Taken & Escaped

Taken (4)

Na početku smo se samo preplašeno gledale. Prisjećajući se cura koje hodaju po kući i tada gledajući nas, donijela sam pretpostavku da smo sve nedavno bile transportirane. Bile smo u prljavoj odjeći, raščupane kose i s prljavštinom na koži. Sve smo se tresle i trzale na svaki glasniji zvuk s druge strane vrata.
U tišini sam pokušala pribrati misli i sagledati situaciju u kojoj se nalazim. Pokušala sam shvatiti što se događa. Nitko me do sada nije dirao, ali sve ove cure zatvorene na jednom mjestu i činjenica da je On uzeo novce prije no što me ostavio dalo mi je do znanja da sam upala u trgovinu ljudi. Gledajući uokolo sve te mlade djevojke nadala sam se da nije pitanje prostitucije. Nisam mogla odvratiti pogled s očito najmlađe djevojčice u prostoriji koja se neko vrijeme nije prestala grcat u suzama. Nitko nije ništa poduzimao dok ja nisam sjela pokraj nje i obgrlila ju rukama. Prvo se pokušala odmaknuti ali nije imala dovoljno snage za to.

"Koliko bi joj godina dala?", detektiv upita. Oči mi se ispune suzama i donja usnica podrhti.

Pitala sam ju kad se smirila, rekla je da ima deset godina. Deset godina. Molila sam se svaku večer da mlađu curicu od nje neću upoznati. Počela sam ispitivati druge u prostoriji otkud dolaze, kako su dospjele ovamo i koliko godina imaju. Troje od njih nisu ni znale pričati na našem jeziku. Znači da su dovučene iz skroz druge države. Čini mi se da je jedna bila iz Ukrajine, a ostale dvije pričale su španjolski. Zapamtila sam svako ime u narednih tri dana što smo provele zajedno zatvorene u toj skučenoj prostoriji. Kao najstarija, rekla sam da ih i one dobro upamte u slučaju da se jedna od nas uspije izvući. Smirivala sam ih i tješila.

"Uzet ćemo pauzu sada. Reci mi što želiš pojesti i popiti i evo ti papir za ispisivanje imena djevojaka.", kaže mi ustajući se te ja uočim bljesak pištolja pričvršćen oko njegovog struka. Sjetim se kada mi je sličan pištolj bio u ustima.

Zbližile smo se onoliko koliko smo mogle kao zarobljenice. Držala sam se za nit da ostanem racionalna i promišljata, pokušala sam da i one ostanu. Smirivala sam ih sve dok ne bi zaspale pa bi ih pokrila sa starom dekom koja nam je bila u kutu. Kad bi sve zaspale... tad bih se ja raspala. Te tri noći nisam spavala. Ne znam otkud su sve te suze dolazile, a jecaje sam pokušavala prikriti dlanom. Ostale djevojke uvijek bi primjetile ujutro moje naotečene oči i podočnjake pa bi mi se samo približile i naslonile glavu na moje rame.

Pričale smo o svojim obiteljima i prijateljima, snovima. Ulijevala sam im nadu na sve načine koje sam mogla. Garantirala sam im da ih roditelji sigurno traže. Hrana bi nam stizala jednom dnevno od strane jedne od starijih cura.

Jednom prilikom sam zaustavila riđokosu i pitala ju gdje se nalazimo. Zadrhtala je i pokazala mi duboki ožiljak na trbuhu. 'Ovo se dogodi kada pitaš', prošaputala je i brzo izašla iz prostorije. Trebala sam biti opreznija.

"Imaš li i ti ožiljaka? Doktorica bi te trebala pregledati kasnije, ali rađe bih čuo od tebe?", prekine me, a ja primjetim kako mu pogled klizi mojim golim rukama u potrazi. Posprdno se nasmijem.

"Izgledam li ti kao da sam stalno držala jezik za zubima?", upitam ga, a on utone u stolicu.