roommate || Ante Rebic

2. pogled

"Kako to da si odlučila baš ovdje na fakultet? Daleko je to od Hrvatske," rekao je punih usta. Možda je bio privlačan drugima ali ne i meni.

"Pa nisi ni ti nešto bliže, samo što si ti na predzadnjoj godini pa te briga. Ali ovdje sam jer sam se htjela maknut iz Hrvatske," udahnula sam duboko, "previše puta su me povrijedili tamo."

Ante me je samo gledao, približio mi se i zagrlio me, "mi ne radimo to ovdje," rekao je te sam ga ja zagrlili još jače. "Znaš, kad si daleko od kuće, ovakvi zagrljaji dobro dođu."

Zagrlio me on još jače na što sam ja vrisnula, "ne mogu disati budalo!"

Maknula sam iz njegovog zagrljaja, naši pogledi su se sreli. Stavio je svoju ruku na moje koljeno, trnci su me prošli.

"Predivna si," rekao je, "kako to da si i dalje slobodna?"

Očito je kakvu igru igra, no nisam ja glupa. Ne padam na takve komentare.

Maknula sam njegovu ruku s mog koljena, dala mu kiseli osmijeh i privukla noge k sebi.

"Hvala ti, ali očiti je razlog zašto sam slobodna," te sam pokazala na svoje lice. Ne vidim se kao lijepu osobu, nisam svoj fan i ne želim nikome moje misli. Jednostavno je.

"Ne pričaj gluposti, predivna si," pokušao je opet staviti svoju ruku na moje koljeno.

"Uspori, kauboje," uhvatila sam ga za ruku i stavila na njegovo koljeno.

"HAHA oprosti," pokuša se izvući. Ne padam ti ja na to.

"No, kako to da si došla toliko ranije? Tvoja prva predavanja su tek za 3 ili 4 mjeseca. Ni ne sjećam se kada prve godine počinju."

"Rekla sam ti već, ljudi su me počeli živcirat tamo i eto me. I stvarno sam htjela otići u Englesku što prije," rekla sam iznervirano, "a kako to da si ti ovdje? Mislim zašto baš ovaj fakultet?"

"Ma, roditelji su me natjerali da imam barem jedan fakultet. Svi u mojoj obitelji su odvjetnici ili nastavnici/profesori, onda sam tu ja. Mene ništa ne zanima pa sam završio ovdje i svi očekuju da na kraju budem glazbeni menadžer."

"Zar tebe stvarno ovo ne zanima,"  upitala sam ga, "glazba je najljepša stvar koju su ljudi otkrili. Zar ti nije predivno vidjet tisuće ljudi koji su povezani zbog jedne osobe ili jednog benda?"

"Istu stvar čini i sport," rekao je. Nije pokazivao emocije. Tipičan muškarac.

"Ali sport čini ljude agresivnima, na koncertima ljudi su agresivni jedino kad ih pogodi pjesma. Nemaš pojma, Ante," rugala sam mu se.

"Šuti, mala," opet smo se pogledali i on se nasmiješio. Prekini.

Začulo se zvono na vratima, oboje smo imali pogled "tko je to."

Ante se ustao i otišao do vrata. Nije ga bilo dosta dugo te sam se i ja ustala i krenula prema vratima.

"Naomi!!"

Taman sam zatvarala vrata od svoje sobe kada je Ante viknuo. Potrčala sam prema hodniku jer me je uplašio.

"Ovaj kreten te treba," rekao je kroz zube na hrvatskom tako da ga Jake nije mogao razumijeti. Pustio me je da prođem i otišao je u svoju sobu.

"Hej Jake, što ćeš ti ovdje," upitala sam ga i pustila ga da uđe u stan.

"Ma dosadno mi je, mislio sam da idemo van," blago se nasmijesio. Neodoljiv je. Njegove plave oči posebno su se isticale kada se smijao.

"Umorna sam, ali možemo biti u mojoj sobi. Imam vina, možemo si naručit nešto," gledao me je dok sam pričala, kao da me nije slušao.

Povukla sam ga za ruku i krenuli smo prema sobi.

Ležali smo cijelu noć, napili smo se i tri puta smo naručuvali pizzu.

