roommate || Ante Rebic

1. london

Stavljala sam zadnju stvar u kofer prije nego što sam ga zatvorila. Još jednom sam pregledala sva tri kofera.

Tata i polubrat su došli u sobu po stvari, naravno tata nije dopustio niti meni niti mome polubratu da nosimo.

Moj otac je služio u vojsci sve dok moja mama nije umrla, od tad je umirovljeni vojnik i tu i tamo ode raditi po nečijim vrtovima. Oslabio je na živce i nije u stanju više raditi.

Jacob, moj polubrat, je prije par godina ima operaciju koljena i od tad ne smije dizati teške stvari. Iako, tek' mu je 22 ali njegove kosti tvrde da mu je 62 godine. Jacob je rođeni Irac, zbog njega znam engleski.

"Naomi, ne požuriš li, ostaješ u Hrvatskoj radit kao blagajnica u Konzumu," vikala je Marta. Marta je moja maćeha, ali ujedno i moja druga majka. Došla je u moj život kada sam ju najviše trebala, uvijek smo bile najbolje prijateljice. Bila mi je poput druge majke.

Jacob me je uhvatio za ruku i zagrlio. Ja sam mu bila prvi prijatelj ikada, odrasli smo zajedno i učili hrvatski zajedno. Biti će teško bez njega.

"Nedostajat ćeš mi," rekao mi je. Imao je onaj tužni pogled. Zagrlila sam ga još jače.

I tako, spakirah cijeli život u tri kofera i krenuh na najveće putovanje u mom životu. Sa samo 18 godina, odlazim na fakultet u London. Biti ću glazbeni menadžer, nadajmo se.

Primljena sam na fakultet 18.01., na mamin rođendan. Nikad nisam bila sretnija i tužnija u isto vrijeme.

Vožnja do zračne luke nije dugo trajala, ali čekanje je. Let je pomaknut za jedan sat zbog lošeg vremena u Londonu. Već mi je bilo dosta engleskog vremena.

Sat je prošao prebrzo. Stajala sam pred vratima, zagrlila ih sve još jednom i krenula u avanturu svoga života.

Prespavala sam cijeli let. Jedva su me probudili, zamalo sam napala stujardesu jer sam mislila da me netko otima.

Sletjela sam u London u popodnevnim satima, padala je kiša. Dok sam čekala uber, otišla sam do starbucksa. Dugo će mi trebati da se naviknem na britanski naglasak.

Vozač ubera mi se javio, rekao je da me čeka ispred izlaza 2. Ja pojma nemam gdje je to, počinjem paničariti.

Trebalo mi je oko 5 minuta da pronađem izlaz 2.

Vozač ubera je bio dosta lijep, visok i zgodan. Nije bio Britanac. Pričali smo o našim životima, on je rođen u Španjoljskoj, no roditelji su mu inače Grci. Svi znamo da su Grci predivni, ne čudim se što i on izgleda kao Afroditino dijete.

Smijao mi se kada sam skinula jaknu, imala sam hrvatski dres, broj 7.

"Jesi li sigurna da želiš s tim dresom izaći van?"

"Oh da, volim živcirati Engleze," rekla sam mu i on se samo smijao. Bio je neodoljiv.

Bili smo pred zgradom u kojoj ću živjeti. Bila sam nervozna. Alfio je vadio i zadnji kofer. Zatvarao je prtljažnik, i smiješkao se.

"Ne smijem ovo raditi, ali pravila su tu da se krše. Mogu li dobiti tvoj broj? Nova si i želio bih ti pokazati dobra mjesta."

Bio je nesiguran, ali je bio presladak.
Dala sam mu broj jer mi je bio neodovoljiv. Tek sam 2 sata u Londonu i već sam si našla prijatelja.

Nije loša za djevojku bez talenta.

Vukla sam svoja 3 kofera, Alfio je ponudio pomoć ali sam ju ipak odbila. Neka on ide svojim putem.

Sve što sam znala o svom cimeru je da ima 20 godina, muško je i ovo mu je druga godina na fakultetu. Ime mu je počinjalo na A ali iskreno, nemam pojma i nisam zapamtila. Hrvat je, što znači da neću morati prilagoditi se na britanski naglasak istog trena.

Jedva sam ušla u dizalo sa svoja tri kofera, jedan od susjeda mi je pomogao kad sam izlazila iz dizala. Kada je vidio u koji stan ulazim, dao mi je vrlo čudan pogled.

"Taj klinac je čudak, pazi se, ti si treća ove godine. Usput živim ovdje preko, možeš mi se obratit uvijek."

"Mogu li znati tvoje ime, susjede," drugi prijatelj u manje od 3 sata.

