Ašk

IV Dalila i rahatlokumi

Hanumice, džanum - džigarum moja deder donesi babi iz alvata kundure. Nemoj Dalilu da šalješ hadžija ,viče Hanka njihova služavka. Evo je hadžinica poslala kod Paša hanume po slatko od ruža, hoće cure danas da prave ratluke . Ako, ako ,a što li su se to provrjednile, znaju da volim ružine ratluke, pa da mi se što god umile, e to će ti bit moja Hankija. Nego ajde ti meni brže te kundure, hoću da odem do esnafa, da vidim jesu li oni moji vrijedni, hoće li koji dinar zaraditi ??

Kojeg esnafa moj hadži Bakire , kad ih imate toliko ??

Znaš ti Hankija koji meni najviše novca donese, pogotovu u proljeće kad počnu momci da ašikuju i cure da žene. Hajde Allahu na amanet, ja odoh, a vi pazite da mi ratluk ne presladite ...

Šeta Dalila mahalom, i malo, malo virne kod Sarajlića, sve kobajagi hvata macu, miriše cvijeće i traži Maidu, al kad iz kapije bahnu Ašk polu budan i kaže joj, lutkice lijepa sabahajrula poskoči ona kao oparena, pa se zacrveni. Ni turska zastava joj ravna nije, umalo joj tegla iz ruku ispala  pa odgovori, i upita se s njim. Nego sve joj pogled negdje drugdje šara, samo ne u njeg....i ode brže bolje u svoju avliju...

Eto i Kemala, uđe u bašću, i zove Aška da pod jorgovanom doručkuju...Opraše se na česmi, a majka Halida i strina svega im donijele, momci rastu...I da vam Ašk kaže, ko o čemu, a Kemal o uštipcima, on bi ih jeo svako jutro, ništa drugo, samo mijenja što u njih da stavi...malo suhog mesa, pa kajmaka, sira sa Vlašića, sudžuke, meda, halve, suhe šljive i grožđice, ružino slatko, pekmez od jabuka , ma ko zna šta taj u sebe sve ne strpa...I tako jedemo mi, a on malo malo nakrivi glavu, pa kao da jorgovan miriši, i da ga upitam štogod , on meni sve šuš i prst na usta. Ne prođe ni tren, a on pograbi strininu šamrlicu uza zid, i pope se da viri u hadžijinu avliju. Sreća pa je tako jak, i stasit inače ne bi vidio ništa. I ja sam u ovih par mjeseci kako pođe škola izdžikljo, skoro sam ga stigao po visini, kažu da je to zbog toga jer mi je babo jako visok, al meni se čini da ću ja biti višlji od njega...al nije to sad važno, nego da čujete još jednu dogodovštinu...

I tako ćuri Kemal u avliju, kad izađoše blizanke, a Dalila im poljeva ruke, cijela avlija na ružino slato miriše, prosijale one brašno, a Hankija vatru loži i kazanće spremila...kad li Zerina ruku svih umazanih viče ..Dalila,Dalila pomozi mi moram skinut jeleče i zavrnut rukave od košulje sva ću se opoganiti. Žao mi, lijepo mi je ovo čika Ante sašio, ruke mu se pozlatile, nema onog koji iglom, i vezom zna bolje od njega, bar sa ovu stranu brda Vratnika...

I poče Zerina da se namješta, i eto u tom trenu Kemal uvidje da osim očnih šarenica kad ih bolje pogledaš, i boje glasa, ako imaš dobro uho, ima između njegove Selme ,i nje još jedna razlika , samo malo iznad lijevog uha, kad se mahrama malo razveže, ima ona mali ben , u obliku srca kao da je, a on zna da ga Selma nema, jer je u taj vrat, i te uši zavirivao sa te iste šamrlice, skoro pred svaki akšam, a prije abdesta i džamije, kad se Selma nad bunaron nagne i povuče uže...

I eto ti u tom času dva belaja, odjednom se čuje lupanje baglama na kapiji, i ja potrčah, kad tamo Omer lijep kao lutka i čeka, ja se iznenadio, pa zaboravih da mu kažem bujrum, al prisjetih se pa on uđe, pita za Kemala.

