Savršeni

3.

I might never be the one who brings you flowers

18. prosinca 2017.

Tjedan sam dana prije Božića bila u velikoj strci. Pospremala sam sobu u studentskom domu, a budući da se moja draga cimerica već gotovo preselila kod dečka u kuću bratstva, ostajala sam sama i usamljena većinu vremena. Moja veza s Lovrom nije pretjerano dugo trajala, tek nešto više od mjesec dana i nisam ga svako malo htjela zivkati da ga pitam kako je i što radi. Nisam htjela biti ta cura.

Petak sam, za neko divno čudo, provela u odmaranju. U deset sam sati imala samo jedno dvosatno predavanje i nakon što je završilo, šmugnula sam u sobu i, nakon što sam ponovila i podcrtala sve što sam planirala, bacila sam se na krevet i uključila laptop. Odlučila sam samo na brzinu napisati poruku Lovri da su moje muke za ovaj tjedan u potpunosti gotove, no znala sam da će poruku pročitati tek pod pauzom u dva sata.

Presvukla sam se u najudobniju pidžamu koju sam posjedovala, a na laptopu sam uključila romantičnu komediju koja me uspavljivala sve više i više, dok me iz sna u kojeg sam tako spokojno i lagano upala nije probudilo kucanje na vratima sobe.

Iznenađeno sam se trgnula, bacajući pogled na mobitel na stolu. Nakon što se ispostavilo da je već pet popodne i da sam prespavala nešto malo više od četiri sata, izbezumila sam se i zaklopila laptop. Nakon što sam začula još jedno kucanje, iskočila sam iz kreveta i dovukla se do vrata poput mumije. Otvorila sam ih malo, tek toliko da vidim tko je s druge strane.

Tek što sam ih odškrinula, nečija ih je snažna ruka gurnula i raširila ih toliko da sam se od siline morala odmaknuti nekoliko koraka unatrag. Lovrine su me smeđe oči promatrale toliko gladno da je poput uragana uletio u moju sobu, za sobom zalupivši vratima. Dvije kutije koje je nosio u jednoj ruci, završile su na radnom stolu, a on je završio na meni. Gurnuo me na krevet i ljubio po vratu, usnama i obrazima govorivši koliko me želi.

Glasno sam se smijala kad me prstima krenuo škakljati po trbuhu, a zatim sam ga uspjela nekako odmaknuti od sebe, prijetivši mu da ga nikada više neću poljubiti. I prestao je. Odmah je prestao i smirio hormone.

"To je bilo nenajavljeno" ustala sam s kreveta, popravljavši frizuru koja mi je olabavila nakon što me toliko izmučio.

"Vidio sam poruku da su ti gotova predavanja, pa sam pobjegao s posla što sam brže mogao" izvalio se na stolac kraj radnog stola. Zatim se na njemu okrenuo, napravio jedan cijeli krug, a onda se prstima uhvatio za stol i na taj način zaustavio. "Donio sam ti i ovo" pokazao je na dvije kutije. Jednu papirnatu, smeđu četvrtastu, a drugu plastičnu na kojoj je pisalo sladoled jagoda. Otvorivši drugu kutiju, zacaklio se otopljeni sir na vrhu pizze. U tom sam ga trenutku htjela izljubiti cijelog. Čak i one dijelove koje prije nisam mislila.

"Birao sam između toga i cvijeća, a taj je buket stvarno bio predivan" pogledao je prema hrani na stolu i nastavio "Hrpa crvenih ruža i nekoliko žutih latica koje su ne znam odakle. Možda tulipani. Da, činilo se kao tulipani. Uglavnom, svidjelo bi ti se sigurno. Ali i sama znaš da ja nisam neki tip od romantike, pa sam ti donio ovo. Barem znam da ćeš pojesti" pričao je kao navijen.

Odlučila sam mu se približiti i učiniti ono što nikada nisam. Sjela sam mu u krilo i nježno se zaljuljala, na što mu je licem zaigrao osmijeh. Međutim, nisam bila upoznata sa svim tim stvrima koje dolaze s vezom, pa sam se uspaničila i umjesto da nastavim što sam naumila, ostavila sam mu poljubac na usnama i zgrabila komad vruće pizze.

"Takvo namjerno izazivanje ne toleriram. Pogotovo ne tvoje izazivanje, gospođice" otrgnuo je drugi komad i jurnuo prema krevetu na kojem sam se već smjestila. Omamila me njegova kolonjska, pa sam glavu okrenula prema njemu, zadivljeno njuškajući. Primijetio me, pa mi je prišao toliko blizu da sam ga mogla dotaknuti nosom, a zatim je prije negoli je spustio svoje usne na moje, okrenuo glavu i uzeo jedan veliki, sočni komad pizze.

Zaigrano sam ga gurnula u rame i nasmijala se. Promatrala sam ga kako se smije i kako mu oči postaju sve bistrije i bistrije, a usne sve crvenije od ljutog papra posipanog po vrhu talijanskog specijaliteta.

"Što kažeš da ostaneš večeras sa mnom?" jezik mi je proradio brže od mozga. Iznenadila sam samu sebe.

"Sigurno?" podigao je obje obrve.

Ipak sam kimnula glavom, a on se nagnuo kako bi me obasuo poljupcima.