roommate || Ante Rebic

7. prijatelji s povlasticama

Naomi's P.O.V.

"Želim te," rekao je Ante. Glas mu je bio drhtav, tih i nježan.

Rukom mi je prelazio po kosi, drugom rukom držao je moju bradu. Gledala sam njegove oči boje oceana. Izgubila bih se u njima svaki put kada bi me pogledale.

Bila sam bez riječi. Tišina, on i ja. Moj najdraži trio. Tišina je bila naš najveći neprijatelj. Svaku bismo tišinu prekinuli poljupce. Pa tako i sada.

Povukla sam ga prema sebi, spojila naš usne još jednom. Trajalo je duže nego inače.

Njegova lijeva ruka lutala je po mojoj nozi do moje stražnjice. Moje ruke su bile u njegovoj kosi.

Prekinio je poljubac, uzeo je moju ruku, slijedila sam svaki njegov pokret. Opet tišina, on i ja.

Ušli smo u njegovu sobu, bacio me je njegov krevet. Bila sam ispod njega. Skinio je svoju majicu te je opet legao na mene. Ostavljao je poljubce po mojim prsima, mome vratu i mojim obrazima.

Njegove su ruke bile ispod moje majice, oko područja mojih grudi. Znao je što radi. Moja koža je bila kao žice gitare ispod njegovih prstiju.

Bila sam kao list na vjetru ispod njega, ja sam bila list, on vjetar. Upravljao je mnome.

Disali smo ubrzano, puni žudnje. Iskre su frcale kao iz vatrometa.

Bila sam potpuno razoktrivena ispod njega. Naša tijela su se spojila i bili smo jedno.

(...)

Ono jutro nakon, što bi rekli. Osjetila sam njegovu ruku na svojoj desnoj nozi.

Otvorila sam oči, on je imao ogroman osmijeh na licu. Izgledao je kao da ga je božanstvo stvaralo.

"Dobro jutro, princezo," rekao je. Izmamio mi je osmijeh na lice.

"Dobro jutro, idiote," nasmijala sam se. On me je poljubio.

"Ostajemo pri tome znači? U redu onda," napravio je puppy face. Gledala sam ga i smijala mu se. Ponašao se kao malo dijete.

Oboje smo se ustali i odlučili ništa ne raditi ostatak dana. Bila je subota, on nije morao na predavanja, ja nisam imala nikog drugog osim njega.

Ležali smo zagrljeni, gledali televiziju i uživali u tišini. Kroz mislim mi je prošla jedna velika glupost.

Zamisli, za par godina ako dobijemo dijete, u ovakvoj tišini nećemo moći uživat ali će nas činiti sretnima jedno malo ljudsko biće.

Zašto uopće mislim o ovome? Kao da će išta opstati. Od kako sam u ljubavnom svijetu, svaku vezu sam uništila glupim postupcima.

Ante je definitvno ljubav na drugi pogled. Na prvi pogled izgledao je kao tipični kreten kojeg bi izbjegavala. Jake se činio kao onaj pravi, dok nije oborio moj osobni rekord za najkraću vezu. Sa 4 tjedna pala sam na 24h.

Promatrala sam Antine crte lica, pogledao me krajičkom oka i nasmiješio se.

"Predivan sam, je l' da? Znam da jesam, ne moraš mi lagati," rekao je te je ostavio jedan kratki poljubac na mom čelu.

"Ti baš svaki trenutak moraš uništit," rekla sam mu.

U tom trenutku, njegov mobitel je zazvonio. Pogledao je na sat, uzeo mobitel te ustao i otišao.

Skriva li on nešto od mene? Ne razumijem čemu skrivanje.

Oko deset minuta ležala sam sama, tu i tamo odgovorila na koju poruku tati i polubratu.