"'Cause the world keeps spinnin'
The sun won't shine on my face" - KhalidIzletila sam iz Starbucksa i potrčala prema stanu.
Bila sam ljuta. Zapravo bilo je to više emocija u jednoj emociji.
Zašto baš ja? Što sam ja bilo kome ovdje skrivila da me samo bacaju kao staru krpu.
Nakon što sam ušla u stan i zaključala pustila sam koju suzu da padne niz moje lice.
Brzo sam se sabrala i odlučila se opustiti. Napunila sam kadu vodom, upalila svijeće i pustila albuma 'free spirit' od Khalida.
Samo moje misli i ja.
Voljela bih biti jedan dan sretna. Osjetiti kako je to kada su svi iskreni prema tebi.
Točila sam drugu čašu vina. U pozadini je svirala Khalidova pjesma 'hundred.'
Osjećaji su me preplavili. Što sam duže slušala pjesmu, više mi se plakalo.
Pogodilo me sjećanje na moju pokojnu mamu.
Zapalila sam još jednu cigaretu, nasipala još vina i pustila sjećanja da se vrate.
Sasvim običan dan u lipnju 2014. Spremala sam se za školu, zadnji dani škole su se odbrojavali, zadnji dani prije upisa u srednju školu.
Nikada nisam bila obična četrnaestogodišnjakinja. Uvijek sam izlazila iz svoje zone. Uvijek sam tražila i radila više.
Opet sam čula mamin glas, sve je zvučalo tako stvarno.
Nekoliko puta viknula je moje ime. Požurila sam prema kuhinji jer sam mislila da kasnim.
Prizor koji me dočekao, zauvijek ostavio tragove na meni.
Moja mama ležala je bespomoćno na podu. Imala je slab puls i počela se gušiti.
Ne znam kojom sam brzinom uspjela uzet mobitel i nazvati hitnu pomoć. Ne znam kako sam održala mamu na životu dok oni nisu došli.
Suze su tekle niz moje lice. Zašto ja nisam bila na njenom mjestu?
Uzela sam i zadnji dim cigarete, ispustila ga i ugasila cigaretu.
Sjećanja su se samo vraćala, opet i opet.
Sjedila sam u hodniku bolnice. 3 sata nisam znala što mi je sa mamo. 3 sata sam sjedila u neizvjesnosti. Sama. Tata je bio u Afganistanu. Nitko od rodbine nije živio blizu.
Sjećam se točno medicinske sestre koja je došla do mene. Imala je kosu boje šampanjca povezanu u rep. Tamno crveni ruž na usnama i svijetlo ružičasto sjenilo na očima koje je isticalo boju njezinih očiju. Njezine nebesko plave oči gledale su u moje oči.
Stavila je svoju ruku oko mene. Povukla me je sebi u zagrljaj, osjetila sam otkucaje njezinog srca. Bili su ubrzani. Moje srce je pratilo ritam njezinog srca.
"Žao mi je," rekla mi je, "pokušali smo sve. Tri sata smo se borili za nju. Odustala je."
Moje srce se slomilo. Ja sam se slomila. Imala sam osjećaj kao da me je netko udario autobusom.
Bila sam prazna. Oko mene su se okupili ljudi, sve se zacrnilo i samo sam pala.
Probudila sam se u bolničkom krevetu, nitko nije bio uz mene.
(...)
Misli mi je prekinulo zvono na vratima.
Iskočila sam iz kade, omotala se ručnikom i krenula prema vratima.
Ante je bio nervozan, pozvonio je još jednom.
Duboko sam udahnula, stavila ključ u bravu i okrenula ga.
Otvorila sam mu vrata i okrenula se istog trena.
"Naomi," rekao je Ante dok je zaključavao vrata. Ja sam samo požurila u kupaonicu.
Psovao je pred vratima kupaonice.
Ugasila sam svijeće, obukla se, uzela bocu vina i izašla iz kupaonice.
Ante je sjedio u dnevnom boravku i gledao televiziju. Prošla sam pored njega. Otvarala sam vrata od sobe, no Ante me je zaustavio.
"Hoćeš podijelit tu bocu vina, nisi jedina kojoj je srce slomljeno."