"Jake, drago mi je. Mogu li ja znati tvoje ime," rekao je s velikim osmijehom. "Naomi," uzvratila sam osmijeh. Pozvonila sam i čekala da mi moj novi cimer otvori, "pa vidimo se onda," rekao je Jake i otišao svojim putem.

Visok dečko, svježe ošišan i predivnih očiju otvorio je vrata. Bio je bez majice, ali tu je bila zadnja stvar koju sam primjetila.

"Predpostavljam da si ti moja nova cimerka," digao je desnu obrvu. Duboko sam uzdahnula prije nego što sam mu odgovorila. Iz tog stana smrdi. "Da, ja sam Naomi," pružila sam mu ruku, on ju je samo pogledao i pomogao mi sa prtljagom. Kavalir, tko bi rekao.

"Hvala puno," rekla sam mu, on se blago nasmijao. "Oprosti zbog nereda, zaboravio sam da danas dolaziš. Vrijeme leti kada izbjegavaš predavanja," smijao se sam sebi. Samo sam ga promatrala i pomislila "koji idiot," ali morat ću se naviknuti na ovog idiota. Od sada živim s njim.

"Ja nemam neki poseban raspored. Tvoja soba je ovdje gore," pokazao mi je stepenice koje su vodile u prema samo jednoj sobi, "imaš pogled na London. Moja soba je odmah do vrata. Da me ne čuješ kada dođem kasno."

"Party manijak," upitala sam ga. "Pa tako nekako, većinom sam po partijima sa djevojkama u svojoj sobi," namignuo mi je i nabacio lagani osmijeh.

Duboko sam udahnula i samo se smiješkala. Samo mi je trebao još jedan ženskaroš u životu.

"Ja idem gore, ti ako me trebaš znaš gdje me možeš pronaći," uzela sam prvi kofer i krenula prema stepenicama.

Okrenula sam se prema cimeru, "ja uopće ne znam kako se ti zoveš."

"Ante. Ante Rebić," rekao je s velikim osmijehom na licu. Prekini se smiješkat toliko, imat ćeš bore.

Voljela bih da mogu reći da mi se sviđa, samo da mi bude zanimljivije u životu. Ali prema ljudima odavno nemam prave osjećaje. Uvijek glumim da mi je stalo.

"Lijepo je imati Hrvaticu za cimericu," rekao je Ante i dao mi onaj prljavi pogled. Samo sam se nasmiješila i okrenula. Ne igram takvu igru.

Ante mi je pomogao sa prtljagom. Potrudio se i poklon kupiti. Moja soba je bila sređena, na krevetu je stajala kutija. U kutiji je bilo vino, kondomi i poruka koja glasi "za svaki slučaj, svima nam treba malo avanture u životu." Glasno sam se nasmijala. Dobar štos, Ante.

Bilo je oko 8 navečer, prespavala sam ostatak dana i nisam znala gdje sam. Ustala sam se iz kreveta i krenula prema Antinoj sobi, zanimalo me gdje mu stoji perilica rublja.

Pokucala sam na Antina vrata i nije mi odgovarao. Trenutak kada sam otvorila vrata požalila sam dan kada sam se rodila. Antu je zadovoljavala neka plavuša.

Njegova faca kada me je vidio bila je neopisiva, ali moje traume će zauvijek biti neopisive.

Izletila sam iz sobe, uletila u svoju sobu i pokušala se smirit. Mislim, nije nešto što već nisam vidjela ali nisam to ovako očekivala ovako.

Sjedila sam na krevetu kada je Ante ušao. Nisam si mogla pomoći, opalila sam se smijati. On se zacrvenio, ali me gledao ljutito.

"Naomi, ja-," prekinula sam ga svojim smijanjem. "Ne moraš mi se opravdavat, ali mogao si barem staviti nešto na vrata. Također, očekujem da mi platiš psihijatra nakon ovoga."

"Što god. Jesi li za to da se bolje upoznamo? Naručimo nešto za jesti? Želim pokušati isprivati stvar od malo prije," zacrvenio se ali je nastavio pričati.
"Može, samo neka bude vegetarijansko. Pokušavam ne jesti meso," odgovorila sam mu. Dao mi je vrlo čudan pogleda, ali nije ništa rekao.

A/N

eto mene opet. pokusavam pisat opet, "nikini dnevnici" mi se nisu svidjeli pa sam ih obrisala. mozda ih vratim. hmu sa idejom tko bi mogao biti 'Naomi'. I da ovo je bio fanfiction o Shawnu Mendesu ali here we go again, Ante mi je ipak draži lik za pisanje.

love, laura. x