Mjesec je svjedok

IV Poglavlje- Tetka Mirna

Ljeto se bližilo vrhuncu i temperature su vrtoglavo rasle, tjerajućimještane da pronalaze zaklone u hladu, dok su se djeca kupala u obližnjojrijeci. Jedan od seoskih dječaka dotrča i pokuca na Selenina vrata. Kadamu je ona otvorila, dao joj je zamotan komad papira i brzo otrča dalje.Ona se nije uspjela ni snaći, a dječak je već bio van dvorišta. Selena seblago nasmija i razmota papir:

                                                             Nisi kraj mene
                                       Snaga sto gromova napada dušu moju,
                               Povedi vojsku sa svojim Mjesečevim kočijama
                                Dođi na most i spasi me Selena Mjesečeva

                                                                      Adrijan

Selena se nasloni na vrata, dok joj je široki osmijeh blistao na licu.Bacila je pogled na poruku. Pažnju joj privuče Adrijanov zapetljani potpis,koji je on uvijek koristio kada se potpisivao. Bio je baš čudan, na sve jeličio ali nikako na potpis.

Brzo je otrčala u sobu. Ni sama nije znala šta da obuće dok su joj se misli o Adrijanu komešale po glavi. Konačno se uspjela odlučiti za odjevnu kombinaciju, koja se sastojala od haljine boje breskve, uz koju je išao i šal, koji je sezao do Seleninih koljena. Trčala je prema mostu dok se šal za njom vijorio poput zastave. Izgledala je prekrasno s onim svojim orijentalnim stilom. Narukvice su joj zveckale poput zvončića. Izdvajala se od ostalih djevojaka, i to ju je i činilo posebnom. Adrijan je stajao na mostu i gledao u rijeku dok je nogom lagano kuckao, otkrivajući nervozu koju je pokušao sakriti osmijehom. Selena stane na most i lagano zakašlja, te time skrenu pažnju na sebe. Adrijan se nasmija, priđe joj i uhvati je za struk. Selena ga blago odgurnu i nasmija se.

– Došla si da me spasiš? – upita je Adrijan.

– Od čega ili koga da te spasim? – upita ga Selena, gledajući oko sebe.

– Neko me začarao – povika Adrijan. – Stalno mislim na tebe.

Selena se nasmija i prođe pokraj njega. On je uhvati i okrenu premasebi.

– Svake sekunde – povika on.

Srce joj poče lupati kao malj. Osjećala se tako sigurno u njegovomnaručju. Željela je ostati tako s njim, zauvijek. No, ipak, počela je igru.Lagano se odmaknula od njega, ostavljajući Adrijana zbunjenog.

– Priroda je tako lijepa – povika Selena i pogleda prema šumama.

– Ne tako lijepa kao ti – povika Adrijan.

Selena se nasmija i krenu prema šumi. Adrijan uhvati njen šal što njunatjera da se zaustavi. Ona ga pogleda i uhvati šal. Adrijan lagano počeprivlačiti Selenu k sebi. Ona se okrenu, a on je obgrli rukama.

– Ti si munja koja para moje srce – povika joj Adrijan tiho na uho.

Ona se otrgnu i potrča prema kući. No, Adrijan je bio brži i uhvati je zaruku. Ona zastade i pogleda ispred sebe.