Sudbina

Uvod

/flasback/
"Jeste li vi normalni?!! Kako ste to mogli učiniti?! Pa ja sam vam kćerka, a ne lutka"
Plačući sam se derala na svoje roditelje koji su mrtvo hladno držali željezne palice u rukama.

"Zašto me tučete recite mi?!! Jesam li nešto loše učinila?! RECITE MI?!! RAZUMIJEM JA ALI ZAŠTO STE UBILI ONO JADNO DIJETE KOJE VAM NIŠTA NIJE SKRIVILO?!!! PA MENE STE MOGLI UBITI ALI NE I DIJETE. ONO NIJE NIŠTA KRIVO. ON VAM JE SIN POBOGU."derala sam se i plakala unatoč užasnoj boli svuda po svom tijelu. Bila sam isprebijana no ne znam zašto su to učinili. Nije mi žao mene žao mi je mog malog brata koji je bio star svega par mjeseci. Ubili su ga pred mojim očima. To malo nevino biće koje ni ne zna da je živo.

Mama"nikad nismo htjeli djecu. Pogotovo ne tako lijepu kao ti. Ne želim da budeš ljepša od mene. Ja sam jedina najljepša i tako će i ostati!!!"još jednom su me izmlatili i to je zadnje čega se sjećam. U sljedećem trenutku se budim u bolnici u bolovima. Oko mene je bilo 5 doktora i 5 medicinskih sestara plus policija. Što li se dogodilo? Gdje su moji roditelji? Gdje je moj brat? To su bila pitanja dok se na kraju krajeva nisam sjetila apsolutno svega. Sjetila sam se svojih roditelja koji su bili svakako krvavi, imali palice u rukama te se smijali kao prave psihopate. Odmah sam počela plakati dok mi nije prišao jedan od doktora i policajaca.

Dok."probudila si se? Nemoj se samo naprezati imaš teške povrede i stvarno nam je svima žao zbog svega što se desilo. Moja sućut/saučesće". Pokušala sam se pribrati ali prizor sjećanja na mog malog brata me pekao. Ubijalo me to što ga nisam mogla zaštititi. Oprosti mi brate.

Policajac"gospođice na mjestu zločina i tragovi svih ozljeda na vašem tijelu dokazuju da su vaši roditelji psihički oboljeli te su vas zato napali. Majka je bila ljubomorna na vašu ljepotu, a otac je, kako bih se izrazio, volio vas je pogledavati sa strane. Jednostavno rečeno htio je spolne odnose sa vama ali nije mogao što je njega ljutilo. Ubili su vašeg brata jer nisu mogli trpiti njegovo plakanje. Kada ste se bili onesvjestili vaši roditelji su se odlučili na bijeg što im nije uspijelo jer su doživjeli saobraćajnu nesreću te na licu mjesta poginuli. Žao nam je no vas su pronašli susjedi. Bračni par koji su se predstavili kao obiteljski prijatelji. Soo-min i Soo. Tako ste dospijeli ovdje."
/End of flashback/