Vožnja do bolnice je izgledala kao vječnost.Bila je potpuna tišina osim mog šmrcanja i odjednom je kiša počela padati.Bio je oblačan dan.Harry bi me pogledao malo pa malo,nisam sigurna zašto.Osjećaj prema njemu,tješi me,čineći da padnem na njega još više.Samo se znamo par dana,ali imam osjećaj da se znamo oduvijek.Pogledala sam videći da Harrya parkira ispred hitne i on mi je držao vrata otvorena.Iskočila sam van,noge su mi se osjećale kao žele.Tresla sam se.Moj tata je živ to mi je jedina stvar na pameti.Ošli smo na recepcijui pitali gdje ga možemo naći.
"Ime i prezime pacjenta?"pitala je ljubazno,shvačajući u kakvom sam stanju.
"Brian Taylor."izjavila sam tiho.
"Nije stabilno sada,nemože primati posjete."
"Ali...ali ja sam njegova kćer!"rekla sam ljutito.Nemogu me ostavit da ga nevidim.
Žena je protresla glavom. "Oprostite gospodine,javit ću vam čim bude bolje."
"Ne,ne,ne"nastavila sam,Harry me uhvatio oko struka.
"Jesammine sjedni u čekaonicu.Donijet ću ti kavu."Harry mi je šapnuo u uho.Osjetila sam se ugodno.Klimnila sam glavom dok me je uhvatio za ruku i odveo do sjedala.
"Brzo ću se vratiti, i nemoj se živcirati.Mrzim te vidjeti ovakvu."rekao je tiho prije nego što je poljubio moju ruku i otišao.Gore je bez Harrya,dobro da mi obrati misli od ovog što se dogodilo.Bila sam preplašenašto će se dogoditi ako Harry pronađe tu osobu.Sposoban je učnit ozbiljne štete, svjedočila sam tome.Nakon par sekundi Harry je trčao natrag da 2 boce u ruci.
"Nisam znao koju voliš pa sam odabrao lješnjak."rekao je nesigurno.
Ljubazno sam stavila od njega"Hvala...lješnjak mi je najdraži."rekla sam s malim osmijehom.
"To znači da sam zaradio bod."rekao je,pokušavajući da se nasmiješim malo.Sjeo je kraj mene i stavio ruku oko mene udahnuo.Uzela sam glutljaj kave koja me malo smirila.
"Pa ajmo igrat 20 pitanja.Ti prva."
"Stvarno?"pitala sam,zašto sada!
"Odvratit će ti misli od svega bar malo.Ajde."odgovorio je.
"Uhmm,najdrže piće?"pitala sam.
"Cola,ti?"
"Isto."rekla sam smijući se "Tvoj red."
"Najdraža boja?"
"Mint zelena,tvoja?"
"Moram reći crna."odgovorio je.
"Pa "taman"i "misteriozan"" rekla sam s osmijehom."Ali sviđa mi se."šapnula sam mu u uho.Mogla sam osjetit stisak na njemu,uživam čineći ga takvog.
...
Radili smo ovo par sati,jednostavno uživajući u društvu jednog drugoga.Harry je bio u pravu,to mi je odvratilo pozornost i naučila sam puno toga o njemu.Njegov tata je zlostavljao njegovu mamu,zato je takav.Jedan dan dosadila su mu tatina sranja i pretukao ga je.To je bilo prije par mjeseci.Harry ima 18 i odlučio je sam živjeti.Odakle mu novac za to?Još nisam sigurna.Ja ga žalim.Osjećam kao da zaslužuje puno ljubavi.Osjećam kao da mi je to kao novi posao.
...
Žena sa pulta me lijepo zamolila da dođem do nje.
"Gospođice Taylor vaš otac je i dalje nestabilan i u kritičnom stanju.Nemožemo dopustit puštanja,ali možete se vratiti sutra."rekla je.
Uzdahnula sam i okrenila se prema Harryu.Povukao me u nježan zagrljaj.
"Sve će biti u redu,budi strpljiva."rekao je i poljubio me u čelo.
"Idemo."rekao je uzimajući me za ruku.Ošli smo do mog auta i ušli.
"Jeli bi htjela ići do mene?Molim te?"molio je.
Promisila sam prije nego što sam odgovorila."Mogu malo,nemogu samo mamu ostavit."odgovorila sam.
"Razumijem."nasmijao se i upalio motor.
