjevilo ga je, izazivalo usključalu žeñ za osvetom, i on je zgrabio njezino blijedo,zamrljano lice i grubo ga okrenuo natrag prema svojemu. - Odgovori mi! - zapovjedio je strašnim glasom.U stanju na rubu histerije, Brenni se činilo da Jenny nekako prihvaća krivnju koja je s pravom bila njezina i, hvatajući se za Jennine halje, koristeći ih kao polugu, nesigurno se osovila na noge i zatim priljubila svoje tijelo uz Jennynu desnu stranu, kao blizanke spojene na porodu.- Ne zovu Jenny tako! - zagraktala je kad se činilo da će Jennyna uporna šutnja zacijelo izazvati odmazdu strašnoga diva ispred njih. - Mene... mene tako zovu.- Tko si sad doñavola ti? - bijesno je upitao.- Nitko! - planula je Jenny, odbacujući osmu zapovijed u nadi da bi Brenna mogla biti osloboñena povjeruju li da je redovnica, a ne Merrickova. - Ona je samo sestra Brenna iz opatije Belkirk!- Je li to istina? - strogo je upitao Royce Brennu.- Da! - vrisnula je Jenny.- Ne - krotko je šapnula Brenna.Stisnuvši dlanove u šake uz tijelo, Royce Westmoreland nakratko je zatvorio oči. Ovo je kao noćna mora, pomislio je. Nevjerojatna noćna mora. Nakon napornog marša, nije imao hrane,ni sklonište, ni strpljenja. A sad ovo. Ne uspijeva mu čak ni dobiti razuman, iskren odgovor od ove dvije prestravljene žene. Umoran je, shvatio je, iznuren od tri dana i noći bez sna.Okrenuo je svoje ispijeno lice i usplamtjele oči ka Brenni. - Ako se imalo nadaš da ćeš preživjeti naredni sat-obavijestio ju je, ispravno je prepoznavši kao onu od njih dvije koju je lakše preplašiti i stoga kao onu kod koje postoji manja vjerojatnost da će izmisliti neku laž - odgovorit ćeš mi odmahi po istini. - Njegov poput mača oštar pogled zabio se u Brennine smeñe oči razrogačene od straha i zarobio ih. Jesi li, ili nisi, kćerka lorda Merricka?Brenna je progutala slinu i pokušala odgovoriti, ali riječi nisu prelazile preko njezinih uzdrhtalih usana. Klonula od po-raza, poniknula je glavom i samo plaho kimnula. Zadovoljan,Royce je uputio ubojit pogled goropadnici u halji nježne redovnice, a zatim se okrenuo i izdao kratku naredbu bratu.Zaveži ih i odvedi u šator. Neka ih Arik čuva od vojnika, Želim ih sutra obje žive za ispitivanje.Želim ih sutra obje žive za ispitivanje... Te su riječi odje-kivale u Jennynom izmučenom umu dok je ležala na zemlji u šatoru pokraj sirote Brenne, zapešća i gležnjeva zavezanih kožnim remenima, i kroz rupu na vrhu šatora promatrala zvjezdano nebo bez ijednog oblačka. Kakvo je ispitivanje Vuk imao na umu, pitala se dok je iscrpljenost najzad nadjačavala strah. Kakva će sredstva mučenja upotrijebiti da izvuče odgovore iz njih, i kakve bi to odgovore uopće mogao željeti?Sutra će, Jenny je u to bila sigurna, biti zadnji dan njihovih života.-Jenny - nesigurno je šapnula Brenna. - Ne misliš valjda da nas on sutra kani ubiti, zar ne?- Ne - slagala je Jenny kako bi je umirila.