Tajna njegovog zagrljaja 🔚

Deseti Dio

Sjedimo u avionu. Strah od letenja me paralisao, ali Armin me sve vrijeme držao za ruku dok smo polijetali.

Sad sjedim u njegovim krilima dok me on čvrsto drži. Popustio me strah, ali ne želim to da mu kažem.

Lijepo mi je ovako ušuškanoj u njegov zagrljaj. Skrivena od svijeta. Ušuškana u nekoj drugoj, nestvarnoj dimenziji bez prostora za razmišljanje.

Naravno da mu to nikad neću priznati.

Nemam pojma gdje putujemo. Ne znam ni zašto idemo. Ali nije bitno, dok god idemo zajedno.

***

Nikol mi spava na krilimima. Zaspala je nedugo nakon što smo poletjeli. Još uvijek je pod utiskom od svega sto smo dozivjeli jučer. Čini mi se kao da još nije potpuno svjesna svega.

I iskreno strah me njene reakcije kad shvati ozbiljnost situacije.

Ona ne zna čime se ja zapravo bavim. Ona nema pojma da je njen muž mafijaš.

Moja je riječ glavna.
Ja se poštujem.
Mene se sluša.

Ja sam iznad samog predsjednika države.

I nema apsolutno ničeg što se mene ne pita, niti nešto što ja nisam unaprijed potvrdio.

Iz razmišljanja prenu me obaveštenje pilota da su turbulencije prošle za sad. Polako sam ustao sa Nikol u naručju i krenuo ka privatnoj kabini. To je zapravo bila spavaca soba. Polako sam je spustio na krevet i ušuškao.

Neko vrijeme samo ju je posmatrao, a onda se uhvatio posla. Jer posao ne može da čeka, a i da sredi sve prije nego stignu na ostrvo. Gdje će provesti sledecih mjesec dana, možda i više.

****

Već neko vrijeme posmatram ga dok radi. Sjedi za radnim stolom u kutu kabine i pregledava nekakve spise i zapisuje.

Tako je muževan, samouvjeren i autoritativan. Predan i odgovoran. Odmjeren u svakom pokretu ili pogledu.

Toliko je drugačiji od Armina koji provodi vrijeme sa mnom. Nekako grublji i odvažniji.

I ako je drugačiji uživam dok ga gledam.

Dok gledam njegove jake ruke i duge prste, snažne grudi, njegove plave oči i blago četvrtastu vilicu koja je prekrivena tamnom bradom. Poželim da je kraj mene u krevetu, ali ne želim da ga prekidam.

Zato se lenjo izvučem iz kreveta i polako odem u toalet.

O Bože, bolje da se nisam pogledala u ogledalo. I ono malo šminke što sam imala razmazalo se. Pothitno moram da se dovedem u red.

Zato operem ruke i umujem se. Zapravo par puta kako bih skinula svu šminku sa lica. E sad je vec puno bolje.

Na izlasku Armin me čeka kod vrata same kabine. Naslonjen na okvir vrata sa opuštenim odmjehom na licu.

Povuce me bez bilo kakvog upozorenja sebi i zaljepi usne za moje. Poljubio me jako i strasno.

"Malena moja.." - šapnu mi i zatakne mi pramen kose za uho. "Hajde da ručamo."

" Uh, može. Gladna sam."

" Polazi, brzo." - šaljivo dobaci i udari me po dupetu.

Smijući se otišli smo ručati.

*****