Taken & Escaped

Taken (3)

Nakon dva tjedna uspjela sam saznati nešto novo. Naime isto kao što je On dobio ime i ja sam dobila svoje.

Okolina je bila toliko tiha da sam mogla čuti njegove korake s druge strane vrata, a kada mu je mobitel zazvonio trznula sam se i naoštrila uši.

"Da, 268 je uskoro spremna za transport.", naježila sam se i progutala knedlu koja mi se stvorila u grlu.

268? Prvo sam sagledala mogućnost da to možda nisam ja, ali u tom periodu što sam bila tamo zaključila sam da nema nikog drugog osim njega i mene. Nakon toga me jeza prošla, ona okrutno hladna jeza. 268. Veliki broj, specifičan broj.

268. Ako sam to ja, zašto baš taj broj? Što on označava? Trebalo mi je još nekoliko dana da shvatim da sam ja vjerojatno 268. djevojka na tom području.

"Znači tvoja teorija jest da vas je bilo oko 268? Sigurno i više nakon nekog vremena.", zapiše kratko u svoj notes pa ponovno prišije svoj pogled na mene. Slegnem ramenima.

Nisam mogla biti sigurna u značenje tog broja dok me nisu odlučili premjestiti, a ni tada. Naime, jednog dana On se pojavio, odvezao me i natjerao da ga slijedim držeći me za jednu ruku. Da sam tada i imala savršenu šansu spasiti se, ne bih uspjela. Nakon toliko vremena bila sam pothranjena i bez trunke snage. Ne bih se uspjela ni otrgnuti, kamoli trčati više od minute.

Prvi puta opet sam izašla na svježi zrak. Bila je noć i tlo je bilo vlažno. Po temperaturi nisam uspjela zaključiti je li stvarno prošlo onoliko vremena koliko sam i mislila. Tada je učinio prvu grešku. Nasmiješi me pomisao na to koliko mi je mozak još bio funkcionalan nakon toliko straha da sam se uspjela snaći. Dao mi je tabletu za spavanje dok smo još bili vani. Imala sam odličnu priliku ispljunuti je dok je on stavljao otrcanu deku na stražnja sjedala auta. Da je bio pametniji, dao bi mi ju unutar auta gdje ne bih mogla zamest trag. Auto je bio novi, drugačiji. Potraga za mnom je vjerojatno bila započeta i netko je vidio s kakvim sam kombijem otišla. Gurnuo me u auto, a ja sam ubrzo odglumila da sam zaspala. Škiljeći, pratila sam put kojim smo se vozili.

"Lukavo.", detektiv primjeti pružajući mi svoj blistavi osmijeh, a ja mu kimnem glavom i sama nasmiješena.

To je bio jedini trenutak kada je sreća bila na mojoj strani, sve do samog kraja. Nisam mogla ni previše saznati, samo sam primjetila da smo prolazili jezero koje je udaljeno stotinjak kilometara od mog grada. Vozili smo se nekoliko sati, gladna i žedna zaspala sam bez tablete nakon nekog vremena. Pristigli smo u samu zoru.

Strava situacije zabljesnula me kad sam ušla u tu kuću, skrivenu od ostatka svijeta. Grozote koje sam tamo vidjela dale su mi do znanja u kakvu sam se mrežu zaplela. Djevojke su hodale po kući klonutih glava s masnicama po cijelom tijelu, posjekotinama. Razgoličane do donjeg rublja, dok su stariji muškarci sjedili oko stola pušeći i kartajući se. Zadrhtala sam i nisam prestala drhati dugo vremena nakon. On me gurnuo kada sam zastala od šoka na samom ulazu, a svi drugi u blizini odmjerili su me od glave do pete. Nakon toga prišao je drugim muškarcima uzimajući debelu svotu novčanica sa stola, a zatim je samo napustio kuću. Bila sam prvi put prodana. Nisam ga vidjela nakon toga.

"Na njegovu žalost, njegov izgled ostao ti je urezan u pamćenje. Ne brini, ulovit ćemo ga.", iz džepa na košulji izvadi rupćić i pruži mi ga preko metalnog stola. Nisam ni primjetila da mi se niz obraze slijevaju tople suze.

Druge djevojke prolazile su pokraj mene ne pružajući mi ni sekundu pažnje, toliko su bile preplašene. Jedan od njih prišao mi je iznenadno i gurnuo k drugima. Gledali su me i počeli se dogovarati što bi mogli učiniti oko mog izgleda. Nisam ih mogla čuti zbog zujanja u ušima, pala sam u trans. Tijelo mi je bilo u potpunom šoku, nisam mogla razaznati stvarnost od lažnog. Oči su mi suptilno kružile prostorijom i brojala sam muškarce iznova i iznova. Šest, bilo ih je šest. Pogled mi je često padao na djevojku koja je sjedila na krilu jednog od muškaraca. Tresla se. Čak iz te daljine shvatila sam da se trese.

Završili su s diskutiranjem i onaj isti koji me pogurnuo me krenuo voditi uz stepenice. Završili smo ispred zaključanih vrata. Nisam znala što me očekuje iza njih, ali nikad nisam bila spremna na što me dočekalo. Ubacio me u prostoriju gdje je sjedilo desetak djevojaka, u sličnom stanju kao i ja, neke mlađe i od moje trinaestogodišnje sestre.