Probudila sam se u njegovom naručju. Bio je presladak. Gledala sam u njega dok je spavao, kao neki luđak. On je samo nastavio spavati pa sam odlučila i ja.

Probudili su me njegovi poljubci na vratu. Ostavio je nekoliko ljubavnih ugriza.

"Moram ići, ali obećaj mi da ćemo se vidjeti večeras."

"Znaš da hoćemo."

                              (...)

Sjedila sam u kuhinji i pila kavu. Ante bi svaki čas trebao doći sa predavanja. Skuhala sam kavu i njemu u nadi da će doći sam.

Čula sam vrata i krenula prema hodniku da pozdravim Antu. Za njim je ušla još jedna ženska osoba. Crne karatke kose, dosta niža od njega.

"Mia, ovo je moja cimerica Naomi," pružila sam djevojci ruku, ona je pružila svoju.

"Nisi mi rekao da imaš curu. Drago mi je, Mia."

Ante se izvalčio kako je to rekao ali ga ja nisam slušala. Odglumila sam da sam se sjetila te se samo okrenula i otišla u kuhinju. Čula sam vrata Antine sobe. Krenula sam prema svojoj sobi pošto mi se ne da piti kavu sama.

Ante se stvorio ispred mene, sudarili smo se i prolila sam kavu po njemu. Samo sam se opalila smijat dok je on kleo sve oko sebe.

"Pa gledaj kuda hodaš, budaletino," rekao mi je poprilično drsko.

"Ti si taj koji je trebao pazit, kretenu," uzvratila sam istim tonom. Nitko se ne igra sa Naomi. Nadam se da će što prije to shvatiti.

Ante mi je polako prilazio, hodala sam unatrag dok nisam dotaknula rub stola.

"Šta izvodiš," upitala sam ga. Drhtala sam. Pokušala sam odgurnot od sebe.

Naša tujela su se doticala. Bio je tako blizu, osjetila sam njegov dah na svojim obrazima.

"Nitko ne priča TAKO sa mnom, malena, baš nitko" ostavio je poljubac na mome obrazu i okrenuo se.

Obrisala sam obraz i bijes u meni se probudio.

"Nisi nitko i ništa i nisam tvoja malena," rekla sam i on se opet okrenuo.

"To ćemo još vidjet," rekao je. Uzeo je vino i izašao iz kuhinje.

Dosta mi je muškaraca. Dosta mi je takvih bolesnika.

Otišla sam natrag u svoju sobu i čekala Jakea.

                         (...)

Jake i ja smo opet proveli cijelu noć zajedno.

"Zašto si došla u London?"

Rekla sam mu sve. Od moje zadnje ljubavi do moje želje za slavom. No, slavna nikada neću biti.

Šutili smo, on je odlučio prekiniti šutnju poljubcem.

Uzvratila sam poljubac.

Osjetila sam leptiriće u trbuhu.

Rukom je išao prema dolje. Zaustavila sam mu ruku. Maknula je i maknula se od njega.

"Naomi, žao mi je," rekao je i stavio svoju ruku oko moga struka, naslonio je svoju glavu na moje rame.

"Samo, nećemo brzati sa stvarima," rekla sam mu drhtavim glasom.

                             (...)

"Jake, što smo mi sad," pukla sam si šamarčiu tom rečenicom. Ne želim znati što smo.

"Razmišljao sam," zastao je, "puno."

Svaki organ u mom tijelu je otkazao. Mišići su se ukočili, ali srce... čula sam svoje srce u ušima. Da postoji mogućnost da srce iskoči, moje bi već izletilo.

"Želiš li biti moja," duboko je uzdahnuo i nasmiješio, "djevojka?"

A/N

Znate li koliko mi je nedostajalo pisanje? Prošla sam toliko toga u zadnja 2 mjeseca.

ANTE ME BLOKIRAO NA INSTAGRAMU, A NI NEMAM FANPAGE. WE STAN.

Ovaj zadnji razgovor je baziran na događaju iz mog života. Puno toga će bit bazirano na događajima iz mog života jer sam negdje prije prošla kroz grozan prekid prijateljstva i sad sam puna inspiracije.

Love, Laura. X