Taken & Escaped

Prolog

"Počni otpočetka.", naredi, a ja zapadnem u vrtlog sjećanja.

Svakome od nas, u modernome svijetu, pojam trgovine ljudi čini se tako stranim. Uvijek nešto što se događa tamo daleko, nikada nešto što se može dogoditi nama. Ako pokušamo zamisliti scenarij djevojke koja biva oteta, zamislit ćemo nešto ovako... roditelji su nas uvijek upozoravali da pazimo na naša pića i ljude koji nas okružuju kada izlazimo van kasno.

Moj je otac osobno imao tri pravila koja mi je ponavljao kada me vozio do nekog kluba:
1. Kada piješ, exaj odjednom čim dobiš piće.
2. Ako ipak odlučiš sporije pijuckati svoje piće, drži ga stalno na oku i u svojoj ruci, nemoj pomišljati da ga odložiš negdje.
3. Nikada nemoj odlaziti negdje sama.
Strogo sam se držala tih pravila, makar bih se uvijek nasmijala kad mi ih je ponavljao. Bilo mi je to simpatično i nikad nisam mislila da će me ta pravila spasiti od ičega.
U mom malom gradiću silovanja i otimanja djevojaka drogiranim pićima nije bilo, kao što nije bilo ni ubojstava te velikih pljačka banaka. Sve mi se to činilo bezazlenim.

U nastavku mog govora vjerojatno očekujete daljnji tok radnje- ipak, jednu sam večer odložila svoje piće i sljedeći dan se probudila na nepoznatom mjestu. No nije to bit onog scenarija, bit je upozorit vas odmah na početku da čovjek na neke stvari nikada ne može biti spreman niti upozoren. Moj otac nikada nije mogao zamisliti da djevojka može biti oteta usred bijelog dana i krcatog parka. Moj otac to nikada nije mogao zamisliti niti me upozoriti na takvo nešto. Ne događaju se sve loše stvari tijekom noći, u malim napuštenim ulicama i u klubovima. Ne događaju se loše stvari samo djevojkama u alkoholiziranom i nadrogiranom stanju, djevojkama koje nose uske haljinice izazivajući poglede drugih. Mene nije mogao zaštititi moj gradić s niskim udjelom zločina, niti sunčani dan, niti park krcat ljudima. Nije me mogao zaštititi moj otac. Ja samu sebe nisam mogla zaštititi.