Jesen me podsjeća na tebe , na ''našu'' autobusnu stanicu,oproštajne poljupce,zagrljaje.Kišu,a kiša donosi tugu a tuga melanholiju.Ne mogu da zamislim svoju dušu bez tvoje.Naša tijela kako se sjedinjuju a naše misli stapaju.Ne postojim ja bez tebe.Jer ja sam ti a ti si ja.Pretpostavljala sam da srodne duše uvjek završe zajedno. S nama to nije slučaj.Valjda se neke želje ne ispunjavaju.Ostaju prosto nedorečene,nezavršene.Možda je tako i najbolje.Jer ova jesen ubija ovo dijete u meni.Sjećanja s tobom njegujem.Nije mi ništa važnije od toga.Želim se ko nekad osjećat sigurnom ko u tvojim rukama .Želim opet sve ponovit, želim ti dati dušu. tijelo, ne znam šta budi ova osjećanja u meni možda je to ova prokleta jesen.Ponovno osjećam onu prazninu gdje je nekad bilo tvoje mjesto.Svi mi kradu dušu po malo,kradu tvoju djevojčicu.Kradu njene osmjehe koji su samo stvoreni za tvoj pogled.Gledam sebe u ogledalu a sve što vidim si samo ti..Baš kao da nikada nisi otišao, ali jesi.Ostavio si me ovom hladnom i okrutnom svijetu punome zlih ljudi.Ostavio si ovo dete koje je žudelo za tvojim dodirom po obrazima .Znaš onako kada si stavljao svoju ruku na moju glavu pa izgovoriš ''Zašto me gledaš kao svog Boga?''. Zadnji put kada sam te grlila slutila sam kraj, nisi trebao ništa ni izgovoriti.Tvoje oči i dodiri su mi rekli sve.Način na koji si zabio svoju glavu u moja ramena i kosu, kako si okrenuo glavu kada si odlazio da ne vidim te suzne oči.Boli.Boljelo je.Boljeti će ,jos nebrojano mnogo puta.
U ovom komadu vam apsolutno dopuštam da zavirite u moju dušu..
Ovo je moja duša na ''papiru'' .
Nina Rose
YOU ARE READING
Gospođica Zima i Gospodin Ljeto!
RandomOvo je moja duša na ''papiru''.Stavila sam je pod random jer stvarno ne mogu da je stavim pod neku kategoriju. Poglavlja ću objavljivati kad stignem i kad budem imala inspiracije .Uživajte :) U ovu knjigu ću unijeti svu svoju ljubav i dušu .S obziro...
