roommate || Ante Rebic

13. povedi me

Niti u jednoj minuti nisam uživao sa Lanom. Vrtila mi se po glavi samo ona. Nisam mislio da ću se ovako osjećati sljedeći put kada ju vidim.
Nisam znao volim ju ili su tamo osjećaji koji su ostali nakon što je otišla.
Nakon što sam završio sa Lanom odmah sam ustao iz kreveta. Inače nakon seksa volim ostati uz djevojku. Ljubiti ju, igrati se njezinom kosom ali sada sam samo htio biti sam sa svojim mislima.

Otišao sam u obližnji kafić, uzeo čistu vodku da razbistrim misli i očistim tijelo. Naručio sam još jednu. Bilo je prerano da pijem ali svakako sam si ovaj dan već upropastio jer sam dopustio da mi Naomi mota po glavi.
Ona je ta koja je otišla iz našeg stana ali ne i iz mojih misli, moga srca i svega oko mene.

Viđao sam je gdje god da sam se okrenuo. Nisam bio spreman pustit ju. Iako sam pokušao dokazati suprotno.

"Pa ti već piješ," iz misli me je trgao meni vrlo poznat glas. Alfio. "Vidjeli smo Naomi sinoć, mislim da je u redu da ti to kažem," nastavio je.

"A što misliš zašto pijem," pogledao sam ga i iskapio što je ostalo u čaši.

"Mogao sam i predpostavit," rekao je, "njezina soba je blizu moje.."

"Gdje je tvoja soba," prekinuo sam ga, "molim te reci mi gdje je."

"Ante, dobro znaš da nije pametno da joj se sad javljaš. Pogotovo u ovakvom stanju. Nije ni podne a pijan si. Baš si alkoholičar," ljutio me tim riječima ali opet nije lagao. Nemam se pravo ljutit na njega.
"Molim te, Alfio. Za mene," molio sam ga. On je samo odmahnio glavom.

"Dobro, onda ću te pratit do sobe," rekao sam mu te se ustao sa stolice te čekao da se on ustane.

"Ajde, prokletniče, sjedi ovdje i šuti," rekao je te je naručio sok od naranče.
"To ide savršeno uz vodku," rekao sam te pokušao naručit još jednu vodku ali me je Alfio zaustavio i pružio mi sok.

"Dosta za danas, smrtniče."

(...)

Vratio sam se u svoju sobu i sjeo pored prozora. Prizor kao iz nekog holivudskog filma, osjećaj isto takav. Pustio sam pjesmu Queena "Somebody to love," njezinu najdražu.
Nikada nisam mislilo da će plakati zbog nekog. Ja ne plačem. Barem nisam do sad.

Suze su klizile niz moje lice. Vodka je pravila party u mom tijelu, bio sam spreman na sve. Prepustio sam se alkoholu te ustao, obrisao suze i pogledao se u ogledalo.

"Što si lijep," promrmljao sam si u bradu. Sredio sam te i izašao iz hotelske sobe. Idem lutati hodnicima u nadi da ću ju pronaći.

Samo sam ja budala hodao tim pustim hodnicima hotela. Svi su odmarali u svojim sobama, bili na bazenu i slično. Pa da, bazeni. Možda ju tamo nađem.

Izašao u dvorište hotela gdje su bili bazeni. Bila je hrpa ljudi. Iz daleka sam prepoznao jednu ćelavu glavu. Stari prijatelj iz osnovne škole. Stipe.

Odlučio sam mu priči iako nisam imao baš pretjeranog vremena.

"Ćelavi, pa 'di si ti?!"

Okrenio se i mislio sam da ću dobiti šamaračinu. Iz prve me nije prepoznao.

"Pa tko se ruga sa mnom? Je li to moj Reba," rekao je Stipe te se ustao i zagrlio me, "a vidi ga što je porastao."

"Ma nisam, samo ti se čini," rekao sam te ga okrznuo laktom.

Upoznao me je sa svojom djevojkom i ostatkom ekipe. Sjedio sam s njima i totalno zaboravio na dotičnu osobu.

Dva do tri sata smo sjedili i samo se sunčali, pričali o životu.

Stipe je predložio da se svi spremimo za večeras i izađemo u hotelski bar i malo se provedemo.

Pošto sam im ispričao za Naomi, Stipe me je natjerao da idem s njima. A Stipi se ne može reći ne. Uvijek je bilo po njegovom.

(...)

"Antiša, što ti misliš da priđeš onoj djevojci tamo," Stipe je pokazivao prstom na djevojku kratke kose. Rekao bih da je bila brineta.
"Djevojka te nekoliko puta odmjerila ali čini se da čeka da prvi napraviš potez."

Završio sam svoje piće, naručio još dva i krenuo prema njoj.

Stajala je sama za stolom, držala se uspravnom i gledala je u mobitel.
Njezina figura bila je savršena, kao da su ju najslavniji kipari radili.

Stao sam pored nje, stavio čašu ispred nje i čekao da digne pogled.
Trenutak kada je to napravila moj je cijeli svijet zastao. Osjetio sam kako mi se Venera ruši.

"Ante..." tiho je rekla ali opet dovoljno glasno da i ja čujem. Njezin izraz lica je govorio sve. Oboje smo samo stajali ukipljeni i gledali jedno u drugo.

"Naomi," nakon što sam izustio njezino ime pojavio mi se blagi smiješak na licu.

Htio sam ju uzet k sebi u zagrljaj i ne puštati ju ali nisam htio da se osjeća napadnuto.
Piće koje sam stavio ispred nje je eksirala te uzela i moja i napravila isto.

"Moram na zrak, ispričaj me," pokupila je torbicu sa stola i krenula van. Nisam znao što raditi te sam vidjeo da mi Stipe i ekipa mimički govore da krenem za njom.

Potrčao sam prema izlaznim vratima i uspjeo vidjeti gdje ide. Krenila je prema svojoj sobi. Išla je stepenicama. Odličan cardio iskreno.

"Nami," viknio sam na što je ona ubrzala korak. Uspio sam doći do nje, uhvatio sam je za lakat i ona se samo okrenula i pogledala me.

"Što hoćeš?!"

"Tebe."

"Imaš Lanu. Pusti me."

"Više nikad."

A/N

HOL' UP!! IM BACK!! tko bi rekao? eh pa da, izgubila sam inspiraciju i volju za pisanjem. ovo sam počela pisati još prije mjesec dana oko svog rođendana ali nisam imala volje da nastavim.

mali updates iz mog zivota:

- punoljetna sam
- imam inspiracije
- karantena me izluđuje

kako ste mi vi? kako se držite u karanteni?

Love, Laura. x