Mjesec je svjedok

V poglavlje- San o Anabeli

Selena je sjedila u amfiteatru i čekala Samru, s kojom je hitno morala pričati, ali je ona, kao i obično, kasnila. Mada imala je opravdanje. U zadnjih par dana život joj se okrenuo naopako. Ništa više nije bilo kao prije. Samra je polako gubila kontakt s roditeljima i sve više se zatvarala u sebe. Nije više mislila na fakultet, koji je silno željela završiti. Samrine ambicije su bile impresionirajuće. Zarekla se da će uspjeti u životu jer su njeni roditelji živjeli od računa do računa, a ona ni po koju cijenu nije željela takav život. Stoga je i uvijek grabila naprijed, punom parom,trudeći se da dođe do svojih ciljeva. No, sada je fakultet pao u drugi plan, opravdano jer nije znala kako će riješiti problem koji ima. Roditeljima ništa nije smjela reći jer je znala da da će to samo pogoršati situaciju. Majka joj je bila vjernica i ne bi joj nikako dozvolila da abortira, što je ona, svjesna rizika, željela po svaku cijenu. Profesorica književnosti je započela svoje predavanje, ne obazirući se na Samru, koja je pokušala ući, praveći što manje buke. Sjela je do Selene i pozdravila je. Profesorica je opomenu zbog priče, što nju natjera da ušuti.No Selena nije mogla držati jezik za zubima.

– Moram s tobom hitno da porazgovaram – povika Selena tiho.

– Naravno, kolegice, ali poslije predavanja – povika profesorica. – Ili,ako vas ne zanima moja priča, možete odmah da napustiti amfiteatar.

– Izvinite, neće se ponoviti – povika Selena i ušuti.

Profesorica je nastavila s dosadnim predavanjem, dok je Selena u sebi smišljala konverzaciju koja joj predstoji. Znala je da će Samra sve pokušati da opovrgne Seleninu teoriju, ali ona će se postaviti prijateljski prema njoj, kako je to uvijek i radila. Onda neće imati razloga da joj ne kaže istinu.

– Hvala vam što ste me saslušali – završi profesorica nešto ranije nego inače. – Prije nego završimo za danas, imam jedno obavještenje. U subotu se pravi maskenbal za studente. 

Salom se prolomi zvuk uzbuđenja i radosti, popraćen gromoglasnim aplauzom studenata. Profesorica se nasmija i umiri studente

.– U subotu ćete imati priliku biti neko drugi. Pravilo je da se dolazi u paru, na oglasnoj ploči imate više informacija. Budite originalni u izboru kostima, jer imat ćemo dva najbolja – završi profesorica i napusti salu.

Studenti su se uskomešali. Jedni su odlazili, drugi su dolazili. Svi su pričali o suboti i nezaboravnom provodu. Selena je također razmišljala o maskenbalu, ali ne kao drugi studenti. Ona to nije gledala kao nezaboravni provod, nego kao puno ljudi na jednom mjestu. Odmah je osjetila mučninu u stomaku.

– Budi moja Julia – povika joj jedan mladić koji se iznenada stvori ispred nje.

– Molim? – iznenađeno će Selena.

– Želiš li sa mnom na maskenbal? Ja ću biti Romeo a ti Julia – povika mladić samouvjereno. Samra pogleda Selenu i tiho se nasmija, dok je Selena poprimala ružičastu nijansu. Ovo je bilo neugodno, pomisli Selena, opominjući pogledom Samru.

– Ne... – zbunjeno će Selena. 

Momak je pogleda zbunjeno i poprimi identičnu nijansu. Drugi studenti ga pogledaše i počeše da se smiju.

– Ali ne zato što ne želim ići s tobom – nastavi Selena, pokušavajući da izvuče momka iz neugodne situacije. – Nego zato što ja neću ići.

– Zašto? – začuđeno će Samra.

– Nemam vremena – slagala je Selena.

– Ma daj, maskenbal se dešava jednom godišnje. I sve starije generacije pričaju o toj noći... to ti je poput mature. To se nikako ne propušta –nasmija se Samra, ali je Selena ostala pri svome.