Ja mu rukom pokažem , a on sav od muke pozeleni, kaže - kuku meni, još će harama da zaradi...ja ga gledam, pa mi nije jasno, harama, što gleda, pa nije ništa loše uradio. Nego skontah ja muku njegovu, pa ga pošaljem kod trešnjinog starog panja i kažem, eno idi i ti malo dušu razgali, eno ti Zerina ratluk pravi, i bome zaboravi on na Kemalov haram, pridiže se i gleda...

Pjevaju zvonkim glasom sve četiri, al glasa kao Dalilinog niko nema, ja je slušam, pa se sjetih, da ona stalno od mene pogled negdje skreta, možda joj i nisam plaho drag ko će ti ga znat ?? a uvijek joj se lijepo javim, i nikad ne dižem glas, možda podozrijeva da mi se njena tetka sviđa, pa joj nije plaho drago, a ona je meni mila, kosa joj je kao svila, poput žita zlatnog, a oči plave kao nebo i različci iz majkine trave....Njoj je tek jedanaest godina , ona je hadži Bakirova mezimica , kažu da ona ponajviše liči na nenu Merjemu, a Azra je sva na džeda sušta suprotnost, to je treća hadžijina kćer, ona je Maidina vršnjakinja, visoka je već za svoje godine, i voli sa Maidom da radi mangupluke...

Zašto ih spomenuh sad, e pa da...zanijeli se mi u svom tom gledanju i uzdisanju, kad iza i ispred nas čuje se glasno buuuuh , i popadasmo mi sa svojih mjesta kao zrele kruške, a ispred i iza se čuje cerekanje, zvoni niz mahalu ni zvono fratra Pavla ne zvoni tako...

Bog ih ne ubio, njih dvije se urotile. I sad čujem glas Maidin, i Azrin kako nam se beče i rugaju, hahahaha , evo vidi ti njih, tri junačine, nikom ponikoše prepali se od dvije curice i malog Buh. Baš ste mi prave bekrije, sad će vas baš one iz avlije preko puta htjet, i opet se smiju..Da ne volim to arapče malo toliko, a i Kemal isto, jer jedino nam je mlađe žensko u avliji, zavrnuli bi joj šijom...

Jauče Omer i kuka , kad u svoj toj muci još mu se kanda vruć ratluk na glavi puši, sreća pa nikad bez fesa nigdje ne ide...Muka mu samo što ne plače, pridiže se , i pokaza na zidiću, baš ga briga, zna da hadžije kući nema, i otklonila mu se svaka dilema...

I uperio on prst na Selmu, al Kemal to ne vidi o svom se jadu zabavio, gležanj izvrnuo, kako li će sad strini Hajri na oči, ne voli da laže, a ovo bome ne znam može li da kaže ???

Nego Omer stisnuo zube, i gleda u Selmu i govori, tako mi mog esnafa , i svega što sam stekao, na put ću da se spremim, ne znam gdje i kako, al ću da ti dokažem koliko mi tvoja ljubav znači, kada se noć mrači ja samo tvoje lice vidim, i kad pjetao u zoru poje za te kuca srce moje...a Dalila se sa kraja smjeulji, uzela ratluk koji , da je ne primjete , pa kobajagi da mu ponese, da se izvine što su Azra i Maida bile tako nestašne...Na uho mu tiho šapne, jer joj je bio mnogo drag...E moj Omere, nije ti to bolan Zerina , to je Selma i uteče u kuću...Sestre se smiju, nisu zlobne, al šta će kad toliko liče, da ih se samo iz bliza po očima poznat može, i onaj što tajnu srcolikog bena zna ...

Ja rekoh, što rekoh i zna se kojoj je to bilo namijenjeno, a vas dvije se smijte koliko vas volja, samo da vam ne prisjedne i od ratluka i od moga bola. Ućutaše i postidiše se od Omera obje, pa ga selamiše pa i one u kuću utekoše...I osta tako Hankija sama da prevrće lokume, i da upamti ovu zgodu što ćemo je zajedno prepričavati kada nam porastu unuci, al kao i svaka druga priča i dogodovština i ta će tek mnogo kasnije da se ispriča... Al" tko bi tada znao da će Omer riječ održati, da će Rumija otkriti, i da će za njegovim stihovima , knjigama i riječima, po bijelom svijetu tragati ???

I eto tu se završila naša mala zavrzlama oko cura i rahatluka...