Ašk

Saliha hanuma i slatko od ružica

Biješe to jako vreo avgustovski dan.
Ne bih vam opisivao treperenje vazduha, niti kako su mi se graške znoja kotrljale posvuda, u svim pravcima, ali Bog mi je svjedok , da vam moram ispovjedit kako su me žmarci prošli onog trena kad sam sišao niz basamake nenine kuće...

Kuću smo obnavljali, i bili su to stabilni i dobri basamaci, ali ja sam se skotrljao niz njih poput kamena , i to onog težeg. E to je kad blesav ne gledam ispred sebe, nego blenem u avliju komšije Bakira, i šta ću, sam je kriv što je izrodio toliko lijepih kćeri, a samo jednog sina , i to mu je najmlađi, pa ga se nitko u mahali i ne plaši.

Ono što je bitno u ovoj priči je to da je hadžija aga Bakir ljut k*o puška, pa je bolje kad oko njegove kuće, ni lišće ne šuška. On kad zagrmi, zaboravite kad je zadnji put sjevalo, i kišilo nad šeherom, a bome protiv njegovih ljutih se ni sa vatrogasnim crijevom ne može.

I možda bi on bio blaži , ali kad brine o toliko lijepih ćeljadi nije mu lahko. Stara majka Merjema je bila ponajljepša u cijelom šeheru, i svi su pričali kako je đed Vahid imao više sreće nego pameti, a to je bilo više kao kompliment nego poruga, jer on je bio učen i mudar čovjek , koji je ono što mu je babo ostavio, još utrostručio.

E da bi hadži Bakiru muka bila još veća, majka Merjema mu po stare dane rodi sestru, i još dok je u pelenama bila svima su bila puna usta priča o maloj Salihi. Eto, dođosmo mi polahko do priče o onoj zbog koje ja posrnuh niz basamake.

Ja vam bome nisam pjesnik, a nisam baš ni razvezana jezika, pa ne mogu da vam slikovito dočaram kakva je Saliha. Ipak ako ste sjedili kod Paša hanume, i probali slatko od njene crvene ružice, sve će vam biti jasno.
Ukoliko niste, onda će vam morati biti dostatno to da se za njom okretala cijela mahala, ma šta mahala , okretao bi se vas dunjaluk od njene ljepote i osmjeha...

Nego rekoh vam ja kako je ljut hadži Bakir? Kad bi vidio da tko pokušava da ašikuje sa Saliha hanumom, on bi bio nalik na one crvene paprike što je nekoć strina Hajrija donijela iz Španije, i stavila u svoj čuveni i hvaljeni ajvar.

Mi mislili bit će kao i uvijek , al šipak , svi se mi zajapurili, pa iz ušiju nam se pušilo, a moj rođak Amir onako sav crven i sa jezikom u tek varenom mlijeku, puše i smije se.

Gledam ja kanda je pomalo od ajvara poludio, a on ni pet ni šest.
Bogati strina jesil ti ovo ajvar ispekla da bude nalik na hadži Bakira , kad mu ko u avliju za Salihom ili kojom ćerom pogleda ???

Onda se strina i svi mi smijali, a ajvar smo i dalje jeli , ne znam jel u inat toga da dokažemo da možemo jesti ljuto, il da se možemo izboriti sa ljutinom hadži Bakira , jer bome i meni i mojim rođacima brk se mastio , a srce izgaralo od pogleda u njegovu avliju.

Kad nas uhvati, mi se nahvalimo njegova behara, kao da nigdje u šeheru pa i dalje takvog nema.
Čini mi se da bi on najrađe da nas dobro nalema, i to naramkom tog istog behara, ma kabulio bi on svaku mladicu samo da nam održi lekciju...

I eto tad tu za stolom strine Hajrije i adže Fadila, ja se potajno zarekoh da će Saliha, Merjemina i Vahidova, bit moja il ničija....pa naravno kako i pretpostavljate tu su počele moje putešestvije, slatke i gorke muke moje, jal zbog nje ili čega drugog , e to ćete saznati , ako se budete družili sa mnom...

Uh, koliko sam zanesen zaboravih vam reći ko sam ja , bit će nekom ludom srećom da sam juvelirski sin. Moj babo Jusuf je jedan od najboljih juvelira,  i sam turski kadija mu šalje narudžbe.

Majka Halida je žena od svakog ručnog zanata namjenjenog za žene u taj vakat: šivanja, heklanja, vezenja, pletenja, kuhanja i Allah dragi zna koječega još nije majstorica bila, a bome nije bilo na odmet ni to što je begova kći...

Babo je bio bogat, ugledan i kažu stasit kao bor, a lijep kao cura, pa se mama Halida zaljubi, i eto iako je bila iz bolje kuće, udade se za mog babu.  Tako mi svega  u mahali nema dvoje insana da se vole kao njih dvoje.

Od silne ljubavi koju su osjećali meni dadoše ime Ašk, rijetko onomad,al eto meni je milo, jer znam da je iz njihova srca izniklo.

Al* ono na što sam bio najponosniji kada je moja majka Halida u pitanju  su trenutci kad nitko od druge muškadije nije prisutan , osim mene , a ponekad i mojih rođaka Amira i Kemala , moja mati bi pjevala kao slavuj, a plesala kao Šeherzada. Ma ništa milije moje oči ne gledaše.

Još jednu tajnu pride je čuvala i dijelila taj dar samo sa mnom i mojom sestrom Maidom. Naime
kada bi pao akšam mrak ona bi smišljala priče baš poput onih koje je i Šeherzada pričala, e kakva je to uživancija bila...

Možda sam se od tih priča iz djetinstva i okuražio toliko, pa se namjerio i zainatio ganjati i pogledavati  ljepotice poput Salihe komšinice...