"Aha, sigurno," pružila sam mu bocu i ušla spavaću sobu.
"Naomi, stvarno želim pričati s tobom. Ne izbjegavaj me," stajao je ispred vrata.
Otvorila sam vrata i čekala njegov odgovor.
"No, dobro, što hoćeš? Nemam vremena," rekla sam mu.
"Mia me je ostavila-,"
(...)
Nisam imala riječi utjehe za njega, napili smo se i zaspali. Ukratko.
Osim što smo se poljubili. Ali, to nije bitno. Bili smo pijani.
Probudila sam se prije njega i ustala se. Otišla sam do Starbucksa po kave jer kod kuće je nemamo.
Kada sam se vratila, Ante je bio u kuhinji.
"Zabrinuo sam se, princezo, gdje si bila do sad? Trebala si me probuditi," ustao se i uzeo vrećicu iz moje ruke.
Gledala sam dok je vadio kave i sendviče iz vrećice. Leptrići su zaigrali.
Jesu li to neki osjećaji prema Anti? Ne želim ih, ali on je toliko brižan.
Sve što se događa trenutno je jer smo oboje slomljeni i tražimo utjehu u krivim stvarima. Ne smijem dopustit da se ponovno zaljubim i otvorim previše. Ne želim ništa sa svojim cimerom, zapravo.
Pokušala sam se koncentrirati na bilo što drugo samo da ignoriram Antu.
Sjela sam za kuhinjski šank, uzela svoju kavu i sendvič i upalila si seriju. Očito je da izbjegavam ikakav kontakt s Antom.
Nisam gledala seriju ni deset minuta kada me je Ante prekinuo.
Prišao mi je s leđa, zarunio svoju glavu u moj vrat i ostavio nekoliko poljubaca.
Lagala bih kada bih rekla da mi nije gudila njegova pažnja.
Nisam pretjerano reagirala. On je opet sve ponovio. Naslonio je svoju glavu na moje rame. Obgrlio me oko struka i spojio naše ruke.
Disala sam ubrzano i on je to primjetio. Poljubio me je iza uha nekoliko puta.
"Uživaš, ali me ignoriraš," rekao mi je podrugljivim glasom i ostavio poljubac na mom obrazu što mi je izazvalo osmijeh na lice.
"Gledam seriju," rekla sam mu hladno, iako nisam bila ni malo hladna. Htjela sam se okrenuti i poljubiti ga. Ali ne smijem si to dopustiti.
"Sinoć nisi morala gledati seriju," pokušao se odmaknuti ali prvi put nisam pustila njegove ruke da se odvežu od mojih. Nasmijao se onako prljavo.
Pustila sam njegove ruke i duboko udahnula. Ne želim ništa s njim, barem ne sada.
Okrenula sam se prema njemu, naša lica samo što se nisu dodirivala. Odmjerio me i stavio svoju ruku na moju nogu. Išao je rukom gore-dolje po mojoj nozi i približavao se.
Nisam se željela odmaknuti, iako mi je savijest govorila da trebam. Prepustila sam mu se.
Spojio je naše usne, pokušao se maknuti ali sam ga povukla prema sebi i uzvratila poljubac.
Njegove ruke bile su ispod moje majice. Shvatila sam da je ovo krivo.
Maknula sam se od njega, maknula njegove ruke sa sebe.
"Ovo je tako krivo, Ante."
~~~~~~~~~~~~~~~~~
Kao što sam obećala, novi nastavak.
Ante i Naomi kao par? Da ili ne?Pokušat ću i sutra jedan izbacit. Pokušat ću ubacit Ante P.O.V., ili napisati cijelo poglavlje tako;)
Što mislite o priči? Dajte mi neke dobre ideje za nastavke.
Love, Laura.
YOU ARE READING
roommate || Ante Rebic
FanfictionMože li ljubav između dva slomljenih srca opstati? Je li to ljubav ili utjeha? Ante i Naomi su cimeri, u početku bez ikakvih osjećaja. Sve se preokrene zbog jedne pijane noći. "Ovo je tako krivo, Ante." Most impressive ranking: croatia #1 (10.05.1...